Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Koper / Figa Rock Bar / Slovenija
Datum koncerta: 22.10.2015
Broj posjetitelja: 100
Cijena ulaznice: 18,00€
Figa Rock Bar! Vaganel kod Kopra i četvrtak, 22. listopada 2015. Coco Montoya! Ne možeš vjerovati da tako eminentno i cijenjeno ime svjetskog bluesa dolazi čak i na slovensko tlo. Ruku na srce, blues u općoj koncertnoj ponudi u Sloveniji zasigurno ostaje pothranjen žanr. Pogotovo kad je riječ o zvučnim imenima poput Coca Montoye! Uvijek nas nekako zaobilaze, a rijetko slete na kartu slovenskog teritorija. Obećavala se, dakle, prava koncertna poslastica.
Čovjek koji je proslavljen ponajprije desetogodišnjom avanturom sa živućom bluesovskom legendom i još uvijek aktivnim 81-godišnjakom Johnom Mayallom (koji je pred nekoliko dana nastupio u austrijskom Grazu), kod kojeg je svirao gitaru i kod kojeg su gitare svirali i Eric Clapton, Peter Green i Mick Taylor, u to je vrijeme stekao takvu reputaciju da je sredinom devedesetih mogao pokrenuti uspješnu solo karijeru. Ljevak koji svira po uzoru na Alberta Kinga na gitari za dešnjake, bez okretanja žica – dakle, drži akorde na gitari, u odnosu na prosječnog gitarističkog smrtnika galaksije, »zrcalno«, ozbiljnije je prihvatio gitaru nakon što ga je kao bubnjara otkrio Albert Collins, koji mu je u svojoj grupi isprva ponudio bubnjarsku stolicu. Montoya je Collinsa brzo prihvatio kao gitarističkog uzora, što se odražava i na njegovom stilu i zvuku, koje je razvijao tijekom godina.
Coco (izvorno Henry) Montoya se s ekipom Brant Leeper (klavijature), Nathan Brown (bas gitara) i Rena Beavers (bubnjevi), pojavio na pozornici Fige Rock Bara negdje oko pola devet navečer. Ljudi koji su u to vrijeme zauzimali vanjski »predprostor« kluba i u miru pušili svaki svoju cigaretu te se zabavljali zasluženim vrčem piva, prolazak četvorke nisu ni primijetili. No nakon nekog vremena u unutrašnjosti kluba već je oživjela pozornica, dok je bend provjeravao zadnje sitnice oko ugađanja. Dvadeset minuta iza devet navečer »zagrmi«. Bend kreće u nastup, mnoštvo se slijeva u unutrašnjost kluba.
Kojih 60, možda 70 znatiželjnika i još kojih 30, možda 40 u vanjskom prostoru kluba imalo je što vidjeti i čuti. Montoya je te večeri priredio izvanrednu predstavu. Kao vokalist i gitarist izniman je izvođač. Dok se probijao kroz stihove, budno je držao kontakt s mnoštvom, a ujedno glazbenik div nije štedio na neprestanom smiješenju i umiljavanju. Bend je uglavnom svirao Montoyina solo djela, a Montoya svakako nije zaboravio odati počast svom učitelju Albertu Collinsu kad se prihvatio skladbe I Got A Mind To Travel. Među šaržom odličnih bluesovskih točaka, kao što su uvodna Wish I Could Be That Strong, nestašna Hey Seniorita, Don’t Go Makin’ Plans, I Won’t Beg, Three Sides to Every Story, It’s My Own Tears, čovjek je ubacio i točke većeg glazbenog učinka, koje brzo ulaze u uho, kao što su Too Much Water te pri kraju zarazna I Want It All Back. Posebno intenzivne trenutke koncerta isporučila je Nothing But Love, posvećena prije svega ove godine preminulom B.B. Kingu. Spori blues zazvučao je naprosto prekrasno. Gitarski as je u njemu posebno briljirao iznimnim osjećajem, gdje su se prelijevale profinjenost, u kojoj je gitara trenutačno jedva čujno jecala, a nakon toga slijedili su gromoglasni pasaži zapisani u najbolje trenutke svjetskog bluesa. Strasti i emocije skokovito su preplavljivale pozornicu tijekom nastupa, a Coco je sa svojim podanicima neprestano bio dionik velikih ovacija publike.
I ostatak ekipe dobio je u improvizacijskim ulomcima dovoljno prostora da se slikovito razmahne i oživi samu pozornički iskaz Montoyina bluesovskog vizionarstva. Cijelo vrijeme s profinjenim osjećajem. Profinjeni gitarski as, odličan vokalist i potpuni glazbeni samouk te je večeri na najljepši mogući način isporučio iskustvo o tome što znači gola razodjevena autentičnost oživljavanja emocija. Publike su se ti osjećaji više nego dotaknuli. Bio je to koncert intenzivnih osjećaja i visokog kemijskog doživljaja. Uz izuzetan karizmu, silu proživljavanja i energijom prekipjelu glazbenu egzekuciju, koju je manifestirala visokovirtuozna figura jedinstvenog Coca Montoye i njegovih triju glazbenih drugara, zastaje dah i ledi se krv, toliko svete iskrenosti posjeduje sviranje ovog majstora. Coco Montoya je dolaskom u Koper i tamošnjim nezaboravnim koncertom zasigurno isporučio vrhunac, ili jednostavno rečeno, sam vrhunac cjelokupnog bluesovskog ritma u Sloveniji ove godine. Ni manje, ni više.
Bez obzira na sve superlative koje je pokosio ovaj koncert, divno druženje s Cocom Montoyom ponovno je kvarila standardna spoznaja da se koncertu opet odazvao odlučno premali broj ljudi. Nažalost, tako je to kod nas u Sloveniji. Još uvijek.
Galerija slika
