Moonleejada 2009! (2009)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Menza pri koritu (Metelkova) / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 18.04.2009
Broj posjetitelja: 150
Cijena ulaznice: 8,00€

Izdavačka kuća Moonlee Records ovaj je put predstavila pet najvrućih sastava za 2009. godinu koji djeluju pod njezinim okriljem. Svi su zapisani “neovisnosti” u glazbenom izrazu, baš kao i sama izdavačka kuća Moonlee Records, koja ni 2009. svojom ponudom i djelovanjem ne prestaje pozitivno iznenađivati izuzetnom zainteresiranošću i darom “oštrog nosa” koji nanjuši i najbolje čuvane tajne, a one potom izrastu u provjerenu kvalitetu glazbenog indie rock artizma. Ove su godine boje Moonleejade zastupali In-Sane, Bernays Propaganda, Analena, Damir Avdić (a.k.a. Bosanski psiho) i Hesus Attor.

IN-SANE:

Prvi su na pozornicu stupili In-Sane. Skupina koja iza sebe ima gotovo 12 godina postojanja, a počela je kao kvintet s prvijencem “Keeping Ourselves to our Hearts” u džepu, danas nastupa samo kao trio. Svakako najbolja moguća kombinacija. Manje članova, manje mogućnosti za sukobe zbog različitih interesa. Skupina je pokazala da je odlično podmazan stroj koji prašta punk izravno iz rukava, bez trunke kompromisa i oštar poput britve. Incontinent, Choices Made, Lost in Time, From Inside Out, Found My Place, sve su redom nosile onu zanimljivu kozmetičku uljepšavalicu koju novodobni punk rock bendovi po pravilu ugrađuju u svoj izraz. Doza melodije plasirana preko ionako režećeg, hrapavog pjevanja, ali to je ipak daleko od “napucanosti” i arogancije skupina iz druge polovice sedamdesetih, koje su pionirstvom nepovratno fascinirale glazbeni svijet, što In-Sane nikako nije cilj. Pač, generacije se mijenjaju. In-Sane su odlični glazbenici koji dišu čvrsto usklađeno i visoko uigrano. Gitara proizvodi odličnu dozu nabrijanog buke, a istodobno dodaje malo melodične mekoće koja stvara dojam široke dostupnosti skupine ušima mladih. Ambiciozno, doduše bez ikakvog sadržaja koji bi vrištao do neba i tražio unikatnost i jasno određenu drugačijost, ali s potencijalom za uspješan komercijalni proboj. Izlazak novog albuma najavljen je za jesen, a skupina ima ovu godinu već marljivo popunjenu koncertima po europskom kontinentu.

BERNAYS PROPAGANDA:

Skupina zbog koje sam prvenstveno doletio na ovogodišnji Moonlee Records festival bili su Makedonci Bernays Propaganda. Pop post punk, ako indie rock skupinu šarmantno unikatne prepoznatljivosti uopće možemo tako “škrto” odrediti, u njihovim rukama doživljava pravi procvat dobrih 20 godina zakašnjelog, ali ostvarenog umjetničkog iskaza. Bernays Propaganda, odnosno sam duh skupine, svom se snagom oslanja na djelo i lik Louisa E. Bernaysa. Dakle, skupina snažno društveno angažirana, bez dlake na jeziku. S obzirom na iznimno iskusne glazbenike u postavi i nevjerojatnu karizmu mlade pjevačice Katerine, uz golemu vjeru u vlastitu propovijed, skupina je za šalu skidala zvijezde s neba svojom uvjerljivošću, visokom unikatnošću i drskošću, koju je postizala šakom dinamita opuštenog rockerskog intenziteta. Ubij me!, Uživaš li vo svoja pridružba, Bezbedno levo, Dan pred da izćeznam, Homo ili sapiens u fenomenalnoj obući glazbenog pristupa kvarteta. Samouvjereno i autoritativno vođenje skupine na pozornici od strane mlade Katerine preuzelo je potpuni primat i sve su oči bile uprte u razjarenu i uživljenu pjevačicu, koja se divlje vijugala i skakutala u ritmički čvrstom galopiranju skupine. Što se ritma tiče, Bernays Propaganda iznimno su potkovani. Uživo skladbe sviraju još brže nego na albumu, a pritom se ne pogriješe! Skupina koja je svojim pojavljivanjem kao “novajlija” ostavila daleko najjači dojam na festivalu. Posebni su, izražajni, uvjerljivi u izvedbi i propovijedanju vlastite glazbene vizije. Katerina je zgodna i šarmantna, ali razjarena pjevačica izuzetnog dara, ujedno glavni motor koji pokreće stroj ove fascinantne makedonske postave! 40 minuta u društvu Bernays Propaganda prošlo je ekstremno brzo, tako da ih treba pogledati ponovno i to što prije.

ANALENA:

Analena, skupina s prijeđenom kilometražom svojih Moonlee kolega In-Sane, nedavno je izdala studijski album “Carbon Based” i na koncertu ga je i zdušno predstavljala. Riječ je o postavi koja je glazbeno vrlo zanimljiva. Osnova je punkerska, ali vrlo bučna i sklona čvrstom riffovskom osloncu koji vodi skupinu u izrazu. Kvartet čija je glavna spona s publikom basistica/pjevačica Ana nije se uplašio izazova prethodnika i izlio je iz sebe čvrstih 40 minuta rockerske energije, prožete odličnom uigranošću, nepopustljivošću, odličnim druženjem udarajuće buntovničke energije i melankolično melodične koketerije, koja je godila u tako uspostavljenim promjenama raspoloženja. S obzirom na stil, koji gravitira bliže ukusu današnje tinejdžerske generacije nego prethodnici, a izražajno je svježiji (čitaj: prikrivenije recikliranje) od Bernays Propaganda, Analena je ispod pozornice okupila veći broj ljubitelja glazbe koji su skladbe već poznavali i tako stvarali više buke ispod pozornice. Unatoč većoj slojevitosti zvuka, energija pomiješana s ljutnjom i patetikom nevjerojatno je podsjećala na energiju koju su stvarali In-Sane, iako su glazbeno-izražajno udaljeni milju. Nema što. Analena su kao treći s lakoćom u 40 minuta uvjerili da su jak bend, na vrhuncu snage, koji će i ubuduće oduševljavati svojim nepopustljivim istraživačkim indie rock stavom. Stavom koji je ujedno silno moderan i dostupan masama.

DAMIR AVDIĆ:

Četvrti po redu na pozornicu je uskočio jedinstveni Damir Avdić. “Bosanski psiho”, kako se za njega s pravom prilijepio sočan nadimak, ovaj je put odjenuo svoju službenu majicu s motivom naslovnice svog prvijenca “Mrtvi su mrtvi”, koja prikazuje repliku pokojnog Che Guevare (lubanja s Chejevom frizurom i beretkom na kojoj ne nedostaje peterokraka zvijezda). Sjećam se studenog 2007., kad je Damir na istom mjestu nastupio praktički u praznoj dvorani Menze pri koritu. Tada je nosio majicu s otiskom pravog portreta Che Guevare, koji je izolir trakom prelijepio tako kao da ga je prekrižio. Dakle, godišnji proračun krepkom je Bosancu ipak narastao. Koliko je skokovito popularnost ovog glazbenika porasla, dokazivala je i publika, koja je zdušno pratila Avdićev nastup i u dvije godine otkako se čovjek pojavljuje na pozornicama Slovenije naučila je stihove skandirati naglas. Damir je kao i uvijek dao sve od sebe i nakon koncerta pozornica je bila natopljena njegovim gorkim znojem. Čovjek je ponovno oduševljavao potpunom uživljenošću, spontanom, iskrenom i neizvještačenom scenskom igrom. Bljuvao je vatru kroz iskrenu kritiku stihova, s kojom bi se najlakše povezao i poistovjetio današnji radnički razred Kube (“Fidele, dođi nam za praznike!”). Nećete vjerovati. Damir je sam sebi skupina. Ore po Gibson Les Paul gitari i istresa iz sebe stihove i fraze koje obaraju slušatelja ništa manjim učinkom nego da su iz Damirovih usta letjeli rafali olovnih metaka. Usuđuje li se itko na nešto takvo? Istodobno si ritam, melodija i još vokalni interpret. Gol u sedlu, bez ikakvog skrivanja, priključen samo na izvor struje. Jebeš Leonarda Cohena i ostale kantautorske princeze na zrnu graška. Poklon. Komunist vs. NBK Revolution!!! Često se imao dojam da ljudi jedva čekaju kad će čovjek izreći sveželjenu bosansku autentičnu kombinaciju fraza “u tri pićke materine”, “jebo svoju majku”, “jebo ovce”, “guzim pićkice”,… bez milosti! Na kraju je čovjek u odlično napunjenoj Menzi požnjeo gromoglasne pljeske oduševljenja, duboko se zahvalio te zamolio publiku da na isti način kao što pozdravljaju njega dočeka i dolazak sastava Hesus Attor!

HESUS ATTOR:

Hesus Attor, nova atrakcija iz grada koji ne prestaje i ne prestaje oduševljavati bacanjem kostiju za glodanje, uspješnim otkrivanjem sve novih i novih glazbenih dimenzija, i to u svijetu u kojem je na sluh odavno sve otkriveno i rečeno. Rijeka je grad koji konformizmu i generičnosti uvijek kaže: “Ne!”

Hesus Attor su se poprilično dugo mučili s problemima pri pripremi “logistike za kreaciju koncertnog zvuka”. Nakon duljeg čekanja ipak su krenuli s Alice Road, uvodom prvijenca “Sonic Gatronomy Volume 1.” (2008). Skupina se prihvatila gotovo većeg dijela albuma. Riječ je o vrlo zahtjevnoj mješavini koja na ništa zlo ne sluteće laike, koji se ušuljaju u blizinu takvog koncerta, može djelovati šokantno, a Hesus Attor ih mogu potpuno zbuniti, jer cijela stvar u svojoj ekstremnosti može postati upravo “kaotično” opasna. Ali pomislite! Math rock nije lako svirati. Višeslojnost koja ti diktira zapravo jednu jedinu 40-minutnu skladbu, izgrađenu od mnoštva motiva koji siju nepredvidljivost, neprestani element iznenađenja. Hesus Attor su groteskni, samoironični, nabijeni skladnom zajebancijom, a istodobno provokativno istraživački, zanimljivi u svemu što rade na pozornici. Osobito za sve koji tražite posebno, drugačije i ujedno izražajno hrabro. Juan Pablo Pe De Rigad skakutao je poput razdraženog majmuna, dovodio prisutne do ludila izobličavanjem svih mogućih glasova. Od životinjskih, koje bi čovjek pripisao podrijetlu iz džungle, preko hardcoreovskog rikanja, do namjerno odvedenih snimki opernih falsetâ. I Hesus Attor su oduševili svojom pojavom i drskim izrazom visokog eksperimentalizma, koji je bilo užitak pratiti i prepustiti mu se. “Dobrodošao doma Mr. Bungle!” Kvartet je u ritmici izniman i avangardan u cjelokupnom pogledu na glazbenu umjetnost.

Hesus Attor su, kao peti po redu, samo potvrdili veličinu Moonlee Records. Bili su fantastični, kao i četvorka nastupajućih pred njima, i još peti dokaz da je izdavačka kuća doista stvorena s namjerom koja bi trebala biti vodilja svih izdavača. Od najvećih do najmanjih. Pusti umjetniku da se izrazi, potiči, njeguj i nagradi kreativnost te glazbeni talent. Ne stvaraj umjetne zvijezde koje unaprijed jamče profit i koje nakon upotrebe odbaciš kao jeftinu kurvu! Dakle, hvala zvijezdama da postoji još i takva razina moći koja jamči vlastitu neovisnost i tako omogućuje da se još nekolicina moždanih vijuga u svijetu skromne sitnosti robotizma, punog radosti u materijalnoj samoispunjenosti, otpore zdravo funkcionirajući.

Za kraj ovom “spjevu” mogu samo potvrditi da je ovogodišnji Moonlee Records festival, odnosno “Moonleejada 2009”, bio događaj koji je ispunio prisutne u svemu. Od smiješno niske ulaznice, koja je poslužila 3 sata i dvadeset minuta čiste glazbe u režiji pet neovisnih alter rockerskih skupina, do približavanja unikatnosti smjele hrabrosti vlastitog artizma petorice nastupajućih glazbenoj masi. Ta je mogla bezgranično uživati u stvaranju glazbene kvalitete i propovijedi, izravno pred svojim očima. Alternativa u pravom smislu riječi. Još žive slobodni! Sloboda u glazbi, pak, trenutak je autentičnosti u besprijekornom sjaju izvornog značenja te riječi, koji može obogatiti slušatelja. Hvala Moonlee, hvala skupinama! Vidimo se ponovno iduće godine!

fotografije: Aleš Podbrežnik