Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Graz /P.P.C. / Austrija
Datum intervjua: 25.10.2015
Portugalci Moonspell važe za apsolutne posebnjake na metal sceni. Slove kao skupina koju bogati urođeni osjećaj za profinjenu kombinatoriku ekstremnih žanrova metala, uz impozantnu dozu melodične bombastike i primjese orkestralnih aranžmana, a svoj mračni temperament produbljuju koprenom pečenja s gotskim elementima te upotrebom učinaka programskih zvučnih petlji.
Kad iščemo u Moonspellu uvjerljiv konglomerat fuzije elemenata avangarde, progresivnog pečenja metala s gotskim elementima, a uz to i elemenata koje su nekoć davno definirali i Celtic Frost – dakle elemenata dark metala – tada ne možemo zaobići prvi stup skupine, a to je ikonična scenska silueta skupine, pjevač izuzetne karizme Fernando Ribeiro.
Intervju s Fernandom obavili smo u austrijskom Grazu, u prostorima tamošnjeg kluba P.P.C., 25.10.2015., prije koncertnog nastupa Moonspella….
RockLine: Koliko si zadovoljan tijekom aktualne turneje?
Fernando: »Listopad je težak mjesec za turneje. Uvijek je bio. Bez obzira na to gdje se nalaziš. Bilo u Austriji, bilo negdje u istočnoj Europi, bilo gdje. Ali veseli me što ljubitelji naše glazbe dolaze na naše koncerte i u ovo doba te nam iskazuju predanost i naklonost. Zapravo sam jako sretan što se sav taj naš trud kapitalizira tako da su naši koncerti iz godine u godinu sve bolje posjećeni. S obzirom na to da je ovo drugi dio naše »Extinct« turneje, drago mi je što još uvijek vlada veliko zanimanje za turneju, a naposljetku sam sretan i što opet sviramo ovdje u Austriji, gdje nas dugo nije bilo. Već smo svirali u Innsbrucku i bili smo jako iznenađeni odzivom, jučer smo odradili Budimpeštu, danas smo ovdje, svaka koncertna večer je nešto posebno i tako će biti i večeras, bez obzira na to što je nedjelja i što ljudi sutra moraju na posao.«
RockLine: Ove godine svirali ste i na tlu Slovenije, u sklopu festivala Metaldays u Tolminu, gdje su vas u zadnji tren premjestili s glavne pozornice na manju.
Fernando: Da. To je bila teška odluka koju smo morali donijeti. U tom slučaju nije se radilo o našem problemu i mogli bismo reći da nas se to ne tiče i da nećemo prihvaćati drukčije odluke s obzirom na dogovor. Mnogo bendova bi tako učinilo. No na tom festivalu smo već nastupali i poznajemo promotora. Veselili smo se nastupu na glavnoj pozornici, ali na kraju su važni obožavatelji, a da nismo prihvatili tu odluku, festival bi mogao zapasti u hrpu problema pri izvedbi programa, osobito s kašnjenjima. Kako god okrenem, taj se potez pokazao kao naručen. Svirali smo u ambijentu koji se odlično vezao uz našu glazbu. Bilo je u sumrak, među visokim stablima, posjetitelji su bili oduševljeni, a mi smo uživali. Glavno je da su stvari na festivalu proteklo normalno.
RockLine: Kakvi su osjećaji koje gajiš prema novom albumu »Extinct«, koliko si njime zadovoljan i što on znači za Moonspell.
Fernando: Ovaj album snimili smo vrlo emotivno. Nismo planirali izlazak albuma tako brzo nakon albuma »Alpha Noir«, kad je nastajao, bili smo naime još uvijek na turneji. Ali poslušali smo svoj unutarnji glas. Nakon turneje spakirali smo kofere i otputovali iz Portugala ravno u Švedsku k producentu Jensu Bogrenu, tamo smo bili posve izolirani. Odsječeni od svijeta, od stvarnosti. Stvarali smo neopterećeni okolinom. I tako se razvijao naš album. Za nas je to poseban album. Isprobali smo neke posve nove stvari, upotrijebili smo nekoliko starih ideja za koje je sazrelo vrijeme da se ostvare, za nas je ovaj album korak naprijed. Obožavatelji su ga lijepo prihvatili, na koncertima sviramo puno stvari s njega. Nismo više mladi, u srednjim smo četrdesetima i za nas je u ovom razdoblju karijere najvažnije da uz zadržavanje kvalitete tu kvalitetu s albuma na album nadograđujemo.
RockLine: Prijašnji album zapravo ste podijelili na dva dijela. »Omega White« i »Alpha Noir«. Bi li mogao reći da je »Extinct« neka vrsta mešavine obaju? Jesam li u pravu ili se varam?
Fernando: Iako mnogi od ta dva uzimaju za glavni album »Alpha Noir«, »Omega White« nam je jednako vrlo važan, on je na neki način naš »strogo čuvano dijete«. Nismo htjeli pomiješati materijal. Željeli smo snimiti u cijelosti jedan vrlo tvrd album, a to je »Alpha Noir«. S druge strane, za nastanak albuma »Extinct« vrlo je važan album »Omega White«. Na njemu smo naime došli u dodir s mnogo muzikalnijom notom, s gotskim žanrom, elektronikom, rockom. Tako je nastao album koji nije tako izrazito metalski, kao što je to vrijedilo za albume poput »Memorial« (2006) ili »Night Eternal« (2008), ili čak »Antidote« (2003). Iako je Extinct jednim dijelom zametaliziran, s druge strane nalaziš gotske elemente, nosi svoju vlastitu auru, kao i svaki od naših prošlih albuma.
RockLine: Moonspell ste oduvijek voljeli eksperimentirati sa zvukom i stilom, od prvog albuma nadalje.
Fernando: Mislim da to doneseš sa sobom na svijet. Takvi smo se rodili. Stvarati smo počeli u devedesetima. U to je vrijeme hrpa žanrova došla u metalske sfere. Metal ih je apsorbirao. Bilo da se radilo o dark waveu, gothicu, industrialu, simfonijskim elementima, folk glazbi,… U današnje vrijeme mnogo se toga promijenilo. Ljudi žive u obrascima, vole raditi po obrascima, puno je kopiranja. Puno je toga rečeno i puno je bendova, pa je teže razlikovati bendove nego nekoć. Što se tiče albuma »Extinct«, naš je motiv svakako bio da auru skupine u ovom trenutku prelijemo na njega. To su naše emocije, osjećaji, strasti, sve što smo u ovo vrijeme proživljavali, otisak je pulsa skupine u ovo doba. Mogu reći da smo u krizi srednjih godina, pa je album na trenutke nekome mogao zvučati čak i rockerski, iako to nije ha, ha, ha,…
RockLine: Što bi rekao o sebi kao glazbeniku i pjevaču u smislu artističkog rasta i sazrijevanja kroz karijeru i kako se tvoj input odražava na novom albumu?
Fernando: Album »Extinct« za mene je djelo na kojem sam sebe u ulozi pjevača poprilično često izazivao. Ne samo zato što radim ono što mi je dano, odnosno što mi je stavljeno u kolijevku, nego i zato što nikad nisam imao namjeru postati pjevač. Radi se o talentu koji sam otkrio tek nakon što sam se pridružio skupini. Pridružio sam joj se na mjestu pjevača, ponajprije zato da bih uopće ušao u skupinu. Ona se kasnije glazbeno razvijala, a ja kao pjevač usporedno s njom. Isto tako oduvijek smatram da je izvedba vokala snažno povezana s porukom u poeziji. Ima stihova koji su namijenjeni kričanju (grcanju op.p.), normalnom pjevanju ili stihova gdje moraš biti posebno »krhak«, a pritom u načelu reagiram i vrlo instinktivno. Na albumu »Extinct« vokalu sam pristupao vrlo melodično. Njime moraš iskazati raspoloženje danog trenutka, oživjeti ga. Zajedno s glazbom. Ne želim biti samo jedan od onih koji u skupini »laju«, čime bi naša glazba ispala prosječno. Vokal je za mene instrument koji je u meni. Za Extinct mi je bilo vrlo važno što smo bili u Švedskoj, gdje smo osjetili mir. Bio sam izoliran i uistinu sam se mogao posvetiti svakom trenutku koji proživljavam te sam te trenutke zato učinkovito oživio vokalom.
RockLine: Je li te ikad prijalo da izdaš svoj samostalni studijski album?
Fernando: »Hmmm…, u prošlosti sam puno sudjelovao na albumima drugih izvođača. Na početku karijere pretežno portugalskih, sudjelovao sam i na albumima fado glazbe. Prije nekoliko godina nastupao sam i u kazalištu i čak u operi sa svim ostalim vokalima, od tenora do sopranistica. To me uvijek privlačilo i s tim nisam imao problema. Što se tiče solo albuma, mogu reći da sam oduvijek bio samo Moonspell i da si teško mogu predstaviti nešto drugo nego da moj vokal služi samo Moonspellu. Da se već odlučim za nešto takvo, to bi bio album koji definitivno ne bi bio metalski. Uključio bih klasični klavir, čelo, nešto u stilu Nicka Cavea. Ali ne osjećam potrebu za tim. Što se tiče ostalog, napisao sam nekoliko knjiga na portugalskom, a također ih i prevodim, pa i poeziju.
RockLine: Koji su glazbenici i izvođači utjecali na tebe, još u vrijeme dok si bio mladić, da se odlučiš za glazbeni put?
Fernando: Puno stvari. Ako počnem od klasičnog metala, to su Black Sabbath i King Diamond. Kasnije sam otkrio »underground metal«. On me potpuno preuzeo. Tada sam si rekao da želim biti u bendu. Godine 1990. stigli su u Portugal Bathory. Imao sam 16 godina i bio sam njihov obožavatelj. Susreo sam se s Quorthonom, za mene je bio vrlo mitska osoba undergrounda. Tada sam odlučio da bih želio pjevati. Kasnije sam otkrivao raznovrsniju glazbu. Na mene je utjecao Peter Steele iz sastava Type O’Negative, to je sastav uz koji smo zapravo svi u skupini odrastali. Zatim npr. Peter Murphy iz sastava Bauhaus.
RockLine: Prije nekoliko godina nastupali ste na zajedničkoj turneji s Cradle of Filth. Je li se moglo normalno snaći u društvu s nekim kao što je Dani Filth?
Fernando: Znam na što ciljaš. Svaka skupina ima svoje manire, recimo šege i navike. Mnogo je i pretjerivanja u javnosti oko priča. Moonspell i Cradle of Filth upoznali smo se još u vrijeme kad su oba benda bila potisnuta u potpuni underground. No ubrzo smo razvili čvrstu prijateljsku vezu. Dani Filth na lijevom ramenu čak nosi tetovažu motiva s našeg studijskog prvijenca »Wolfheart« (1995). Znam da Dani zna biti konfliktna osoba, znam za priče, ali na kraju krajeva, važna je samo skupina i njezina glazba. A Moonspell smo se na zajedničkim turnejama s Cradle of Filth zaista vrlo dobro slagali.
RockLine: Još klasično pitanje za kraj. Kakvi su vaši planovi za budućnost? Je li u planu izdanje kakvog DVD-a i slično?
Fernando: Sretno moramo odraditi aktualnu turneju do kraja. Zatim ćemo uzeti malo predaha u Portugalu da se odmorimo. Slijedi turneja po SAD-u na kojoj nas prate Epica, a potom nas čeka još puno posla, jer moramo izvesti i koncerte u Velikoj Britaniji, Rusiji, u Australiji, možda u Japanu. Za iduću godinu planiramo za noć vještica prirediti poseban koncert u našem rodnom mjestu, gdje smo nastupali prije 20 godina, kad smo imali vani album »Irreligious«, koji će iduće godine obilježiti 20 godina. Pokušavamo bukirati termin, željeli bismo snimiti materijal za DVD na tom koncertu. Na tom koncertu ujedinit ćemo repertoar naše aktualne turneje »Road to Extinction« sa slavljem 20. obljetnice izdanja albuma »Irreligious«.
Kako je bilo na koncertu Moonspella 25.10.2015. u graškom klubu P.P.C., možete pročitati OVDJE!
Galerija slika
