Mjesto: Križanke, Ljubljana
Datum koncerta: 11.07.2009
Broj posjetitelja: 2000
Cijena karte: Prethodna prodaja: 37 €, na dan koncerta: 42€
MORSO
Prije nastupa Morcheebe nastupili su riječki rockeri Morso, ali publiku tijekom cijelog njihova nastupa nisu uspjeli dići na noge. Dobrim dijelom tome su pridonijele i tehničke poteškoće, jer su zbog kašnjenja Morso imali samo pola sata da nam predstave svoje komade s debitantskog albuma IZLOG. Zbog onoga što su stigli odsvirati, nama je naravno žao zbog nedostatka vremena, jer je grupa glazbeno još kako zanimljiva i raznolika, a posebno treba pohvaliti oba vokalista, Stanislava Grdakovića i prije svega dinamičnu Ivanu Bartolović. Zadnja njihova pjesma nekako je ipak uspjela probuditi okupljene slušatelje i njome su najavili dolazak članova sastava Morcheeba.
MORCHEEBA
Već uz slušanje njihova prvog albuma Who can you trust davne 1996. slušatelji su mogli dobiti osjećaj da Morcheeba sigurno neće biti samo još jedna muha jednodnevka. Kad su njihov sljedeći album Big Calm (1998) na otoku glazbeni kritičari proglasili albumom godine, svima je bilo jasno da su uspjeli. Kreativni motor benda čine braća Paul i Ross Godfrey (Paul je DJ, a Ross multiinstrumentalist). Do 2003. s njima je na još dva albuma (Fragments of freedom: 2000 i Charango: 2003) surađivala i magična Skye Edwards, čiji su osjećajni vokal zavoljeli milijuni obožavatelja diljem svijeta. Potom se njihov zajednički put završio. Od tada se u kolektivu Morcheebe pojavio već poveći broj vokalista, od kojih nijedan nije uspio ostati dulje vrijeme. Tako je na albumu The Antidote (2005) pjevala Daisy Martey, koju je na živim nastupima zamijenila Jody Sternberg, a na posljednjem studijskom izdanju Dive deep (2008) izmijenila se čak brojna i raznolika vokalna postava (Judie Tzuke, Manda Zamolo, Thomas Dybdahl, reper Calm Cool Pete i Bradley Burgess).
Morcheeba u sebi spajaju mnogo različitih glazbenih žanrova. Neki ih svrstavaju među trip-hop izvođače, dakle grupe koje bi trebale proizvoditi takozvani bristolski zvuk (tu ubrajamo grupe kao što su Portishead i Massive Attack), no za spomenute grupe karakteristična je prije svega određena mračna atmosfera, koju Morcheeba nadilaze i nadograđuju, jer se u njihovim komadima primjećuju i drugi glazbeni žanrovi, od primjerice bluesa (Ross naime kaže da njegovi glazbeni korijeni sežu upravo tamo), rocka, reggaea, pa čak do countryja i folk glazbe. Dakle, moglo bi se reći da je riječ o pravoj eklektičnoj mješavini nekakve raspoloženjske zvučnosti.
U nedjeljno koncertno iskustvo uvodno su nas s malim zakašnjenjem poveli za Morcheebu prilično karakteristični zvukovi sitara, kojima su vjerojatno htjeli uspostaviti ozračje blage duhovnosti ili možda čak psihodelije, što nije nimalo iznenađujuće ako uzmemo u obzir da je ime Morcheeba usko povezano s opojnim supstancama (cheeba je naime slengovski izraz za marihuanu).
U Ljubljani se ovaj put premijerno predstavila francuska pjevačica Manda Zamolo, koja je sudjelovala i na njihovu posljednjem albumu i koju su, vjerovali ili ne, pronašli upravo putem web stranice My Space. Francuskinja je oduvijek željela surađivati u ovom glazbenom kolektivu i taj njezin entuzijazam isijavao je s pozornice i u nedjelju, kad se curi pri zadnjoj pjesmi bisa malo otelo kontroli pa je, među ostalim, pomagala udarati po bubnjevima, mrsila kovrče saksofonistu i uopće ekstatično poplesivala po pozornici. Sama sam prije koncerta bila prilično skeptična upravo zbog vokala, jer je cipele koje je nosila Skye Edwards zaista vrlo teško popuniti, a i zadnji album bio je prije ili kasnije djelo barem troje vokalista, od kojih su mi osobno Judie Tzuke i Thomas Dybdahl (koji po Rossovu mišljenju zvuči kao Roy Orbison na heroinu) puno draži. Ali, pustimo se iznenaditi. Dakle, moja ocjena: solidno, pri čemu moram naglasiti da je Manda zablistala prije svega na komadu Gained the world, koji pjeva i na albumu. Šteta što nismo čuli više pjesama s Dive deep (samo 4), jer bi tako Francuskinja lakše izišla iz sjene prošlosti i večeri dala i svoj osobni pečat.
Duboki zaron u Križankama nas je dakle vodio prije svega kroz sjećanja na stara dobra vremena. Koncert je na početku tekao prilično opušteno, ako ne već i pospano, ali nakon nekoliko obraćanja publici i kratkih stanki između početnih skladbi, namijenjenih srkanju piva, viskija i sl., stvari na pozornici počele su se pomicati u življe sfere. Ross je virtuoz na gitari, izišla je na vidjelo njegova strast prema rocku i bluesu, sam je naglasio i utjecaj američke folk glazbe (Run honey run je obrada skladbe već preminulog Johna Martyna), čuli smo i odlične saksofonske uloške, a Mandi je na nekoliko komada (Run honey run i Sleep on it) priskočio u pomoć Brad Burgess i tako dodao i muški vokalni ton.
Jako me razveselila činjenica da je i usred ljeta moguće napuniti Križanke i organizirati lijep koncertni događaj. Reakcije publike bile su većinom pozitivne, a neki su posjetitelji došli i otišli s nekakvom nostalgijom u srcu i očito nikad neće preboljeti legendarnu prvotnu vokalisticu, koja međutim ljude već oduševljava samostalnim projektima.
Fotografije: Mojca Perdih
Setlista
1.Moog Island 2.Otherwise 3.Trigger hippy 4.Never an easy way 5.The sea 6.Enjoy the ride 7.Run honey run 8.Part of the process 9.Gained the world 10.Sleep on it 11.Let me see 12.Blindfold —bis— 13.Be yourself 14.Rome wasn’t built in a day
Galerija slika
