Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Zenith Halle / München / Njemačka
Datum koncerta: 07.12.2008
Broj posjetitelja: 5
Cijena karte: 40,00€
Motorhead po tradiciji posjećuju njemačke pozornice u prosincu. Svake godine u pravilu ne zaobiđu ni bavarsku prijestolnicu, koja je ujedno obično najjužnija točka takve godišnje turneje. A istodobno je najbliža Sloveniji, pa je još “normalno” dostupna, u režiji jednodnevnog izleta.
Vrijeme je bilo vrlo šareno. Sunčana strana Alpa ovaj je put opravdala slavu laskavog pridjeva upotrijebljenog na početku ove rečenice, no posve drugačija slika dočekala je putnika na slijedu autocesta A10-A8-A99-A9 tog dana malo prije Flachaua, gdje su se pahulje veselo posule s neba. Oborine koje su se izmjenjivale između kiše i snijega nikako nisu jenjavale ni nakon što je München već bio sasvim na dlanu! Nakon “blagog” gubitka prave smjera, kad sam se greškom usmjerio prema Nürnbergu, brzo se osvijestim, okrenem i tako stignem u industrijsku zonu Münchena – na njegov sjever, malo prije 18.00 navečer. Horde rockera i metalaca već su veselo jurišale prema dvorani Zenith Halle.
Ova Motorhead turneja nije baš bila svakodnevna. Uz njih su išli (pored manje važnih kanadskih rock n’ roll mladaca Danko Jones) legendarni n.w.o.b.h.m. veterani Saxon! Dakle dvije velike skupine koje su na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete i kroz prvu polovicu osamdesetih kroje popularizaciju distorziranog heavy metal zvuka, s nekoliko nezaboravno skreiranih gitarskih rifova. Njihov genij i unikatnost neprocjenjivi su i danas, a energija zarobljena na studijskim pločama i koncertnim snimkama kao magnet usisava svakog nostalgičara. A ako se nostalgičar ne može othrvati, može obolijeti od koncertnog sindroma, od kakvog i sam bolujem već dobre tri godine. Čak i ako je zima, vrijeme skroz usrano i čak i ako je žurka s bendovima približena samo na 450 km i ni metra manje, čovjek ne može ležati doma u fotelji! Rock N’ Roll i gas do daske!
DANKO JONES: 19.00-19.40
Nijemci ne bi bili Nijemci da nisu krajnje točni ljudi. Tako su na pozornicu u 19.00, u skladu s promotivnom najavom, već stupili kanadski mladci Danko Jones. Riječ je o vruće kotrljajućem rock n’ rollu koji je praktički zamijenio prošlogodišnju predgrupu, sastav Skew Siskin, koji je otvarao Motorheadove “Kiss Of Death” koncerte po Njemačkoj. Pjevač i gitarist, vođa grupe Danko, namazan je svim mastima! Zapravo mu jezik teče k’o podmazan i njime se zna brzo uvući publici pod kožu. Ovaj put trebalo mu je barem 4 komada da raspiri isprva vrlo hladnu i suzdržanu publiku. Zapravo lažem. Pomogao mu je netko drugi! Negdje usred četvrtog komada na pozornicu su počele frcati papirnate rakete, koje su isprva smetale bubnjaru. Iza pozornice vrebao je pjevač Saxona, zapravo sam samcati šef Saxona, legendarni Biff Byford, koji je očito tjerao dosadu izradom raznih origamija. Ljudi, osobito na desnoj strani pozornice, prepoznali su ga i počeli praviti više buke. Bilo je zanimljivo promatrati iznenađenje pjevača Danka, kojemu isprva uopće nije bilo jasno da je ljudima iznenada posve “puklo”, usred komada u kojem su samo nekoliko sekundi prije bili posve mirni. Biff je po grupi istresao i dvije pune zdjele kokica, koje je posipao naizmjence po sva tri člana ekipe. Iza pozornice preko kulisa frcale su “kokice”, a Danko Jones su vidno uživali u stečenoj pozornosti. 40-minutni koncert se obilno zahuktao, iznad očekivanja, a momci su na kraju požnjeli gromoglasne ovacije.
Priča o Danko Jones vrti se oko njihova pjevača i gitarista Danka. On je glavni. On je karizma, on je energija, on je stroj grupe. Isprva sam mislio da sam, zbog bežične sličnosti, na pozornici ugledao pjevača Fine Young Cannibals, Rolanda Gifta. Danko Jones nije mogao prestati vrtjeti jezikom, što je tijekom koncerta djelovalo trenutačno smetajuće, čak usiljeno ili nametljivo. Od litanija poklona svim umrlim rockerima (od cijele horde pokojnika zaboravio je baš na najgenijalnijeg među njima – Franka Zappu, strašan kiks za profesionalnog glazbenika), do izravnih seksualnih ekscesa. Cijela hrpa pomagala kojima je pokušao kupiti naklonost publike. U jednom trenutku bilo mi je da viknem na njega: “Zatvori već jednom svoj kljun i sviraj, dovraga!”
Ali momci su gorući. Žurka im je uspjela. Grupa je na ovoj turneji predstavljala i repertoar sa svog aktualnog studijskog albuma “Never To Loud” (2008). Doduše, osjeti se da prepričavaju izmišljeno, da posuđuju. Takva je sudbina današnje generacije, da praktički ne može izumiti ništa novo. Ali može biti vrlo uvjerljiva u prepričavanju izuma, što je bit. Dovoljno preoblikovana, a istodobno autentična rock n’ roll energija, s glasnom bukom gitare, gotovo blago razmazanog zvuka i penetrativnom ritam linijom. Uzorna uigranost. Nešto lošiji zvuk gitare nije čak ni smetao, jer su momci taj manjak kompenzirali žurkaškim odkopom. Sve bi bilo super da je Danko malo manje vrtio jezikom, a grupa umjesto toga odsvirala koji komad više. Momci su provokativno zaključili svoj zadnji ovogodišnji europski nastup izlazom koji je preuzet iz uvodnog dijela instrumentala Rush klasika YYZ (uvodni dio koji se drži jednog tona). Odsvirali su ga koliko ga već mogu svojim znanjem naučiti, ali bilo je dovoljno da upozore možda barem troje posjetitelja sa starijim EMŠO-om koji su s pivom ždrijebili negdje u kutu pozadine dvorane, na svoje kanadske korijene, preko svojih velikih sunarodnjaka. Nadajmo se da u tom pogledu barem inspirativnih.
SAXON: 20.00 – 21.00
Sat s Saxonom! Veterani su jamstvo odličnog koncerta. I to nakon gotovo okruglih 30 godina, koliko će ih napuniti iduće godine! Da je Njemačka od početka devedesetih njihov novi zavičaj, bilo je jasno od prvog trenutka, jer su ih fanovi u prednjim redovima već ustrajno dozivali na pozornicu: “Saxon! Saxon!…”
I za Saxon je minhenska večer bila njihov posljednji nastup s Motorheadom! Motorhead će se nakon toga okrenuti prema sjeveru, gdje će posjetiti Skandinaviju, a Saxon vjerojatno idu kući u Veliku Britaniju, gdje će marljivo vježbati materijal, jer su za veljaču 2009. već najavili novu headlinersku turneju (ovaj put dolaze čak i u Sloveniju!). Nauljeni stroj nije oklijevao. Udario je odmah ravno u lice s Motorcycle Man. Brzo i jasno. Biff i društvo. Hmmm. Kako im se samo još ne dosadi!!?? A u siječnju već s novom pločom “Into The Labyrinth”. Saxon su pomiješali stari materijal s novim. Tako su među klasike ubacili skladbe s “The Inner Sanctum” (2007), koje još nisu zaboravili izvoditi uživo (festivalski nastupi ovog ljeta ipak nisu tako daleko), uspješno su se pobrinuli za promociju novog albuma sa sasvim svježe ispečenom Live To Rock (naslov koji je sve prije nego slikovit prikaz mašte sastava), koju su momci upravo izdali kao “single”, i vjerojatno još drskijom i na pozornici još bolje funkcionirajućom Hellcat! To je bila i svrha grupe. Da se previše ne napreže, nego se prije Nove godine pokaže na još nekoliko koncerata, da si osigura publicitet, nešto zaradi. Dakle, odlično iskorišteno zagrijavanje pred veljačku turneju! Zanimljiv cvijet set liste bila je Witchfinder General (“LionHeart”, 2004), s rušilnim dvostrukim bas pedalom i izdvojenom rifovskom erupcijom koncerta grupe! Pobjedničke točke ekipi su naravno donijeli klasici, kao i uvijek. Koncert je posebno dosegnuo vrhunac izvedbom Denim And Leather, gdje je grupa naišla na intenzivan odaziv publike koja je sudjelovala, kao i u završnici s Princess Of The Night.
Inače, čovjek ne nalazi riječi koje bi se mogle shvatiti drukčije nego tako da su Saxon naprosto garant scenske izvrsnosti. Svoj repertoar prašte s nesmanjenim veličanstvom. S rutinom i velikim iskustvom. Cijeli zvuk posjeduje velika jaja i veličanstvenu rock energiju. Biff je pri kraju koncerta imao poprilično zarumenjen izgled. Više opcija nudi pravi odgovor. Opcija jedan je naravno prehlada, opcija dva “bliže ogledavanje s čašicama povišene alkoholne vrijednosti”, jer je bio zadnji dan turneje, a grupa je kao kvintet bila odlično raspoložena za razne šale. Vrlo lijepo osvježenje priredili su Saxon Motorheadu tijekom izvedbe skladbe Wheels Of Steel. Kad grupa uđe u glavni rif, posve se iznenada na pozornici pojavi invalid u kolicima, koji drži list papira s natpisom “Wheels Of Steel”, u pratnji Mikkeya Deeja i samog željeznog Motorhead kancelara Lemmyja Kilmistera. Dvorana ide u zrak, a čuđenje nisu sakrili ni članovi sastava Saxon.
Biff je lukav momak. U završnici je raspalio publiku kad ju je pitao koji komad želi. Pitanja je stupnjevao ovako. “Što da vam odsviramo? Strong Arm Of The Law? Nije li to dobra pjesma?” Publika se probudi povratnim odazivom. Slijedi pitanje: “Princess Of The Night?” Oslobađa se još više povratnih decibela. I naposljetku još pitanje koje je zapravo bilo očekivana provokacija: “Crusader?” U prednjim redovima ljudima se već miješa. Diplomat Biff naravno odmah defenzivno odvrati da vremena nema za sve tri i Saxon udare u Strong Arm Of The Law. U skladu s provokacijama prije, odvijala se i suradnja publike s grupom. Princess Of The Night otpuhala je prisutne, tako je cjelovito učinkovito “odžgana”. Eksplozija za kraj koncerta, odlično je godio preplet solaža između gospodina Paula Quinna i Douga Scarratta.
Saxon se na pozornicama nimalo ne stare. Ostaju pobjednički i naoštreni! Skladbe sviraju u svemu punom parom, uz to imaju dobru mjeru scenske kinetike (za svoje godine), s rock ikonom Biffom Byfordom, koji i na pozornici i dalje uspješno vodi svoje križare! Svoje će mačeve Saxon ponovno naoštriti početkom nove godine, kad krenu na novi europski križarski pohod. Tada s dvosatnim repertoarom. Da mi se nacrtate svi u Ljubljani na njihovu koncertu 20.02.2009!
MOTORHEAD: 21.30 – 23.15
Nema što! Ovoj priči nikako neće biti kraja. Lik koji danas najsretnije personificira cjelovitu pravu sliku rock ikone. Lemmy Kilmister. Svi bismo htjeli biti Lemmyji, ali nemamo stila. Kako teško. Hoćemo li ikada preboljeti tu malfunkciju ega? Lemmy je izrezbaren rocker, živi poslanje rocka, prodaje ga! Pobjednički. I priče nije kraj. Nikako ne!
Okrene se godina, okrenu se dvije, a Motorhead u tom vremenu napišu novu ploču. Slijede turneje, a između nastaje novi materijal. Život na cesti. Bez stanke! Tako nam je 2008. donijela novi album “Motorizer”. U skladu s oblikovanjem naslovnice, bila je “naše” i pozornica.
Ide li još izravnije od Iron Fist? Teško, ako uopće! I upravo to rade stare krpe kad njime udare na van. “Mosh pit” je već postao obvezni dio repertoara koncertnih nastupa grupe i pred očima se crtaju tipične slike. Kao da su Asterix i Obelix premlatili vod Rimljana. Tako je publika gubila komad po komad svoje odjeće. Noge su frcale u zrak, razum je bio prodan. Energija do kraja. Prvih 10 metara ispod pozornice. Rat i potpuni kaos. Čak je bilo gore između erogene Stay Clean i kad grupa predstavi svježu “Motorizer” lepinju Rock Out, slijedi Lemmyjevo klasično pitanje: “Je li dovoljno glasno?!?!” U tom dijelu koncerta (unutar stanke) Motorhead dodatno podignu ozvučenje na višu izlaznu snagu! Lemmy nastavlja: “Ovo je skladba za stariji dio večerašnje publike!” S Philom se zavrte u uvodnom valceru, a Motorhead ispale koketnu Metropolis.
Za čovjeka koji se ponešto primirio, a redovito prati zbivanja na rock sceni, zaključak nije težak kad dođe do spoznaje da Motorhead postaju opasno repetitivni na svojim turnejama. Sve što se rapidno mijenja jesu cijene karata, koje strmoglavo rastu. A to baš nije utjeha, zar ne? Srećom, ovaj je put cijena u usporedbi s prošlom godinom dosegla samo 2,50€ razlike, tako da se očito i trend rasta cijena karata za rock/metal koncerte u Europi smiruje. Motorhead za novu turneju samo zamijene skladbe s prethodnog albuma skladbama aktualnog, koji predstavljaju na novoj turneji. Zato su i starije skladbe ostale u repertoaru praktički nepromijenjene. Izbacili su posvetu Thin Lizzy Rosalie, izbrisali Born To Raise Hell (umjesto nje se na set listu vratila Civil War), Iron Fist premjestili s repa na početak koncerta. Sve što je vrijedno spomena kao novo ili zanimljivo na “Motorizer” set listi jest uključivanje skladbe Another Perfect Day (album “Another Perfect Day”, 1983). U tom pogledu valja zaključiti da je Lemmy naposljetku ipak zavolio i taj, nepravedno podcijenjeni, legendarni Motorhead album. Među novim materijalom odlično funkcionira The Thousand Names Of God, koji otvara Campbellova solaža, koja se pretvori u otrovni zametalizirani rif koji i u nastavku koncerta u nekontrolirano kotrljanje tjera sve živo ispod pozornice. Adekvatna žrtva na set listi ostaje i dalje In The Name Of Tragedy s implementiranom Deejevom solažom. Komad fenomenalno funkcionira, a odlično se prihvatio i među masom, koja ga je izvrsno vladala! Nevjerojatno kako je publika vezana uz Motorhead. “Kiss Of Death” skladbe su redom dokazivale kako njemačka publika vjerno prati i sva svježa izdanja grupe.
Kao što su si Motorhead dopustili Saxon tijekom njihova nastupa, tako su Saxon odigrali Motorheadu tijekom njihova koncerta, nakon što su Byford, Scarratt i Glocker u pratnji basista te pjevača/gitarista sastava Danko Jones, izveli scenski mimohod na početku koncerta sa sloganom “We Are Motorhead, And We Play Golf”
Kad Motorhead udare svojom rapsodijom u plavom, zvanom Killed By Death, i kad Lemmy počne rjuti “Eat your heart out!”, znaš da se veseljačenje s legendarnom grupom polako bliži kraju. Za veliki finale, dvoranu napadne i Bomber, koji još jednom izludi narod, a onda momci nestanu u zakulisju.
Čovjek nekako podnese da muškarci rijetko prozrače svoj repertoar uživo (na kraju krajeva bitna je samo jedinstvena energija po koju dolaziš na koncert), ali kad se na programu pojavi Whorehouse Blues, cijela stvar počne graničiti s mjerom zdravog ukusa. Na kraju krajeva, sa skladbom nema ništa loše. Problem je što se pojavljuje na koncertu Motorheada. Znate već, Phil i Mikkey na folk gitarama, a Lemmy u ulozi šansonijera i s puhanjem u usnu harmoniku. Jedina stvar koja ostaje i vezana je uz Motorhead jest ovaj put opet “šokantnost”, nažalost u negativnom smislu. Bolje bi bilo da se u tom slučaju late “unplugged” verzije Orgasmatrona. Motorhead naprosto nisu “blues” grupa. A na početku njezine izvedbe povrh svega dođe i do manje neugodnosti. Tehničar je zaboravio “zatvoriti” jedno od pojačala tako da je uz nedužno brenkanje Phila i Mikkeya bezobrazno bruhnulo iz njega. Lemmy je sam od sebe, u ulozi tehničara, okrenuo odgovarajući gumb na “off”. Nevjerojatno je kako je u tren oka shvatio u kojem grmu leži zec! Nevjerojatno iskustvo! Nakon kraja skladbe našalio se na račun tehničara. Ali u toj šali bilo je pola istine. Motorhead su naime iskoristili tu stanku da još posljednji put podignu jačinu monitora na najvišu izlaznu snagu!
Rušilačnost i razvrat vraćaju se u punoj mjeri na pozornicu s nezaboravnom Ace Of Spades, gdje se Lemmy zabavlja “majmunisanjem”, čini kao da preko vrata prehvaća ljevicom tonove na bas gitari. Teško je kad stvar s godinama postane dosadna. Ali takva je žrtva slave! Za završetak još Overkill s trostrukom repeticijom izlaznog klasičnog “fade outa”, gdje Motorhead iz publike istisnu još posljednje atome snage, kad se ona počne ponovno zaletavati jedni u druge i sve ispod pozornice se pretvori u divlje rojenje pobješnjelih stršljenova.
Eto! Lemmy je opet odlično pjevao. Prošle ga je godine Killed By Death malo krivila, ove je godine opet bio neuništiv. Na pozornici mu se uz tu skladbu pridružio Danko Jones (kako glupo ime – da taj čovjek zna slovenski, vjerojatno bi se odmah preimenovao), koji je u refrenu pjevao prateće vokale. Kad je ovaj napustio pozornicu, Lemmy ga je predstavio kao: “Ovog čovjeka vjerojatno već sami prepoznajete?” Slikovito, nema što.
Motorhead ubijaju. Još uvijek. Motorhead ostaju Motorhead. Ni lijevo, ni desno. Rock N’ Roll prljavo arogantan i prokleto glasan. Najljepše je promatrati Motorhead na festivalima, kad pred njihova koljena padaju baš sve grupe. To je grupa koja donosi najtvrdokorniju i najautentičniju rock n’ roll inačicu. Razvila je njezin najglasniji oblik. Funkcionira u svemu. Priuštite si je barem jednom u životu! Budite dio te jedinstvene energije! Priči dakle još nije ni izbliza kraj.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
SAXON: 1. Motorcycle Man 2. Let Me Feel Your Power 3. Wheels Of Steel 4. Live to Rock 5. Heavy Metal Thunder 6. Witchfinder General 7. Denim and Leather 8. Ashes to Ashes 9. Hellcat 10. Strong Arm Of The Law 11. Princess of the Night MOTORHEAD: 1. Iron Fist 2. Stay Clean 3. Be My Baby 4. Rock Out 5. Metropolis 6. Over The Top 7. One Night Stand 8. I Got Mine 9. The Thousand Names Of God (Guitar Solo) 10. Civil War 11. Another Perfect Day 12. In The Name Of Tragedy (Drum Solo) 13. Just ‘Cause You Got The Power 14. Going To Brazil 15. Killed By Death 16. Bomber —dodatak— 17. Whorehouse Blues 18. Ace Of Spades 19. Overkill
Galerija slika
