Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Camel
Izdavač: Decca Records
Izdanje: 1974
Ocjena: 5/5
Kad su Camel 1974. izdali “Mirage”, svoju drugu ploču, koja danas ima kultni status među ljubiteljima progresivnog rocka, bili su, među ostalim, predmet kontroverzi, osobito kod svoje izdavačke kuće za američko tržište. Ah, opet ti Amerikanci! Tada ih je naime smetao omot ploče na kojem je znak za cigarete Camel, dakle diva američke duhanske industrije. Zato je grupa čak morala zamijeniti omot za američko tržište, a neki preprodavači duhana su se tako na koncertima i iza njihovih leđa i okoristili. No, namjera Camel naravno nije bila praviti reklamu cigaretama, prije upozoravati na štetnost pušenja, nego su time dobili odličan omot i logo za svoju drugu ploču, koja je, mogu odmah bez okolišanja reći, još jedno remek-djelo kao i njihov prvi album iz 1973. Taj je unatoč glazbenoj briljantnosti bio komercijalni neuspjeh pa je grupa zamijenila izdavača MCA Records za Decca Records.
Na “Mirage” su Camel postali još malo profinjeniji, u svoju glazbu počeli su ubacivati i flautu odnosno još više elemenata folk rocka, a prije svega simfonike. Time su doduše izgubili nešto jazz elemenata koji su prevladavali na prethodnom albumu, ali su se tako i više preusmjerili prema simfonici odnosno simfonijskom progu. Tako skladbe zvuče drukčije nego na prvijencu, Camel su otišli korak dalje. I s vokalima su ovaj put riješili problem stalnog izmjenjivanja među članovima te sve vokale, gdje ih ima, otpjeva gitarist Andy Latimer. “Mirage” im je napokon donijela i nešto više pažnje ljubitelja progresivnog rocka i danas spada među klasike tog žanra.
“Freefall”, koja otvara ploču uvodom “vjetra” na Bardensovom VCS3 sintesajzeru, pršti od energije i ima već gotovo plesni (a istodobno i jazz fusion!) ritam, od kojeg slušatelj ne može mirno stajati i naprosto ga potjera na ples. Resi ju i Latimerov uvijek pjevni, pozitivan i melodičan vokal. Tekst sam po sebi nije ništa posebno što se toga tiče, nema recimo nikakve intelektualne dubine (što je za Camel inače tipično, čini mi se da su njihovi dublji tekstovi došli tek kasnije, u kasnijim godinama), ali i to je neko svojevrsno osvježenje s obzirom na hrpu “intelektualnih” grupa u njihovu žanru. Govori samo to da su Camel uvijek davali puno više na samu glazbu nego na poeziju.
Slijedi “Supertwister”, prekrasan instrumental na kojem možemo čuti i Latimerovu flautu i njegovu vještinu vladanja tim instrumentom kojeg je počeo koristiti upravo na ovoj ploči. Ima vrlo lijep, ezoteričan ambijent. Ritam je opet gotovo jazz fusion. Na kraju skladbe čujemo i poseban efekt, kad netko otvori limenku i natoči si piće.
Najmističnija skladba na albumu je zasigurno ep “Nimrodel/The Procession/White Rider”, inspiriran dijelom iz Tolkienove trilogije Gospodar prstenova. Govori o svečanom dolasku odnosno povratku dobrog i mudrog čarobnjaka Gandalfa, kojeg nije potrebno posebno predstavljati svim “posvećenima”. Camel nikad nisu skrivali svoje oduševljenje klasicima moderne književnosti i ta je skladba tek prva od brojnih koje su bile nadahnute klasicima književnosti (kao što sam već spomenuo, iako po mom članovi grupe nisu bili klasični prog intelektualci à la Genesis i Yes, ipak su vrlo rado čitali). Kad nastupi dio “White Rider” s Bardensovim melotronom i famoznim Latimerovim stihom “once he was a grey…this time wearing white” uvijek me preplave sjećanja na spomenutu knjigu i film. Slijedi brz ritam Ferguson-Ward, supersonični Latimerovi solaži i Bardensov moog sintesajzer. Fergusonov bas je cijelo vrijeme lijepo razgovjetan, a Ward je kao i obično odličan i spada među najbolje bubnjare tog žanra.
Treći instrumental na ploči je “Earthrise”, koji se otvara zvukovima vjetra (VCS3 sint) . Skladba je srednjeg tempa koja sadrži puno prostora za pojedine instrumente, dakle skladba kakve su Camel uvijek rado radili. Sjajni aranžmani u srednjem dijelu i skladna interakcija između ritma dvojca Ward-Ferguson i Bardensovih klavijatura uz Latimerove uvijek ukusne i melodične solaže na gitari još su jedan glazbeni materijal prve kategorije. “Earthrise” je zasigurno najviše fuzijska, jazzerska skladba na albumu i najviše vuče paralele s prethodnim albumom, iako je opet poglavlje za sebe.
I već smo kod “Lady Fantasy”, vjerojatno najpoznatije skladbe grupe uopće i istodobno jedne od njihovih najboljih bez koje se koncert Camel ne može zamisliti. Vrlo je raznolik, melodičan ep koji isijava i ljepotu i izuzetnu energiju. Gotovo je 13-minutni ep koji se otvara uvodom na orguljama. Slijedi melodija na Latimerovoj flauti. Cijelo se vrijeme izmjenjuju mirni i brzi dijelovi. Neki Latimerovi solaži su naprosto nadzvučni. Zatim u zadnjem dijelu slijedi još sjajan metalski rif i ritam kakav danas često možete čuti recimo u glazbi Iron Maiden (mene u tome najviše podsjeća na njihov “The Trooper”), što svjedoči o raznolikosti grupe. Ta je skladba dakle zaštitni znak grupe i mjerilo dobrog epa te jedna od najboljih i najljepših kompozicija progresivnog rocka.
Produkcija je ponovno fenomenalna, pogotovo s ovim reizdanjem, koje je uz poboljšanu produkciju donijelo i nekoliko bonus poslastica. Bonus skladbe su koncertne verzije nekih skladbi snimljenih tijekom nastupa u londonskom Marquee Clubu 30. listopada 1974. i posebna verzija “Lady Fantasy” (originalna verzija iz 1973., prije nikad izdana). Koncertne verzije “Supertwister”, “Mystic Queen” i “Arubaluba” sve su odsvirane u odličnoj izvedbi i čak se mogu mjeriti s originalnim verzijama.
“Mirage” je odlična ploča, štoviše remek-djelo i klasik progresivnog rocka. Da moram nekome preporučiti s kojom pločom da počne slušati Camel, vjerojatno bih mu preporučio upravo “Mirage”. Po mom je to ona najviše “devina” od svih njihovih ploča, i po glazbenom stilu i po omotu, za koji samo ljubitelji i poznavatelji grupe znaju da znači sve drugo samo ne reklamu za cigarete.
Postava
Andy Latimer – vokal, gitara, flauta
Doug Ferguson – bas gitara, prateći vokal
Peter Bardens – klavijature
Andrew Ward – bubnjevi
Produkcija
David Hitchcock
Popis skladbi
1. Freefall (5:47)
2. Supertwister (3:20)
3. Nimrodel (9:12) – The procession – The Whit Rider
4. Earthrise (6:42)
5. Lady Fantasy (12:46)
6. Supertwister (Bonus, Live 1974) (3:14)
7. Mystic Queen (Bonus, Live 1974) (6:09)
8. Arubaluba (Bonus, Live 1974) (7:44)
9. Lady Fantasy (Bonus, Original Basing Street Studios Mix 1973) (12:59)
Trajanje albuma: 67:53
