Autor: Rok Klemše
Izvođač: Brutart
Izdavač: On Parole Productions
Izdanje: 2008
Jeseničko-blejska postava Brutart skrenula je pozornost na sebe već svojim prvim službenim snimkom, demom Arab Dream (2003), koji je Gorenjce munjevito katapultirao među najoriginalnije metal sastave na našim prostorima. Nakon nekoliko kadrovskih promjena postava se stabilizirala i nedavno objavila dugo očekivani debitantski album. Mimic te oduševi već kad ga prvi put uzmeš u ruke, jer je izdan u posebnom A5 digibook formatu, opremljenom jednostavnim, ali učinkovitim i izvanrednim ilustracijama Vesne Rodman, koja je pripremila i dotjerane, rukom ispisane tekstove. Ljepši cd paket stvarno još nisam vidio, to je zasigurno dizajnerski vrhunac i na domaćoj i na stranoj sceni, a po Brutart logici proizvod koji se ne pokorava zadanim dizajnerskim standardima.
Kompromisa nema ni u samoj glazbi, koja je toliko specifična da već nakon nekoliko sekundi skladbe lako zaključiš da to mogu biti samo Brutart. No Brutart zvučno nisu lak zalogaj. Teški rifovi, izlomljeni ritmovi, mračna atmosfera i u agoniji zarobljeni vokali tek se s vremenom usidre u ušima. Skladbe su naizgled jednostavne, a zapravo složene od mnogo ritmova i različitih tempa zarobljenih u dinamičnoj, kompleksnoj strukturi – s te strane bi se Brutart mogli označiti čak i pomalo progresivnima. Brutart se ne pokoravaju općenito zacrtanim smjernicama glazbenih žanrova, uostalom i ime sastava potječe iz izraza l’art brut kojim je Jean Dubuffet 1945. opisao djela nastala rukom onih imunih na umjetničku kulturu u kojoj oponašanje nema nikakvu ulogu; i doista, koliko god razmišljao, ne mogu naći nijedan sastav s kojim bi se Brutart mogli usporediti. Njihova esencija je usidrena u mračnom metalu s primjesom death i doom metala. Gitare su moćne i prljave, a melodije jednostavne, ali nevjerojatno učinkovite. Iznad njih bdije sirovi vokal Blaža Kelbla, koji je agresivan i moćan, ali ne i brutalan, a na trenutke nalikuje vokalu Jan-Chris De Koeijera (Gorefest). Vokal je patnički, a istodobno razgovijetan, jasan i razumljiv. Interpretacija odličnih, dubokih, “thoughtprovoking” tekstova je emotivna, iako na pojedinim dijelovima možda blago jednolična. Ali nema veze, kad jednom čuješ jezivi refren skladbe Delirium s moćnim “Father, I’m Sorry”, teško ga je zaboraviti. U naizgled kaotičnu ratnu vihor te baca udarna uvodna skladba Fade, no već prvi trenuci otkrivaju da je svaka sekunda promišljena, ništa nije suvišno i ničega ne nedostaje. Blaž zvuči kao diktator koji s govornice nagovara slijepi narod, a Sebastjan za bubnjevima kao vrhovni general koji diktira beskompromisne blitzkriege. Bubnjarski je Mimic pravi vrhunac, Sebastjan je za bubnjevima prava hobotnica, ideje mu teško da će ponestati, prijelazi su inovativni, a činele iskorištene do posljednje mogućnosti. Manju kritiku zaslužuje ponekad prevelika sličnost među skladbama, posebno njihovim počecima, jer sve počinju trenutačnim vokalnim upadom, no kad se album nekoliko puta odvrti, baš svaka skladba djeluje kao pravi blitzkrieg u kojem tenkovske granate bubnjaju na svakom koraku i pregaze te stotine tenkovskih gusjenica. Brutart su posve samosvojni i možemo biti sretni što u vrijeme ponovnog uspona metala na našim prostorima imamo tako dobar i originalan sastav.
Mimic je album koji se ne probavlja lako, treba mu vremena da sazrije, kao dobro vino. No na kraju krajeva, bit dobre glazbe je u tome da svakim ponovnim slušanjem otkrivaš njezine tajne i otkrivaš nove ljepote. A Mimic je upravo to!
Postava
Blaž – vokal, gitara
Andrej – gitara
Sebastjan – bubnjevi, vokal
Erik – bas
Produkcija
Brutart i Dali Sterniša
Popis skladbi
1. Fade
2. Termites
3. Immigrant
4. Delirium
5. Fabric of Illumination
6. Rebellion
7. Materia
8. The Verge
9. Marionette
10. Fiends of Sympathy
11. Desert
