Radar festival (2009)

0 11

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Gradski stadion / Varaždin / Hrvatska
Datum koncerta: 12.07.2009
Broj posjetitelja: 8
Cijena karte: 290,00HRK

U zadnji se čas u ionako “prepun” radni svakodnevni život RockLine ekipe ugurao i posjet ovogodišnjem trećem uzastopnom Radar festivalu. Ovaj se put Radar festival već drugu godinu zaredom odvijao na varaždinskom nogometnom stadionu kluba Varteks. I to točno na prvi normalan, lijep i sunčan dan nakon gotovo tri tjedna neprestanog pranja s neba, koje u srpnju ni izdaleka ne daje osjećaj da je s nama ljeto. Očito se Radar festival “primio”, ukorijenio se i u njega se isplati ulagati, razmišljaju očito dugoročno u agenciji Nova Music iz Austrije. Ovogodišnji događaj Radar festivala bio je staroškolski nastrojen. Tome je odgovarala i dobna struktura većine publike koja je posjetila ovogodišnji Radar festival. Ime Santana naravno je na kilometar stršilo s popisa izvođača na festivalu i već se zbog toga isplatilo prijeći svaku pedalj avanture do Varaždina.

Kao po pravilu, u Hrvatskoj se uvijek izgubim. Garmin i slične robotske izdajice mrzim jer ti neukusno sve serviraju na tanjur, zbog čega se osjećam kao potpuni “kretenčić” s jednom moždanom vijugom. Tako zbog moje tvrdoglavosti ponekad i suputnici koji se gube posve nedužno pate u autu, kad se umjesto na stadion dovezem na zračni miting obližnjeg sportskog aerodroma u Varaždinu. Dok sam tražio stadion, Voodoo Lizards praktički su odsvirali cijeli nastup. Tako s Leom hvatamo tek posljednje uzdahe zadnje pjesme na putu prema šalteru s press akreditacijama.

VOODOO LIZARDS: 15.30 – 16.00 

Voodoo Lizards domaći su momci iz Varaždina koji njeguju rock čvrstog riffovskog zahvata, koji ipak ne bježi od organske zvučne konture. Pogotovo ne kad mu se približi koketna i dinamična ritam linija koja posjeduje grabežljiv i voluminozan “groove”. Dašak garažno razglašene buke. Alternativno? Indie? Vuku retro porive iz prošlosti, kad su sedamdesete i rock bili mladi, to je definitivno. Prosudite sami. Jednostavno i zarazno. Možda je u njima sam Bernard Fowler, inače prateći vokalist Rolling Stonesa, čuo nešto rollingstonesovsko pa se ponudio za producenta prvijenca grupe, koja je time već ostvarila veliki pogodak. Varaždinski je događaj za sastav utoliko važniji jer je na pozornicu doveo samog Bernarda Fowlera kao posebnog gosta na jednoj od skladbi sastava. Fowler je s The Rolling Stones Project dan prije Radar festivala nastupao u austrijskom gradiću St. Viktring kraj Klagenfurta. Dakle, od Varaždina nije bio udaljen ni jednu svjetlosnu godinu da ne bi stigao podržati grupu. Izvanredna gesta. Nažalost, koncert smo propustili, ali glazbena buka Voodoo Lizards koju su u tragovima uhvatili moji receptori djeluje vrlo obećavajuće. Ništa posebno u izražajnom smislu, ali ipak uspije probuditi određeni interes.

ZORAN PREDIN & LAČNI FRANZ: 16.15 – 16.55 

Odakle su se na pozornici ovogodišnjeg Radar festivala našli veliki veterani slovenske rock glazbe, meni nikad neće biti posve jasno. Pogotovo ne nakon što Predin i dalje posve suvereno ustraje i uspješno prkosi slovenskom “mainstreamu” svojim samostalnim izdanjima i u novom tisućljeću. Ali ipak si je uzeo vremena. Kad bi barem u zraku bila iskrica nade za ponovno okupljanje, za izdavanje barem nekog koncertnog albuma, za stare kolege, znance i sve preživjele koji se još sjećaju (sjećamo se) onih zlatnih vremena. Kako god, lijepo ih je bilo vidjeti ponovno zajedno na pozornici. Doista. U trenu me obuzeo nostalgičan osjećaj od prije više od 15 godina, kad smo išli u studentsku menzu Rožna dolina u Ljubljani, gdje nam je kao studentima grupa priredila mnogo zabavnih rockerskih večeri za koje nismo ni slutili da će jednom postati tako vrijedne i dragocjene uspomene. Postava Zoran Predin (vokal), Milan Prislan (gitara), Andrej Pintarič (bubnjevi), Mirko Kosi (klavijature) i Zoran Stjepanovič (bas gitara) u 40 minuta nanizala je 5 skladbi počevši sa skladbom Tiha voda (Vzemi si čas). Ona je uvodno potvrdila da kvintet još nije zaboravio tko je i što je. Baršunast i topao, visoko karizmatičan Predinov vokal, njegov poznati smisao za humor koji je u trenu srušio barijeru između grupe i publike te naravno kratak, ali sladak repertoar vječnih pjesama. Hrvatska je publika pokazala da još nije zaboravila ustroj starih “jugoslavenskih” ljestvica najvećih hitova nezaboravnih vremena bratstva i jedinstva, kad su Lačni Franz nastavili nakon skladbe Naj ti poljub nariše ustnice s Ne mi dihat za ovratnik, nakon koje je pod pozornicom dodobra oživjelo. Očekivano nije izostala ni jedna od njihovih najljepših tvorevina (s aranžerske strane) Čakaj me, koja je sama po sebi bila vrhunac druženja s grupom. Lačni Franz su svoj nastup zaključili svojim “mini rekvijemom” Zadnja večerja, koji je dodatno raspalio onaj neprolazni i nostalgični osjećaj bezbrižnih dana mladenačke razigranosti i velikih nada. Skladba u kojoj već sama uloga stihova Predinove jedinstvene izražajne snage razblaži snove i razotkrije gorku poentu našeg doba. Ali taj jedinstveni osjećaj je ostao i ne može izdati srce, ni nakon više od 15 godina otkako sam grupu gledao zadnji put, sve do nastupa na Radar festivalu. Sretno, dečki, i hvala na posjetu.

Što još. Zoran Predin, poznat po urođenom osjećaju za sočnu šalu, na pozornicu je došetao u majici “Kaj ti je Ivan?”. Uz svu gromoglasnu svijest da se glazbena umjetnost ne prlja politikom, ipak mogu iznijeti vlastitu asocijaciju na to da je to pitanje na Zoranovoj majici, s obzirom na aktualne peripetije na hrvatskoj političkoj sceni, možda bilo upućeno bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu?

JOE JACKSON: 17.15-18.10 

Engleski pijanist i kantautor Joe Jackson pojavio se na pozornici s dugogodišnjim prijateljima s početka karijere, basistom Grahamom Mabyjem i bubnjarom Davidom Haughtonom, s kojima posljednje tri godine ponovno nastupa uživo. Čovjek koji je prošle godine izdao novi studijski album “Rain” u tom je stilu i započeo svoj koncert, uhvativši se novije skladbe Invisible Man.

Joe Jackson osvaja bodove uvjerljivosti i kredibiliteta svojim prepoznatljivim vokalom i pjevanjem. Vokal je naravno poseban, prepoznatljiv, njegov zaštitni znak, s tračkom čežnje i melankolije, ali zavodljivog akcenta koji nije patetičan niti na drugi način otužno naporan. Poseban zvučni dojam, bez gitare u postavi, zvučao je posve korektno, rijetko čuveno i, što je bitno, nepokvareno i posve prirodno. Nevjerojatno je koliko prostora pokriva samo Joeovo sviranje klavira i njegov baršunast glas.

Inače, to je glazba koja je bila zanimljiva ponajprije glazbenim gurmanima. Joea Jacksona ne vidiš baš često kako koncertira u ovom dijelu Europe. Ali takav je pristup naravno osuđen na izrazito dosadnu predstavu, pogotovo ako se ne znaš uživjeti u Jacksonovu glazbu. Stvar može davati dojam kao da čovjek svira sam sebi. Joe je većim dijelom skriven iza klavira, bubnjar i basist pomaknuti su još jednu liniju u pozadinu, iza Joea. Uz to, čovjek rijetko nagovara publiku ili čak pokvari sliku svoje predstave izjavama poput: “Ne znamo gdje smo, što radimo ovdje u ovo doba kad ljudi obično spavaju na svojim kaučima, ali potrudit ćemo se dati sve od sebe!” Takve izjave daju dojam da pozornice izvan Velike Britanije i slično… Joea Jacksona uopće ne zanimaju. Kako god, nastup na kojem je Jackson među ostalim nanizao i skladbe The Uptown Train, So Low, Is She Really Going Out With Him?,Fools In Love, Love On Your Radio, donio je posebnost večeri i veliko glazbeno osvježenje. Slušljiva mješavina odlične kompaktne zbirke, u kojoj se u posebnu inačicu art popa složno i nadasve kompatibilno uklapaju dodaci jazza i klasične glazbe.

ERIC BURDON & THE ANIMALS: 18.45 – 19.45 

Ime koje je danas teško previdjeti na karti rock glazbe i ime koje je važno sudjelovalo u oblikovanju vala bijelog bluesa koji je zahvatio Veliku Britaniju i Europu sredinom šezdesetih prošlog stoljeća jest ime pjevača Erica Burdona i njegovih The Animals. Skladba House Of The Rising Sun još je i danas jedna od prvih stvari koje nauči svirati na gitari svaki svježi gitarski zaljubljenik. Šestočlani sastav je u jednosatnom showu pošteno podigao okupljenu publiku ovogodišnjeg Radar festivala na noge. Prvi su put posjetitelji pustili više buke uz vječnu klasiku Don’t Let Me Be Misunderstood, s ugodnim primjesama reggae ljuljanja. Kvintetu koji prati Erica Burdona očito je velik broj “mrava” pod pozornicom jako godio i moram priznati da su iz sebe izbacili poveću mjeru potrebne koketne energije koja je držala na nogama rhythm’n’bluesom potkovane rockerske klasike. Svakako, s izuzetkom imena Eric Burdon, od pravih The Animals danas je ostalo vrlo malo, ako uopće što. Godine rade svoje. Najbolja su vremena iza njih, nažalost. Čovjek bi poželio vidjeti na pozornici još neku glazbenu relikviju uz Erica, koja je bila elementaran i vitalan dio nekadašnjih The Animals

Eric je inače djelovao dovoljno poskočno, razdragano, a ponajviše je uvjerio sve na festivalu vokalom jer mu taj još uvijek vrlo dobro služi.  Posjeduje provjerenu karizmu, jedinstven dodir koji opus The Animals i u 2009. na pozornici čini uvjerljivo živim. Ali osjeti se da srca ostatka ekipe ne mogu više od rutinirane igre statista koji prate i slušaju svog šefa.

Grupa je preko aranžerski snažno restrukturirane ultra poznate House Of The Rising Sun zaključila svoj nastup u teatralnom duhu, čemu je pridonijela ekstaza mase pod pozornicom, no vratila se na pozornicu – to je bilo obavezno, već zbog bučnog skandiranja i pljeskanja publike – da izvede bis s We Gotta Get Out Of This Place, skladbom koja je drugi najveći hit ovog sastava i koja je pomogla u karijernom proboju i kasnijim učenicima Blue Oyster Cult, za prepoznatljivost na rock planetu. Grupa je osim već spomenute tri skladbe izvela i When I Was Young, Don’t Bring Me Down, San Franciscan Nights, I Believe To My Soul i Johna Leeja Hookera Boom Boom. Unatoč primjedbama, ukupni je dojam bio ohrabrujući pa budite bez brige. I u novom je tisućljeću vrijedno posjetiti Erica Burdona i njegov pratiteljski zverinjak na nekoj od pozornica.

SOLOMON BURKE: 20.20 – 21.20 

Uz Santanu jedna od glavnih atrakcija ovogodišnjeg Radar festivala! Definitivno! Već po samim pripremama za koncertni spektakl. Solomon si je u stilu velike zvijezde priuštio poveće kašnjenje na festivalu. Nekih 15 minuta. S godinama je dobio na teškoj tjelesnoj težini pa pjevača treba na pozornicu dovesti posebnim kolicima i smjestiti ga na kraljevsko prijestolje. Očito je da noge više ne drže tjelesnu težinu. Ah, ti jadni Burke. Neki skupljaju godine, drugi kilograme. Burke spada u kategoriju drugih, jer se godine njegovu glasu nimalo ne poznaju.

Da bi “dečko iz sela” zakrio svu zbrku koja se vrti oko prevoženja njegova tijela iz backstagea do pozornične izloge, Burke je postavu popunio ponajprije s dvije violinistice i tri pjevačice koje su, kao oskudno odjevene zečice, “izazivale” masu pod pozornicom i preusmjerile pozornost na sebe. Naravno, nije prošlo bez poznatih trikova koji služe istoj svrsi, kad je Burke podijelio gomilu kravata pripadnicama nježnijeg spola u prednjim redovima, a pri kraju showa i ruže. Nije čudo da uz takvo provjereno “gentlemanstvo” posjeduje 21 dijete – dobro, onih za koje je naravno uvjeren da ih može službeno priznati.

Solomon je na pozornici okupio brojnu pratnju od 14 glazbenika. Uz kćer Candy, koja je jedna od pjevačica na pozornici, zanimljivost postave ovog glazbenika je i hammondist Rudy Copeland, koji je inače slijep, ali zato ništa manje vješt u svom poslu. Burke, koji je prije dva tjedna posjetio i mariborski Lent festival, priredio je izvanrednu školsku lekciju soula nabijenog erotikom koju pokreće njegov muževan, hrapav vokal i naravno savršena ritmička i instrumentalna potkovanost pratećeg sastava, koji stvara tako vrhunski ambijent u koji se može položiti vokalno šarmiranje ovog jedinstvenog kralja soul hedonizma. Puhačka sekcija, koketne vokalistice, prepleti klavira i naravno gromoglasno pjevanje podigli su publiku visoko na svoja pleća i dočarali jedinstven doživljaj kojemu nije bilo potrebno nikakvo racionalističko razmišljanje. Trebalo se samo potpuno odklopiti. Skladbe kao među ostalima: That’s How I Got to Memphis, Diamond in Your Mind, Fast Train, Soul Searchin’, (Sittin’ On) The Dock of the Bay Stand By Me, In the Midnight Hour, Tonight’s the Night, A Change Is Gonna Come, Tutti Frutti, Lucille, What a Wonderful World, Everybody Needs Somebody To Love,…prokleto su izazvale sljedećeg koji mora stupiti na pozornicu. Velikog Santanu.

SANTANA: 21.45 – 00.15 

Ove godine navršava se 40 godina otkako je Santana izveo svoj spektakularni nastup na legendarnom Woodstock festivalu 1969. Zato ne iznenađuje da je sastav odmah temeljito pokrenuo svoj mehanizam klasikom Soul Sacrifice. Veliki monitor u pozadini, snažna scenska rasvjeta šarenih prelijevanja, klasična zastupljenost dvojice udaraljkaša, dvojice pjevača, pratećeg ritam gitarista koji drži gitarske rifove dok se Santana sam zabavlja improvizatorskim solo šetnjama po jednoj struni, dribljajući i mučeći žice.  Soul Sacrifice sam po sebi znači jedinstveno glazbeno iskustvo. U trenu predstavlja Carlosa Santanu kao umjetnika koji je spojio elemente bluesa i rocka s tradicionalnim latino melosom, koji vode čvrsti salsa ritmovi. Izvanredna mješavina slušljivosti koja nesvjesno vodi tijelo u migoljenje. Majstorija već na samom početku koncerta! Fascinantno u svemu.

Istaknuto ime u trenutnoj postavi ove turneje naravno je crni bubnjar Dennis Chambers, poznat po suradnji s izvođačima kao što su Steely Dan, John Scofield, John McLaughlin, Maceo Parker, a naposljetku ga mogu poznavati čak i ljubitelji tvrđe droge, jer je s triom Niacin u postavi Dave Novello (Hammond) i Billy Sheehan (bas) izdao četiri studijska albuma. Ostatak ekipe koja prati gitarsku legendu čine još imena: Tony Lindsay (vokal), Andy Vargas (vokal), Bill Ortiz (truba), Jef Cressman (trombon), Karl Perazzo (udaraljke), Raul Rekow (konge, udaraljke), Tommy Anthony (gitara, vokal), Benny Rietveld (bas gitara).

Vratimo se lijepo našem Carlosu. Odjeven u svjetlija opuštena odijela, u novo doba obavezno opremljen kapom i sunčanim naočalama, Santana je ovaj put posluživao snažnom dinamičnom i vedrom igrom koja je neprestano raspirivala prisutne prateće glazbenike. Zanimljivo je njegovo ponašanje na pozornici. Kad solažu i time glavnu ulogu na pozornici preuzme netko iz njegove ekipe, Santana se pomakne posve na rub pozornice, ili posve na lijevu ili desnu stranu, i na taj se način pretvori u “samo još jednog” u postavi. Djeluje posve nepretenciozno i općedostupno, a samo druženje s njim na koncertu velika je propovijed škole ljubavi i oživljavanja svih onih vrijednosti koje vode do nje i do mira. Vrijednosti koje smo većinom već davno zaboravili i ne posvećujemo im baš mnogo pažnje, zbog čega svakodnevno dobivamo “šamare”, opomene koje vape do neba, a nama je za to malo stalo.

Santana su ponudili vrhunski zvuk. Zanimljiva je ovog puta Carlosova odluka da u živi repertoar na ovoj turneji ne uključuje gotovo obaveznu skladbu repertoara Samba pa ti. Taj je nedostajući komad posve suvereno nadomjestila slična erogena avantura i u ritmovima valcera zavedena instrumentalna Europa. Koncert Carlosa Santane jedan je veliki hit. Čovjek si to može priuštiti. Na početku je tako opalio s Into The Light, koju poznaju i svi obožavatelji post grunge cmizdravaca Nickleback, pa ponovno prebacivanje na apsolutni siesta vrtlog s Life Is For Living i potom nadogradnja jednim od slatkiša ovogodišnje setliste Incident At Neshabur (“Abraxas”, 1970), koji je dodobra razgorio instrumentalni osjećaj velikog harmoničnog suživota sastava Santana na pozornici, s Carlosom u apsolutnom središtu. Takvim se trenucima grupa vraćala još mnogo puta, jer je osnovu pjesme razvukla u dulje sočne točke improvizacije, gdje se mogla do savršenstva razživjeti i razmahati. Ukratko, repertoar je bio nekako sastavljen od niza: brza pa za njom smirena skladba.

Kad su preko Evil Ways dečki prešli na A Love Supreme, gdje je Carlos stihove “A Love Supreme” natjerao na pjevanje baš cijelu publiku pod pozornicom, zapuhnulo je potpunim odklopom. To je nastupilo s Black Magic Woman, jer je Santana odatle nizao najpoznatije vječne hitove i mogao je početi provod. Masa plesno raspaljena, Santana s ekipom odlično raspoložen, izvanredna energija posvuda! Teško se bilo oprostiti od spektakla, a posebno je bio začinjen završetak, kad su roadieji na pozornicu doveli desetak djece, podijelili im tamburine i tako su pomogli grupi zabavljati prisutne u završnoj skladbi Jingo.

Latino ritmovi, latino melos, uhvaćeni u jedinstvenu mješavinu rockerske energije, djelovali su gotovo hipnotički i čovjek nije imao vremena ni pomisliti da su se odjednom okrenula debela dva i pol sata druženja s gitarskim šamanom. On je sa svojom ekipom dokazao da je još uvijek pun životne energije koju nesebično dijeli kroz svoj jedinstveni jezik glazbene propovijedi. Ako tražite zabavu, ne razmišljajte dvaput kamo otići, ako je u blizini vaših krajeva veliki Carlos Santana sa svojom ekipom.

Čarobnu večer, čarobnog druženja, pak je zamutio nesretan incident odmah nakon završetka. Kad su se ljudi već upućivali kućama, netko je na smrt pregazio hrvatskog glazbenog kritičara i povjesničara umjetnosti Darka Glavana, zbog čega je prekinut i sam “after show party” kojim se željelo zaključiti ovogodišnji Radar festival. Unatoč toj crnoj mrlji, želio bih istaknuti da je dan prošao u jedinstvenoj podjeli glazbene energije i odličnoj organizaciji, što naravno dugoročno potiče činjenicu da Radar festival može jednom prerasti u jedan od većih i važnijih europskih ljetnih festivala.

fotografije: Aleš Podbrežnik

Setlista

SANTANA SOLOMON BURKE ERIC BURDON & THE ANIMALS JOE JACKSON ZORAN PREDIN & LAČNI FRANZ VOODOO LIZARDS SANTANA setlista: 1. Soul Sacrifice 2. Into The Night 3. Life Is For Living 4. Incident At Neshabur 5. Maria Maria 6. Foo Foo 7. Africa Bamba 8. Love Of My Life 9. Batuka / No One To Depend On 10. Europa 11. Evil Ways / A Love Supreme 12. Hot Pants Power 13. Black Magic Woman / Gypsy Queen 14. Oye Como Va 15. Smooth / Dame Tu Amor 16. Corazon Espinado 17. Jingo

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići