Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Beck
Izdavačka kuća: Capitol Records
Izdanje: 2014
Trajanje: 47:00
Ocjena: 4.5/5
Dvanaesti studijski album američkog kantautora, skladatelja, multiinstrumentalista, aranžera i producenta Becka Hansena naslovljen »Morning Phase« zatvara krug. Zatvara jedno poglavlje u zavidnoj glazbenoj priči ovog cijenjenog izvođača. Riječ je o novom, osobno ispovjednom dokumentu na kojem majstor zvučne i stilske fuzije poslužuje 11 opuštenih skladbi, pojačanih zvukom akustike, što ga zvučno (pa čak i stilski!) vraća u vrijeme jednog od njegovih najboljih ostvarenja u karijeri, »Sea Change« (2002). Dok prošla Beckova djela obilježava niz albuma na kojima je umjetnik uvijek provokativno i s elementom šoka oduševljavao publiku svojim samosvojnim spajanjem glazbenih žanrova, novi je album prije svega oprezan, lagano odmjeren korak u njegovu stvaralaštvu! Njime Beck ne podiže svoj glazbeni izričaj neprestane promjene na novu razvojnu stepenicu, nego pluta sigurno po provjerenim, nekoć već prijeđenim vodama. S novim produkcijskim i aranžerskim polugama i zahvatima, koji po zrelosti definitivno nadilaze domete albuma »Sea Change«.
To ne znači da »Morning Phase« slučajno donosi bilo kakvo umjetničko samoubojstvo za Becka. Daleko od toga. Album »Morning Phase« je, kako to već nagovještava i samo ime albuma, pisan i stvaran »iz kreveta«. Zapravo »Morning Phase« djeluje kao osvježeni, revitalizirani »Sea Change« za nova vremena. Na novom albumu s Beckom surađuje cijela šačica glazbenika, a zanimljivo je, kad već spominjemo »Sea Change«, da su u ekipi i četiri glazbenika koji su s Beckom radili već na albumu »Sea Change«, i to: Justin Meldal-Johnsen, Joey Waronker, Roger Joseph Manning Jr i Smokey Hormel. Oni su inače već godinama i članovi pratećeg sastava na Beckovim turnejama. Smislene paralele i poveznicu sa »Sea Change« dopunjuje i činjenica da je Beck na novom albumu upotrijebio skladbe koje je napisao još 2005. u Nashvilleu! Stare je snimke iskoristio za tri skladbe koje su kasnije postale Blackbird Chain, Country Down i Waking Light. Većinu albuma Beck je snimio već početkom 2013., i to u samo tri dana, a potom je materijal tijekom druge polovice iste godine prolazio zvučnu i aranžersku finalizaciju te nadogradnju.
Na novom albumu nema nikakvog osjećaja depresije ili žalovanja. Oboje zamjenjuje osjećaj melankolije, koji atmosferski pojačava melos pratnje kao i Beckova vokalna ekspresija. Novi album nudi neke (za Becka više ne nove) trikove spajanja country i folk elemenata u glazbenom karakteru, što izražavaju primjerice skladbe Say Goodbye, uvodni dio skladbe Blue Moon i Country Down. Na albumu se ističu trenuci uhvaćeni u skladbama Morning (s instrumentalnim uvodom Cycle), pa Unforgiven, Don’t Let It Go, Wave, Blackbird Chain i Waking Light, koje doslovno lebde na mekanim zavjesama slaganja zvučnih slojeva jednog na drugi. U tu bogato definiranu zvučnu kulisu pratnje utkan je Beckov vokal, koji je ovaj put izdašno obrađen »echo« efektima. Osjećaj je kao da njegov vokal dolazi iz onostranog, ili kao glas blaženstva koji ti se obraća u snovima. Upravo nabrojene skladbe u tim trenucima nose dašak psihodeličnosti, cerebralnosti, a silno zahvalno djeluju ako im se prepustite da vas vode, i to tako da isključite svoj ratio (tada vas iskrenost poruke glazbe može dovesti i do toga da ćete osjetiti žmarce po tijelu). Budući da Beck zvučni krajolik ovaj put gradi na posve prirodnom tonu zvučnih boja koje koristi, pojedine je trenutke albuma moguće čak povezati s pionirskim sastavima iz vremena prijelaza iz šezdesetih u sedamdesete. Takvi su trenuci primjerice Blackbird Chain i Waking Light, koje je moguće povezati sa sastavom Pink Floyd u razdoblju stvaranja glazbe za film »Obscured By Clouds«.
Bez obzira na to što su skladbe u osnovi definirane vrlo jednostavno, strukturiranje cjelokupne zvučne strukture iznimno je poglobljeno. Kao što sam prije spomenuo, Beck ovaj put vrlo rado kroz repeticije zadanog motiva nanosi novi zvučni sloj na postojeći zvučni sloj i postupno zgušnjava glazbenu sliku. Riječ je o postupnom uključivanju mnogih zvukova, poput sintisajzera, Hammond orgulja, dulcimera, nadalje gudača. Budući da su u središtu još uvijek Beckovi vokalni napjevi, taj element glazbenog aranžiranja djeluje »iz pozadine«, no istodobno je iznimno važan, jer Beck tim elementom postiže izrazitu zvučnu dinamiku albuma i izrazito kontrastiranje pojedinih raspoloženjskih stanja! Posebnu devijaciju albuma nudi skladba Turn Away, u kojoj se prikrade tračak melosa i načina komponiranja (vokalne harmonije, melos napjeva, upotreba akustičnih gitara) Simona & Garfunkela, dok je Country Down moguće povezati s nježnijim trenucima glazbenog evanđelja Neila Younga. Cjelokupni zvučni dosje albuma prekida samo jedan »grub« zvuk. Taj je smješten na rep albuma! U izlaznom tonu skladbe Waking Light. Na njega Beck polaže sirov, prenadiran zvuk električne gitare koji zaključuje album. Zapravo je riječ o revitalizaciji albuma »Sea Change«, vezu između dvaju albuma nikako ne treba previdjeti, a Beck dokazuje da se svojim samoniklim umjetničkim rastom tijekom godina razvio i u jednog od najprefinjenijih zvučnih majstora, odnosno producenata, čime je, kad usporedimo album »Sea Change«, iza sebe ostavio i Nigela Godricha.
Riječ je o albumu koji je iznimno slušljiv, duboko ispovjedno osjećajan i usprkos osjećajima psihodeličnosti nadasve stvaran i prizeman. Organske zvučne strukture koje ga grade nježne su, krhke, »mekane«. Bez obzira na to što je melos albuma opterećen osjećajem melankolije, album djeluje kao vrsta Beckova osobnog otkupljenja, prosvjetljenja. Na njemu se ne može osjetiti ni trunka depresije ili osobne potištenosti. Riječ je o lakom albumu, opuštenih, a zvučno sažeto usklađenih poteza aranžiranja, pri čemu Beck cijelo vrijeme koncizno i s mnogo elegancije slijedi finu mehaniku kompatibilnog zgušnjavanja zvučnih pastela. Iako nije riječ o albumu koji bi, prema očekivanjima, slušatelja trebao ponovno »potresti« i »šokirati« po polugama poznate Beckove formule eklektičnog fuzioniranja, Beck je ovaj put isporučio opušten, a glazbeno bogat album, pun sanjive psihodelične atmosfere, začinjen povremeno country i folk elementima. Dokument koji možda iznenađuje upravo zato što, za razliku od svih prošlih Beckovih albuma, ne iznenađuje.
Postava
Beck Hansen – vokal, akustična gitara (skladbe br. 2, 3, 4, 5, 8, 9, 11 i 12), električna gitara (skladbe br. 9 i 13), klavijature (skladba br. 2), klavir (skladbe 3, 5, 6 i 13), sintisajzer (skladba br. 13), orgulje (skladba br. 13), bas gitara (skladbe br. 5 i 11), zvučni kolaž (skladba br. 3), tamburin (skladba br. 4), ukulele (skladba br. 5), charango (skladba br. 5), celeste (skladba br. 9), dulcimer (skladba br. 11), usna harmonika (skladba br. 12), ksilofon (skladba br. 13)
SURAĐUJUĆI GLAZBENICI:
Joey Waronker – bubnjevi (skladbe br. 2, 3, 5, 8, 12 i 13), udaraljke (skladbe br. 2, 3, 5 i 9)
Roger Joseph Manning, Jr. – klavir, sintisajzeri, rhodes klavir, klavinet, Hammond B3 orgulje, prateći vokal
Stanley Clarke – kontrabas (skladba br. 2), bas gitara (skladba br. 3)
James Gadson – bubnjevi (skladba br. 4 i 6)
Cody Kilby – gitara (skladba br. 4)
Bram Inscore – bas gitara (skladba br. 4)
Fats Kaplin – bendžo (skladba br. 4)
Justin Meldal-Johnsen – bas gitara (skladbe br. 6, 8, 9 i 13)
Smokey Hormel – akustična gitara (skladbe br. 6 i 8), električna gitara (skladbe br. 9 i 12), elektronski gudalo (skladba br. 6)
Stephanie Bennett – harfa (skladbe br. 6 i 11)
Steve Richards – čelo (skladbe br. 7 i 8)
Roger Waronker – klavir (skladba br. 8)
Jason Falkner – gitara (skladbe br. 9, 12 i 13)
Matt Mahaffey – orgulje (skladbe br. 9 i 13)
Greg Liesz – “pedal steel” gitara (skladbe br. 9 i 12)
Matt Sherrod – bubnjevi (skladba br. 9)
Produkcija
Beck
Popis skladbi
1. Cycle (0:40)
2. Morning (5:19)
3. Heart Is a Drum (4:31)
4. Say Goodbye (3:29)
5. Blue Moon (4:02)
6. Unforgiven (4:34)
7. Wave (3:40)
8. Don’t Let It Go (3:09)
9. Blackbird Chain (4:26)
10. Phase (1:03)
11. Turn Away (3:05)
12. Country Down (4:00)
13. Waking Light (5:02)
