Autor: Rok Klemše
Izvođač: Evergrey
Izdavač: SPV Records
Izdanje: 2008
Evergrey su vjerojatno jedan od glazbeno originalnijih sastava iz Švedske, gdje se doslovno roje prosječni power metal bendovi i hrpa melodičnog death metala koji potječe iz tzv. göteborške škole, koja se na žalost već odavno ispjevala. Evergrey se pak na globalnoj švedskoj sceni izdvajaju prije svega zahvaljujući jedinstvenoj mješavini progresivnog metala, kojeg drugačijim čine ponajprije mračnost, morbidnost i melankoličnost što prožimaju većinom tematski obojene albume. Bend se tako kroz šest studijskih albuma dotaknuo tema od vampira, vjerskih kultova, samoće, gubitka, pedofilije itd. Prije dvije godine izdali su album Monday Morning Apocalypse, koji je među fanovima i kritičarima ostao upamćen kao najgori album njihove karijere, a dečki su krivnju svalili ponajprije na novi način rada s unajmljenim producentom. E pa, bend je s novim albumom Torn obećao da se s njim vraća stara forma, a ovaj put su se i za produkciju pobrinuli sami.
Djelomično su Evergrey doista popravili loš okus koji je ostao nakon slušanja Monday Morning Apocalypse, ali na Torn nažalost ostaje i najlošiji dio prošlog albuma. Komadi tako mjestimice opet imaju poprilično “popish” osjećaj, manje kompleksne strukture, jednostavnije rifove, a drugdje ih pomiješaju s tehničnijim zahvatima i savršeno skomponiranim dijelovima kojih se možemo prisjetiti s vjerojatno najsvjetlijeg trenutka Evergrey diskografije, albuma Recreation Day. Da ne bude zabune, komadi su i dalje prokleto zarazni, ali su se Evergrey nažalost odlučili za lakši zvuk, koji će lakše i više prijati malo manje zahtjevnim slušateljima, a glazbeni gurmani će (će) na Torn nedostajati ponajprije eksplozivne dijelove prošlih albuma. Na Torn je tako i poprilično manje izvanrednog dvostrukog soliranja ispod prstiju Toma Englunda i Henrika Danhagea, a pojedine solaže teže se urežu u pamćenje nego npr. zarazno sweepanje u komadima kao što su The Great Deceiver, Masterplan ili Blinded. Još malo više razočaraju jednostavni moderni “chugga chugga” rifovi, koje uništavaju ponajprije niže ugođene gitare pa tako dobivaju jednostavno previše moderan “metalcore” prizvuk. Novi pridošlica u bendu, basist Jari Kaiunulainen (Stratovarius, Kotipelto), pokazao se, i unatoč tome što je bas u miksu poprilično nisko i potisnut u pozadinu, Jari s odličnim linijama koje lijepo nadopunjuju bombastičnu ritam sekciju dokazuje da je riječ o prošotom glazbeniku. Klavijature su glavne nositeljice zaraznih melodija i izvrsno se prepleću s gitarskim pasažama. Iako je Torn jednostavnija ploča od prošle, to nije posve loše. Komadi su i dalje izuzetno slušljivi, a za to su zaslužne ponajprije fenomenalne vokalne linije. Tom Englund posjeduje zaista jedan od boljih glasova u metalu jer lako preko njega izražava mnoge emocije, bilo da je riječ o tuzi, melankoliji, ljutnji, žalosti, depresiji, … Englund je zapravo pravi “soul” metal vokalist koji pomalo podsjeća na jaču verziju Chrisa Cornella (Soundgarden). Interpretacija tekstova je svakako bljeskava i tako proživljena kao što uspije možda još samo Warrelu Daneu (Sanctuary, Nevermore, solo).
Torn tako još zasigurno nije loš album jer ima sve elemente na koje smo kod Evergrey navikli, samo što je riječ o modernijoj verziji benda. Ipak, ne mogu si pomoći da ne pomislim kako bi, da su Evergrey s izdavanjem novog albuma pričekali još koju godinu ili dvije, pred nama mogao biti novi Recreation Day ili In Search of Truth.
Postava
Tom S. Englund – vokal, gitara
Henrik Danhage – gitare
Jari Kainulainen – bas
Rickard Zander – klavijature
Jonas Ekdahl – bubnjevi
Produkcija
Tom S. Englund i Jonas Ekdahl
Popis skladbi
1.Broken Wings
2.Soaked
3.Fear
4.When Kingdoms Fall
5.In Confidence
6.Fail
7.Numb
8.Torn
9.Nothing Is Erased
10.Still Walk Alone
11.These Scars
