Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Polyphia
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2014
Trajanje: 45:00
Ocjena: 4/5
Nove generacije u novim vremenima donose hrpu tehnički vrhunski izbrušenih glazbenika u rocku i metalu. Polyphia su još jedni čudesni dečki, podrijetlom sa sjevera američke savezne države Teksas, koji u skladu s trendom shvaćanja kvalitete života veći dio od 24 sata dnevno provode s instrumentom u rukama, zatvoreni među četiri zida, spavaju skoro ništa, jedu skoro ništa. I? Žive svoje snove. Dakle? Ogromno vježbaju, vježbaju i vježbaju. Nakon što su nadobudni dečki iz Dallasa 2011. odnosno 2013. izdali dva EP-a, »Ressurect« i za njim »Inspire«, te postupno shvatili da im u postavi ne treba vokalist, sazrelo je vrijeme za studijski prvijenac.
Kvartet Polyphia morate provjeriti, svi koji uživate u progresivnom metalu koji se strogo drži školskih okvira i ne priprema posebne eksperimentalne glazbene ekscese koji bi manje zahtjevnog slušatelja mogli »iztiriti«. Uzmite Dream Theateru vokal, stavite pred Petruccija kutiju steroida, dodajte tome još veliki smisao za melodijsku estetiku nekih Enchant te prstohvat The Aristocrats lucidnosti, pa dobit ćete okvirnu predodžbu o čemu je riječ.
»Muse« je za prvijenac izuzetno kvalitetan uradak. »Skupa ga drži« izuzetno talentirano komponiranje. Dečki posjeduju izniman »feel« za izmjenjivanje trenutaka u kojima dominira prisutnost tehničke kompleksnosti u njihovu nezauzdanom divljem sipanju nizova nota, s trenucima albuma u kojima u prvi plan stupa melodijska zaraznost te grabežljivi ritmički »groove«. Upravo to mudro izmjenjivanje, recimo mu dvaju ekstrema u pristupu glazbenoj ekspresiji, ono je što održava neprekidnu pozornost slušatelja. Sve vrvi poliritmičkim strukturama, sinkopama, dečki doista daju u ovaj album svoj maksimum, koji pokreće veliki stvaralački entuzijazam. Pritom je doista fascinantno kako ovaj album učinkovito funkcionira u svojoj pristupačnosti, usprkos tome što je riječ o posve instrumentalnom uratku koji nosi predznak »progresivni«. Ako album otvori skladba 87 (očito je kod Polyphia riječ o godištu rođenja 1987.), u kojoj bend odmah osvaja bravuroznom izvedbom kompleksnije skladbe, odmah iza nje postavljena je skladba Sweet Tea, koja je melodijski otrovno zarazna i temelji se na grabežljivom »grooveu« Sweat Tea. Te trenutke produljuje u nastavku Champagne, u kojoj intenzivira groove komponentu funky draž nabijen obiljem bas slapanja. Champagne, za koju su Polyphia snimili i izdali i videospot, posjeduje moment lucidnosti kakav Polyphia predstavljaju osobito u vodećem rifu skladbe. Upravo tom skladbom Polyphia izražavaju opću šaljivost, vedrinu i neprestani optimizam spram potresa vanjske stvarnosti.
Dva ravnopravna gitarista međusobno si dodaju podijeljene solaže, koje ne prestaju oduševljavati izvedbenom savršenošću u tehničkom smislu te komponentom muzikalnosti. Sve vrvi i oblikovanjem harmonija u tercama, a često gitaristi odu »svaki svojim putem«, tako da jedan improvizacijama »prozračuje« rifove, dok drugi održava kulisu pratnje, i uz pomoć dodavanja ambijentalnih sintesajzerskih zastora u pozadini! Pritom nije potrebno posebno naglašavati da gitare na ovom albumu preuzimaju funkciju vokala. »Muse« na sredini preraste u pravo astralno iskustvo hipnotične zanesenosti, kad se zredaju skladbe Memory i Mood Swing, u kojima se skupina oslanja na stvaranje kulise lebdećeg preplitanja »istraživačkih« gitara i sintesajzera cerebralnog zvučnog krajolika.
Dečki su za ovaj album pozvali na gostovanje hrpu drugara koji su također usvojili izuzetne vrline tehničkih karakteristika ovladavanja gitarom. Riječ je o virtuozima među kojima valja istaknuti Aarona Marshalla (Intervals), pa Nicka Johnstona (koji čez dobar mjesec izdaje svoj album uz gostovanje skupine The Aristocrats), kao i Jakuba Zyteckog (Disperse). Svaki od njih specifičnostima sebi svojstvene glazbene percepcije dodaje svoj kamenčić u mozaik izuzetne izražajne raznolikosti ovog uratka. I u toj gesti očituje se izuzetna angažiranost, motiviranost i entuzijazam sastava Polyphia. U cjelini znaju i dobro gospodariti. U ovogodišnjem travnju organizirali su kampanju prikupljanja novca za izdavanje prvijenca. Baza obožavatelja skupine već je na početku izuzetno uzorna, takav je i broj vjernih podupiratelja koji su posegnuli u džep da bi se prvijenac »Muse« uopće mogao roditi.
Neka bude dovoljno. »Muse« je izuzetno ambiciozan prvijenac koji iznenađuje time kako gitara spretno zamjenjuje vokal u vodećim motivskim figurama, a sam instrumentalni pristup zapravo još intenzivira majstorije neslućenih talenata pojedinaca kvarteta. Na albumu »Muse« neće vam biti dosadno ni na tren. Kad se gitare zagledaju u ornamente u tercama, bubnjevi iznenada »eksplodiraju« u improvizacijskoj raznolikosti i tako popunjavaju »opušteni« prostor. Pritom ne treba ni na tren previdjeti nabrijano »groove« kidanje melodijskih struktura odabranih bas linija. »Muse« je u izuzetnoj ravnoteži združio dva glazbena »ekstrema« te ih sažeo u ukusnu glazbenu cjelinu u kojoj, usprkos »progresivnom terminu«, možete uživati u svakom trenutku dana.
»Muse« je kao cjelina dakle drukčiji album. Iako zvuči srodno i poznato te budi asocijacije na izvođače progresivnih žanrovskih grana, učinkovito skupini krči put prema autorskoj jedinstvenosti i prepoznatljivosti u inače glazbeno prezasićenom novom vremenu.
Postava
Tim Henson – gitara
Scott LePage – gitara
Clay Gober – bas-gitara
Randy Methe – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Aaron Marshall (Intervals) – gitara na skladbi br. 2
Nick Johnston – gitara na skladbi br. 3
Jason Richardson /Chelsea Grin) – gitara na skladbi br. 4
Jakub Zytecki (Disperse) – gitara na skladbi br. 5
Nick Sampson (I Am Abomination) – gitara na skladbi br. 8
Mario Camarena – gitara na skladbi br. 10.
Erick Hansel – gitara na skladbi br. 10.
Produkcija
Polyphia
Popis skladbi
1. 87
2. Sweet Tea
3. Champagne
4. Aviator
5. The Jungle
6. Memory
7. Mood Swing
8. Hourglass
9. James Franco
10. Baditude
11. Finale
