Autor: Sebastijan Videc
Fotografije: Jerneja Jerak
Mjesto: Ljubljana / Orto Bar / Slovenija
Datum koncerta: 13.04.2014
Broj posjetitelja: 50
Cijena ulaznice: 20€ u pretprodaji, 25€ na dan koncerta
Budući da je tema ovonedjeljne večeri u Orto baru bila vrlo egzotična, vrijedi prvo ukratko predstaviti što je to visual kei. Riječ kei znači stil, tako da visual kei, odnosno vidljivi stil, ne predstavlja glazbeni žanr kao takav, nego glazbeni pokret koji se temelji na imidžu bendova. Žanrovi koje nalazimo unutar tog pokreta vrlo su raznoliki – od punka, rocka i heavy metala pa do popa i elektronike. Počeci sežu u osamdesete, a sama riječ trebala bi potjecati iz jednog od slogana metal benda X Japan “Psychadelic violence crime of visual shock”. Godine 1986. u Tokiju i Osaki osnovane su i diskografske kuće Extasy Records i Free-Will, s ciljem širenja ideje visual keia. Krajem osamdesetih pa sve do sredine devedesetih popularnost visual kei bendova naglo je rasla, a njihovi su se albumi prodavali u rekordnim milijunskim nakladama. S raspadom nekih od glavnih bendova zanimanje je pred kraj devedesetih počelo opadati. S dolaskom novog tisućljeća zanimanje je ponovno počelo rasti, a bendove osnovane oko 2005. neki su nazvali kar ‘neo visual kei’. Unatoč kritikama da novi bendovi više drže do izgleda nego do same glazbe i da danas svi bendovi zvuče isto, posljednjih je godina primjetan porast popularnosti, kako u Japanu tako i drugdje u svijetu.
Heidi. su prvi put zajedno svirali u veljači 2006. u Tokiju. Publika ih je prihvatila nakon nastupa na memorijalnom koncertu za hidea; hide je bio nadimak japanskog glazbenika koji je krajem ’80-ih krčio put sa svojim metal bendom X-Japan, a zatim se solo karijerom afirmirao kao jedan od pionira visual keia i među mladima uživao status idola pobune protiv japanskog tradicionalnog društva. Nakon dva albuma izdana u Japanu, bend je 2009. potpisao ugovor s diskografskom kućom Gan-Shin i s trećim albumom počeo osvajati i Stari kontinent. Već sljedeće godine Heidi. su potpisali ugovor s još većom kućom Geneon Universal Entertainment i uz izlazak četvrtog albuma počeli osvajati i američko tržište. Njihova je glazba korištena u animeima, kao i u filmu koji govori o mladom seoskom dječaku koji želi postati visual kei zvijezda, a članovi sastava glumili su i sporedne uloge. Njihov aktualni album Alpha izašao je u rujnu 2012.
Moram priznati da se s visual keiom do sada još nisam susreo. Zato je u nedjelju navečer očekivanje bilo utoliko veće, što su nam dečki s dalekog istoka pripremili. Već je ulazak u dvoranu bio na neki način neobičan, jer se već prije koncerta pred pozornicom, nabijena, gurala pretežno ženska masa. Na trenutak mi se učinilo da sam zaspao i probudio se u japanskom animeu, punom malih maloljetnica sa živopisnim frizurama i velikim očima. Nažalost, dvorana je bila pretežno prazna, što pripisujem nepoznatosti tog stila i samog benda, kao i relativno visokoj cijeni ulaznica, koja je sigurno odbila i znatiželjnike koji bi si nastup možda pogledali. Nekoliko minuta nakon devet, kad je bend skočio na pozornicu, malobrojna je publika doslovno eksplodirala. Drveni pod u dvorani tresao se kao nikad dosad – i to ne samo na početku, nego kroz cijeli, gotovo dva sata dug koncert. Ako publika već nije mogla pozdraviti bend brojnošću, treba priznati da su taj manjak uspješno nadoknadili energijom. I kao da to nije bilo dovoljno, u drugom je dijelu nastupa japanska pratiteljica benda dodatno motivirala šačicu pomalo iznemoglih obožavatelja da potroše i posljednje atome snage. Vizualno bend možda baš ne spada među najekstravagantnije; bosonogi gitarist nosi oslikano lice (blaga inačica corpse paintinga), basist skače u kariranoj suknji i u hlačama s različitim nogavicama, bubnjar pak s make-upom ne pokazuje ni jednu mušku crtu na licu. Cijelo vrijeme bend više nego očito flertuje sa ženskom publikom, koja je kući ponijela i suvenire u obliku personaliziranih trzalica i bubnjarskih palica. Glazba je pak nešto sasvim drugo. Početak je bio vrlo eksplozivan, s metal i rock ritmovima (kombinacija Fenderovog Precision Bassa i Stratocastera s Marshallovim pojačalima) u strofama, koji su se u refrenima pretapali u japanske pop melodije, a upravo su one najviše podsjećale na japanske crtiće. Glazba se kroz set mijenjala u nešto nježnije ritmove s više popa i punka, a u nastavku su ritmovi opet otvrdnuli. Heidi. su po mom mišljenju odsvirali najzanimljiviji nastup ovogodišnjeg izdanja Ortofesta.
Galerija slika
