Autor: Rok Klemše
Izvođač: Masterplan
Izdavač: AFM Records
Izlazak: 2007
Masterplan su već svojim prvijencem, istoimenim albumom iz 2003., i u ušima kritičara i u ušima fanova postali jedan od najboljih bendova zadnjih nekoliko godina. S odličnim power metalom, koji su pokretale akrobatske i moćne gitarske linije bivšeg Helloweenovca Rolanda Grapowa i fantastični vokal nevjerojatnog Jorna Landea, zapisali su se i u moje srce. Sljedećim izdanjem, “Aeronautics” 2005., svoj su status samo potvrdili i učvrstili. Prošle su godine počeli pripremati treći album, a počeli su se i sukobi u bendu, koji su ubrzo doveli do toga da je Lande zbog “glazbenih razlika” napustio Masterplan. Još jedan šok za sve fanove uslijedio je tek nekoliko mjeseci kasnije, kad je bend napustio i bubnjar Uli Kusch (ex-Helloween, ex-Gamma Ray). Kako, dovraga, popuniti tako golemu prazninu?
Pa, regrutiranjem veterana, naravno. Landeovo mjesto preuzeo je Mike DiMeo (Riot, The Lizards), a za bubnjarske palice zgrabio je odlični Mike Terrana (ex-Rage). Šlag na kraju, naravno, jest što su ime novog albuma posudili od legendi Deep Purple i jednostavno ga nazvali “MK II”, što se naravno odnosi na novu postavu benda. Osobno sam bio vrlo skeptičan hoće li DiMeo moći popuniti prazninu nastalu nakon Landeova odlaska. Drago mi je da su brige bile suvišne. “MK II” je vrlo dobar album i ne zaostaje puno za oba prethodnika. Istina, DiMeo nema tako dinamičan i melodičan vokal kao Lande, ali se jako trudi popuniti njegovo mjesto. Usporedba doduše nije fer, ali bez nje nažalost ne ide.
Album otvara moćna Phoenix Rising, a vatreno nastavlja odlična Warrior’s Cry, koja podsjeća na Crimson Rider s prethodnog albuma. Pjesme su snažne, i na papiru i u izvedbi. DiMeo je odličan izbor, gitare Rolanda Grapowa opet su u prvom planu, a malo razočara Terrana, od kojeg sam očekivao više od običnog udaranja. Pa, sigurno će se bolje pokazati na budućim albumima. Ni klavijatura ne manjka na albumu, ali su manje nametljive nego prije. Na albumu je manje preslatkih pop metal pjesama, jer skladbe uglavnom zadržavaju brz tempo koji postavlja Warrior’s Cry. Ne zaostaju ni pjesme koje podsjećaju na odličnu Enlighten Me s prvijenca – Lost and Gone, Keeps Me Burning, Watching the World i Call of the Gypsy. Pogotovo posljednja zvuči vrlo svježe i nešto je novo u Masterplanovu repertoaru. Skladba Masterplan, pak, sigurno će postati himna benda i koncertni favorit, koji će fanove bez ikakvog problema potaknuti na dernjavu tijekom koncerata benda: “Ma-ster-plan!!!”
Novi članovi donijeli su u postavu novi zvuk, ali ne tako izražen kao što bi se moglo očekivati. Onaj pravi Masterplan zvuk još je živ, samo bubnjevima nedostaje malo više dinamike, dok je DiMeov vokal tek malo anonimniji, ili ako želite “običniji”, od Landeova. Njegovo pjevanje djeluje zaista odlično u mekšim, mirnijim dijelovima, gdje uvjeri i skeptika kao što sam ja. Ali bez brige, Masterplan očito ne znaju razočarati i u slučaju albuma “MK II”, unatoč manjim nedostacima, još uvijek je riječ o vrlo solidnom, čak vrlo dobrom proizvodu. Istina, ne doseže izvrsnost oba prethodnika, ali fanovi melodičnog heavy odnosno power metala ni ovaj put neće biti razočarani. Pred novom postavom je svijetla budućnost, i mislim da neće imati većih problema u dosezanju kvalitete “MK I”.
Postava
Mike DiMeo – vokal
Roland Grapow – gitara
Jan S. Eckert – bas-gitara
Axel Mackenrott – klavijature
Mike Terrana – bubnjevi
Produkcija
Roland Grapow & Masterplan
Popis pjesama
1. Phoenix Rising
2. Warrior’s Cry
3. Lost And Gone
4. Keeps me Burning
5. Take Me Over
6. I’m Gonna Win
7. Watching The World
8. Call The Gypsy
9. Trust In You
10. Masterplan
11. Enemy
12. Heart Of Darkness
