Izvođač: Rush
Izdavač: Atlantic Records
Izdanje: 2002
Trajanje: 67:20
Ocjena: 3/5
Kako odsjeći album ako si Rush? Uz što manje kalkuliranja i petljanja s detaljima? “Vapour Trails” je najtvrđi album u povijesti Rushovih ostvarenja. Pojavio se nakon dugih šest godina čekanja poslije albuma “Test For Echo” (1996). Što se događalo?
Tako duge stvaralačke stanke Rush si nikad nisu priuštili u svojoj karijeri. Pozadina priče je da je skupina bila tik pred raspadom. Tragičan lik u svemu tome je bubnjar Neil Peart. Čovjek je u manje od godinu dana ostao bez obitelji. Prvo mu je u prometnoj nesreći poginula kći, a nakon nepune godine dana ostao je i bez žene, koju je odnio rak. Strašan scenarij. Kako ga prebroditi? Djelomice i glazbom. Odlično rješenje.
“Vapour Trails” je album s definitivno najosobnijim stihovima koji su ikad izašli ispod Peartova pera. Genijalno metaforički zakrenuti, tjeraju te na razmišljanje, bude maštu. Tekstovi su doista mračni, čak apokaliptični (Vapour Trails), odnose se na Peartovu tragediju (Ghost Rider, Sweet Miracle), čovjek je svjestan da se toku životne sudbine nije moguće opirati. U određenim trenucima moraš se prepustiti, moraš prihvatiti. Pobjeda ili poraz (One Little Victory), ostalo “odrade” zvijezde (The Stars Look Down). Dakle, u određenoj mjeri smo marionete više sile (pitaj astrologa za više) i naše su životne smjernice zacrtane već u kolijevci rođenja (barem one najvažnije), a protiv smjera oluje teško je hodati, pa mu se radije prepusti. Mračne misli, iz najcrnjeg komadića spoznaje duše. Kad dalje ne ide. Očaj i ustrajanje u očaju, iza tebe tama, pred tobom tama (Ghost Rider, Freeze). Teško je zaviriti u mozak Neala Pearta, ali događaji koje je proživio u tom razdoblju, prije snimanja albuma “Vapour Trails”, unatoč tragediji, utjecali su na cjelovitu osobnu obnovu. Na duhovni preporod, ako želite. Tekstovi su izvanredni i, uz dodani osobni pečat, možda čak i najiskreniji u karijeri skupine. Secret Touch otkriva da bez žrtve u korist odricanja ne žanješ ništa. Bez boli nema ljubavi i obratno. Postoje stvari koje te nemoćno povuku u vrtlog da iz njega izađeš bogatiji za novo iskustvo, ispit zrelosti. Jezivo, ali istinito! Takav je naš put.
Ostala dvojica momaka ovaj su put “ranjenom” Peartu namijenila još više slobodnog prostora. Poslušali su ga maksimalno, kao najbolji prijatelji, i oplemenili njegove tekstove izuzetnim doprinosom. Lee je potpuno odbacio upotrebu klavijatura na albumu. Stihovi su u psihodeličnosti dosegli posebnu snagu kad su smjelo opremljeni Leejevim višeglasjima, osobito u refrenima (Ceiling Unlimited). Čovjek se svojim osjećajnim pristupom opet u trenu nepovratno usidri pod kožu slušatelju, toliko uvjerljivo zvuči Peartova poezija u Leejevoj vokalnoj obradi. Lifeson je tegobu, očaj, depresiju, nemoć, bijes, bijeg i strah osmislio sirovo navijenim gitarskim riffovima koji zvuče teško kao što Rush dotad nikad nisu. Kako bi naglasio oštrinu riffovskog izraza, namjerno je izbjegavao soliranje. Lifeson nije zaboravio na akustični akcent. Tako je zvuk dodatno puniji i još organskiji, a akustika prednjači pred distorzijom samo u predrefrenu (ovaj put) manje zanimljive How It Is (naslovna skladba albuma iza nje je u ekspresiji doslovno pregazi). Peartovo bubnjanje izravnije je nego ikad, iako dvojac Peart – Lee opet izmjenjuje nekoliko iznimno impresivnih jedinstvenih ritmičkih zavrzlama, po kojima su Rush jedinstveno prepoznatljivi. Problem ovog albuma je jednodimenzionalna produkcija, koja albumu oduzima nešto potrebne dinamike i varijabilnosti. Masivni riffing mjestimice štetno prekriva melodijske linije Leejeve bas gitare, što znači da je kočena jedna od prepoznatljivih zaštitnih znakova skupine. Ukratko, iako su skladbe odsječene u sličnoj vibraciji, to jest “na tri-četiri”, među sobom još uvijek posjeduju toliko raznolikosti da bi definitivno zaslužile nešto više individualne producentske pažnje.
Skladbe na “Vapour Trails” mogu biti jako, jako dobre i uspjele, ili posve nezanimljive. Bolji trenuci albuma su otvarajuća One Little Victory, pa odmah iza nje Ceiling Unlimited, pa Ghost Rider s jednim od najimpresivnijih razgovora na relaciji gitara – bubnjevi – bas gitara na albumu, kojem se snažno približava naslovna skladba albuma, kao i Secret Touch, koja je novi primjer melodijski udarne savršenosti trija (bas linija je kasnije malo drukčije preuzeta i u dirljivoj skladbi “osobne molitve” Sweet Miracle). Earthshine je nakon masivne riffovske zavjese najlavinastija skladba albuma. Nocturne uvodno preuzima trik gitare iz Ceiling Unlimited, a zatim se posve spontano odlično rasplamsa kroz refren. Na albumu nije teško ne primijetiti ponovno onu neosporivu notu Rushove spontanosti i talentiranog nizanja slikovitih poticaja osnovnih motivskih figura.
“Vapour Trails” definitivno nije Rushovo remek-djelo. Na njemu bi bilo dovoljno devet skladbi, a ne trinaest. Vjerojatno ste već sami zaključili da skladbe kvalitetom variraju i da bi album podnio mnogo veću dozu konzistentnosti i zadržao renome visokog glazbenog talenta jedinstvenog Rushova izraza, da momci nisu uključili toliko skladbi na album. Prošla su sedamdeseta i osamdeseta, kad su Rush nizali albume s kvalitetom ujednačenim skladbama. Ta se kvalitativna oscilacija albuma najviše osjeti upravo u posljednje dvije skladbe, Freeze i Out of the Cradle. Ne nedostaju kad im za usporedbu dodaš ostale skladbe s ovog albuma. Manje je zanimljiva i The Stars Look Down.
“Vapour Trails” je najbučniji, najodrezaniji i najizravniji Rush album, koji opet nosi veću dozu duhovitog izraza u odnosu na manje zanimljiv “Test For Echo” (1996). Svidjet će se ponajprije mladima koji su ludi za razmazanim zvukom i svima neopterećenima prošlim Rushovim opusom, dok zbog sačuvanih specifičnosti ostaje nova nužnost za svakog pravog Rush fana. Njegov je problem možda upravo u polaganju te jedinstvene eruptivne vibracije preko predugih 70 minuta ploče i mjestimice premalo doživljenom producentskom praćenju poante pojedinih skladbi. Uza sve to riječ je o posebnom Rush albumu koji bez srama otkriva u kakvom se stvaralačkom trenutku nalazila (tada) emocionalno otupjela i deziluzionirana skupina, a bilo je jasno da takav album Rush neće ponoviti. Izuzetno je lijep uspjeh koji naprosto ne posjeduje eleganciju većine prethodnih Rushovih albuma.
Postava
Geddy Lee – vokal, bas gitara
Alex Lifeson – gitara
Neil Peart – bubnjevi, činele
Produkcija
Rush & Paul Northfield
Popis skladbi
1. One Little Victory
2. Ceiling Unlimited
3. Ghost Rider
4. Peaceable Kingdom
5. The Stars Look Down
6. How It Is
7. Vapor Trail
8. Secret Touch
9. Earthshine
10. Sweet Miracle
11. Nocturne
12. Freeze
13. Out Of The Cradle
