Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Stackridge
Izdavač: Decca Records
Izdanje: 1971
Trajanje: 50:34
Ocjena: 4.5/5
Stackridge su unikatni britanski progresivni folk rockeri koji su se kroz većinu svoje karijere ponašali s obešenjačkim humorom u kojem nije manjkalo prepoznatljive engleske zajedljivosti. S inteligentnim tekstovima prepunim sarkastičnih dosjetki bockali su najbolnije rane britanskog društva, a istodobno njegovali veliku razinu zvučne fiksacije na Beatlese, zbog čega su ih često nazivali seoskim Beatlesima, iako je njihov glazbeni stil općenito vrlo teško kategorizirati. Osim Beatlesa, u njihovoj je glazbi naime moguće pronaći izuzetno širok spektar utjecaja, koji sežu od Franka Zappe i narodne glazbe do nekih klasičnih skladatelja, predvođenih Igorom Stravinskim. U svojoj biti Stackridge su bili ponajprije temperamentni narodni svirači s velikim simpatijama prema keltskoj pastorali i izvrsni instrumentalisti s izvanrednim osjećajem za povezivanje prekrasnih akustičnih melodija i veličanstvenih simfonijskih aranžmana uz neizostavnu upotrebu flaute i violine. Sve to ih je bez sumnje svrstalo među najzanimljivije, ali često previđene progresivne rock skupine sedamdesetih. Njihov utjecaj na neke prestižne britanske prog i pop rock skupine, predvođene Queenima, Supertrampom i 10cc, ne može se zanemariti.
Stackridge su već svojim sjajnim istoimenim prvijencem dokazali da su skupina posebnog kova, koju nije bilo teško zavoljeti pod uvjetom da ste već prije spadali među ljubitelje Beatlesa, keltske pastorale i crnog humora. Svaka kompozicija na albumu posebno je poglavlje za sebe i odražava njihova različita stilska lica. Treba reći da su Stackridge, slično kao Gong, na svojim ranim radovima stvorili potpuno vlastitu liričku mitologiju s hrpom neobičnih izmišljenih likova u kojima su se zrcalile različite slike engleskog društva. Kombiniranje folk rocka, popa i simfonijskog prog rocka te komični tekstovi povremeno doduše podsjećaju na praksu nekih Canterbury skupina, predvođenih Caravanima, no beatlesovske vokalne harmonije i unikatno sviranje flaute te violine pojedinim kompozicijama jamče posve osebujan pečat.
Ovo posljednje moglo bi se podijeliti u tri kategorije: temperamentne folk rock poskočice, pastoralne balade, simfonijske epove i inteligentni pop rock, iako među njima ne postoje nikakve stroge stilske granice. Ljubitelji beatlesovskog pop rocka s kraja šezdesetih zavoljet će već uvodni “Grande Piano”, gdje vokalne linije između gitarista Andyja Cresswella-Davisa i basista Jamesa Warrena podsjećaju na zlatna godina dvojca Lennon-McCartney. Za pratnju služi jednostavna, ali iznimno učinkovita, poskočna melodija s burleskno obojenim klavirskim umetcima. Na akustičnoj folk baladi “Percy the Penguin”, gdje sakralnim višeglasjem i tužnom melodijom na gitari postižu izrazito melankolično-nostalgično raspoloženje, prvi put dokazuju zašto su spadali među šampione keltske pastorale. U pozadini se čuju zvukovi morskih valova i oglašavanje galebova, što odlično odgovara naslovnici albuma. Mnogi ljubitelj prog rocka ovdje će primijetiti i neke srodnosti s ranim Genesisima (era “Trespass” i “Nursery Cryme”).
Prvi vrhunac albuma predstavlja fenomenalni “Three Leged Table”, gdje svom snagom zasjaju njihove vrline u stvaranju raznolikih raspoloženja i skladnom miješanju elemenata folka i prog rocka. Nježnom i melankolično obojenom pastoralnom uvodu s prekrasnim aranžmanima na violini i akustičnoj gitari slijedi prijelaz u epsku sekciju s brojnim keltskim harmonijama. U sljedećem trenutku iznenadi temperamentan pop rock umetak u kojem se zabavljaju bluesovskim gitarskim pasažama. Vrhunac kompozicije nastupa prijelazom u ritmički visoko razigran motiv, gdje oduševljavaju borbene pasaže na puhačkim instrumentima, divlji bubnjarski prijelazi i odlično Cresswellovo pjevanje. Seksualnim dosjetkama začinjena “Dora the Female Explorer” izrazito je burleskan eksperiment, u kojem Stackridge u svoj unikatni oblik folk rocka preko lukavog sviranja usne harmonike unose i žličicu countryja. Ovdje se ističu izvrsne vokalne harmonije te Evansovo šaljivo sviranje violine. Sljedeći trenutak svojevrsnog gurmanskog užitka predstavlja simfonijski usmjeren prog rock instrumental “Essence of Porphyry”, gdje uz pomoć sočnih baroknopastoralnih aranžmana na violini i flauti stvaraju izrazito arhaično raspoloženje uz koje nije teško zamisliti keltske livade iz vremena prije dolaska starih Rimljana. Zasanjani “Marigold Conjunction” sa svojom romantičnom melodijom, bluesy gitarskim frazama, epskim višeglasjima te pratnjom orkestralnih aranžmana na violini još je jedan srdačan poklon Beatlesima uz koji će se oblizati svi ljubitelji besmrtnog liverpoolskog kvarteta.
Na sljedećoj akustičnoj folk baladi “West Mall”, koju prožimaju efekti kiše i grmljavine, ponovno se može diviti njihovom osjećaju za gradnju eteričnih napjeva, zasanjanih melodija te upotrebi britanskog crnog humora. “Marzo Plod” još je jedna karakteristična burleska sa šaljivim aranžmanima na violini i podrugljivim vokalima, unutar koje glavnu ulogu igra pomalo nespretan dječak po imenu Marzo. Središnje djelo albuma predstavlja završni, više od 14 minuta dugi folk rock ep “Slark”, koji je kasnije, u skraćenoj verziji, objavljen i kao singl. Riječ je o fantastičnoj kombinaciji folka i simfonijskog progresivnog rocka s kojom ćete se u duhu lako naći u nekoj engleskoj beznačajnoj krčmi iz 16. ili 17. stoljeća. U srednjem dijelu nalazi se i neobično razigran Slaterov flautistički solo uz koji bi zapljeskao i Ian Anderson (Jethro Tull). Središnji pastoralni motiv na flauti i violini, koji u nastavku oplemenjuju i “pivskim” vokalnim harmonijama, jedna je od njihovih najpoznatijih i najomiljenijih tvorevina.
Prvijenac Stackridgea prava je poslastica za sve ljubitelje progresivnog folk rocka i specifičnog britanskog humora. Ovo je album na kojem vrvi od odličnih ideja, pa se sa svakim ponovnim slušanjem otkrije nešto novo. I produkcija je za ono vrijeme vrlo dobra, što nije veliko iznenađenje ako se zna da je u ulozi zvučnog inženjera sudjelovao i Martin Birch (najviše je slavu stekao kao zvučni inženjer i producent skupina Deep Purple i Iron Maiden). “Stackridge” je odličan početak za sve koji bi htjeli otkrivati njihov stvaralački opus, iako je skupina kroz većinu svoje karijere uspjela zadržati svoju dušu lukavih narodnih svirača, tehnicističkih majstora i inteligentnih šaljivdžija s izvrsnim razumijevanjem engleske duše. Vjerojatno je to glavni razlog zašto su ostali osuđeni na opskurnost, no za zadržavanje prepoznatljive umjetničke esencije ponekad su potrebne velike žrtve.
Postava
Andy Cresswell-Davis – glavni vokal, prateći vokal, glavna gitara, akustična gitara, klavir, usna harmonika
James Warren – glavni vokal, prateći vokal, bas gitara, akustični bas, akustična gitara
Michael Evans – violina, prateći vokal
Michael “Mutter” Slater – flauta, prateći vokal
Billy Bent aka Billy Sparkle – bubnjevi i triangl
Produkcija
Fritz Freyer
Popis skladbi
1. Grande Piano
2. Percy the Penguin
3. Three Legged Table
4. Dora the Female Explorer
5. Essence of Porphyry
6. Marigold Conjunction
7. West Mall
8. Marzo Plod
9. Slark
