Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Sherinian, Derek
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 39:50
Ocjena: 3/5
Derek Sherinian glazbeno je ime kojemu nisu potrebna opsežna predstavljanja, jer je danas na međunarodnoj glazbenoj sceni malo klavijaturista koji uživaju toliko priznanje i ugled koliko ga uživa bivši član američkih elitnih prog metalaca Dream Theater te suradnik takvih imena kao što su Alice Cooper, Billy Idol i Kiss. Otkako je gospodin Sherinian 1999. pokrenuo vlastiti projekt Planet X, između toga je našao vremena i za uratke koji su izašli pod njegovim imenom.
“Molecular Heinosity” njegov je šesti uzastopni samostalni album. Nekako u skladu s očekivanjima ne donosi ništa potresno novo, a još manje inovativno, jer se Sherinian i ovaj put drži istog provjerenog recepta s prethodnih uradaka, u kojem se preko intenzivnog gitarskog šredanja, vlastitih egotripaških klavijaturističkih egzibicija i kataklizmičnih bubnjarskih rafala križaju njegova prog metal baština, tvrdorockerski utjecaji glazbenih suradnika te jazzovski usmjerena muzikalna disciplina.
Nedvojbeno se razlozi zašto američki virtuoz podmazanih prstiju i visoko potenciranog ega ustraje na provjerenoj prog metal formuli mogu naći i u ekipi glazbenih suradnika, koja je sastavljena od provjerenih kadrova kao što su gitarist/pjevač Zakk Wylde (Black Label Society, Ozzy Osbourne), britanski basist i klavijaturist Tony Franklin (Blue Murder, Jimmy Page) te bubnjari Virgil Donati (Steve Vai, Steve Walsh, itd.) i Brian Tichy (Billy Idol, Foreigner, Glenn Hughes, itd.). Sherinian svoje glazbene suradnike bira na sličan način kao što filmski agent bira glumce za film – unajmljuje provjerene, neproblematične kadrove koji su navikli na sezonski posao. Čovjeku se pozna da je po duši rocker, pa svojim pajdašima unutar pojedinih skladbi daje puno prostora da dođu do izražaja njihove vlastite virtuozne vještine, ali pritom budno pazi da ni na sekundu ne zasjene njegovo klavijaturističko kraljevstvo. Pritom svom miljeniku Wyldeu u produkciji dopušta potpunu zvučnu ravnopravnost s klavijaturama, a ponekad čak i prednost.
“Molecular Heinosity” je, uz izuzetak završne burleske “So Far Gone”, u kojoj stari Wylde sa svojim skrokanim “Ozzy-wanna-be” vokalom, instrumentalni album. “Antarctica” oličava karakterističnu mješavinu Sherinianova klavijaturističkog neoklasicizma u vezi s Wyldeovim brutalnim gitarskim shreddingom i podivljalim bubnjarskim ekspadama. Sherinian svojim pobješnjelim tipkarskim naletima, kojih se više nego očito nagutao od veličina kao što su Keith Emerson i Jan Hammer, nekako održava glavnu melodiju, koja pak nipošto ne budi asocijacije na zaleđeni krajolik. “Ascension” služi prije svega za potenciranje Wyldeova solističkog ega na podlozi ambijentalnih zavjesa. “Primal Eleven” utjelovljuje Sherinianovu baštinu iz Dream Theater, jer ne manjka zvjerskih improvizacija, neurotičnog gitarskog šredanja i neočekivanih ritmičkih intervala uz dokazivanje pojedinih virtuoznih vještina. Većina klavijaturističkih pasaža i ovdje na veliko i neprikriveno crpi iz klasika prog rocka. Za ljubitelje glazbenih tehnikalija ova skladba predstavlja pravu božju mast, dok iskreni njegovatelji prog rockerskih relikvija neće biti ni približno toliko oduševljeni.
“Wings of Insanity” je skladba udarnih, gotovo brutalnih zahvata s nakostriješenim gitarskim rifanjem, udaranjem dvostruke bas pedale na bubnjevima te mnoštvom solističkih orgija. Uz nju će svojih četiri minute doživjeti prije svega svi ljubitelji težih oblika prog metala. “Frozen Fire” je gotovo klišejski hibrid između hard rockerskog neoklasicizma i metala na kojem Wylde najbolje što može simulira Sherinianova bivšeg suradnika Yngwieja Malmsteena. Osobito u solažama slušatelj često ima osjećaj prisutnosti švedskog gitarskog egomanijaka, što ponovno dokazuje Wyldeovu veličinu potpunog gitarskog emulatora, a istodobno upozorava na njegovu vlastitu stilsku neizražajnost. Potpuno virtuozno slavlje, ali čista skladateljska patetika. “The Lone Spaniard” je u srodnom duhu, uz to da Sherinian ovdje barem pokuša preko umirenih pasaža na klaviru unijeti trunku suptilnosti, što mu zbog Wyldeova umišljenog soliranja potpuno propadne. Barem bi se od naslovne skladbe očekivalo nešto više naglaska na strukturiranosti i oblikovanju pamtljivih melodija, no to je račun bez krčmara, jer se uskoro izrodi u podivljalo natjecanje u soliranju i svladavanju ljestvica. Već prije spomenuta završna skladba “So Far Gone” jedina je skladba koja ima glavu i rep, no nažalost će uspjeti uvjeriti samo najzagriženije pristaše Wyldeova najdražeg poslodavca, kojemu vjerno slijedi i na vokalnom planu. U usporedbi s onim što danas obično stvara Ozzy, to bi za njega bio čak jedan od boljih uradaka, jer vjerno crpi iz elemenata doom metala i simfonike.
“Molecular Heinosity” je još jedan uradak koji će s lakoćom zasititi sve ljubitelje visoko virtuozne upotrebe instrumenata, prije svega nesramno brzog gitarskog šredanja, no njime klavijaturistički majstor nabrušenih prstiju nije rekao baš ništa novo. Ni o kakvoj umjetničkoj stagnaciji ne može se govoriti, jer Sherinian čvrsto ustraje na karakterističnim skladateljskim i izvedbenim zahvatima u kojima je oduvijek bio najbolji i stekao opće priznanje. Sa strogo tehničko-muzikalnog stajališta demonstracije instrumentalnih sposobnosti album blista u svakom pogledu, no nažalost mu kronično nedostaje izražajne dubine i suptilnosti kojima bi učinkovito privukao one glazbene sladokusce koji puno drže i do ambijentalnog izraza i muzikalne srčanosti pojedinih skladbi. Sherinian i njegova ekipa doduše ne pretjeruju s akademskim ljestvičarenjem i solističkim ejakuliranjem tipa Dream Theater preko mjere dobrog ukusa, no njihova je generička fuzija prog metala, neoklasicističkog hard rocka i u manjoj mjeri jazz fusiona daleko od onih vremena kad se svaki oblik progresivnog rocka svirao srcem i dušom.
Postava
Derek Sherinian – klavijature
Zakk Wylde – gitara, vokal (9)
Tony Franklin – bas gitara
Virgil Donati – bubnjevi
Brian Tichy – bubnjevi, gitara
Produkcija
Deek Sherinian
Popis skladbi
1. Antarctica
2. Ascension
3. Primal Eleven
4. Wings Of Insanity
5. Frozen By Fire
6. The Lone Spaniard
7. Molecular Intro
8. Molecular Heinosity
9. So Far Gone
