Autor: Urban Bolta
Izvođač: Zabranjeno pušenje
Izdavač: Hayat production
Izdanje: 2009
Trajanje: 54:42
Ocjena: 3.5/5
Zabranjeno Pušenje opet su tu! Prošle su tek dvije godine otkako su izdali album “Hodi da ti čiko nešto da”, i prije nego što je “Čiko” uopće stigao zastarjeti, Zabranjenci su krajem prošle i početkom ove godine već bili u zagrebačkim studijima, gdje su snimili novi album sa značajnim naslovom Muzej Revolucije. Kratko razdoblje između dva izdanja tipičnije je za mlađe bendove, koji su u pravilu motiviraniji i kod kojih ideje doslovno utrkuju jedna drugu tko će bolje proći na albumu. Za stare mačke, što Zabranjeno Pušenje s karijerom dužom od dvadeset i pet godina definitivno jesu, izdavanje albuma kao na traci nije baš uobičajeno. Pogotovo ako uzmemo u obzir i činjenicu da Zabranjeno Pušenje novog tisućljeća spada u kategoriju prosječnih bendova, koji svoje ime, izgrađeno u osamdesetima, u ovom desetljeću beziдејnim izdanjima nisu opravdali. Upravo zato je Muzej Revolucije tim veće iznenađenje!
Postava Zabranjenog Pušenja malo se promijenila tijekom nastajanja novog albuma – za izvlačenje zvukova iz bas gitare od sada brine Dejan Orešković Klo, koji je zamijenio Predraga Bobića, a ostali svirači ostaju isti kao na prošloj ploči. Zašto to naglašavam? Grupa naime slovi po čestim izmjenama, kostur i prva violina, član od samog početka ostao je samo Sejo Sexon, čovjek koji je nakon završetka rata ponovno aktivirao po cijeloj državi razbijenu grupu te u nju pozvao nekoliko novih članova. Sejo je i na Muzeju revolucije pobrinuo se za komponiranje novih pjesama, a pomoć je kao i uvijek dobio u svojoj desnoj ruci, gitaristu Toniju Loviću, te u vanjskim suradnicima, piscima Tomislavu Andriću i Mariju Vastiću.
Muzej revolucije donosi odmak od zacrtanog puta koji su započeli ponovnim izdavanjem ploča u drugoj polovici devedesetih, a vrhunac doživjeli s prošlim, (meni) promašenim “Hodi da ti čiko nešto da”, no ovaj put vraćaju se korijenima, iskonskom rock’n’rollu, koji su nekoć znali još kako dobro svirati – vraćanje korijenima u smislu strukture samih skladbi i naglaska na gitarskim linijama, a ne u smislu garažnog zvuka, kojeg je zamijenila odlična produkcija – surađivali su s Johnom Davisom (Manic Street Preachers, U2, Arctic Monkeys…). Drugim riječima, Zabranjeno pušenje su sa svakim novim izdanjem proteklih godina otplivali malo dalje od rock’n’rolla i počeli se već ozbiljno zagledati u ostale srodne žanrove poput etna, folka, pa i jazza, a Muzej revolucije u zvuk grupe ponovno je vratio tvrđe ritmove, koji su na sporedni kolosijek potisnuli organske zvukove trube, violine i drugih sekundarno rockerskih instrumenata. Skladbe su građene oko gitarskih motiva, koji u glazbi Zabranjenog Pušenja već dugo nisu nastupili tako odlučno, u nekim skladbama čak hard rockerski. Gore spomenuti instrumenti naravno i na novom albumu zauzimaju svoj dio, ali u puno manjoj mjeri, jer gitarski riff uglavnom od početka do kraja zadaje snažan tempo, a ostali instrumenti mu se samo pridruže, ne događa se više često da bi, primjerice, truba diktirala i slušatelja vodila kroz skladbu. U nekoliko skladbi odlično se uhvate zvuk gitare i violine, zajedno stvaraju doista sjajne trenutke, nešto takvo od Sarajlija već dugo nismo čuli! Tekstualno Sejo & Co ostaju u već poznatim vodama, govore o problemima današnjeg čovjeka i društvu općenito, sve skupa je, kao što smo od njih već navikli, začinjeno na humoran način. Na albumu je riječ i o starom društvenom sustavu, koji su nekoć kritizirali, a sada ga gotovo pomalo nostalgično gledaju unatrag..
Album otvara naslovna skladba s vrlo tvrdim riffom i nostalgičnim sjećanjem na prošlost, slijedi prvi singl s albuma, Modni Guru, na kojem su odabrali mlakiju, gotovo pop-rock notu. Kladimo se refrenom nas vraća natrag u 1985. na album Dok čekaš sabah sa šejtanom, kad su “Zabranjenci” svirali veseljački rock’n’roll s puno pozitivne energije, koja je i najzategnutije lice razvukla u osmijeh. Samir-time je jedan od vrhunaca albuma, zrela pjesma s melodičnim refrenom i odlično uklopljenom violinom, u skladbi Prigodnje riječi iznenadi nas snažna bas linija i sveprisutnost trube, a Express Folky star najslabija je pjesma albuma i najbliža tipičnoj pjesmi s albuma Hodi da ti čiko nešto da. I druga polovica albuma je odlična, ističu se skladbe Tvoja bosa stopala i još jedan vrhunac albuma, U gradu gdje nisam rođen. Kada Sena pleše je prosječan komad s iznadprosječnim refrenom, u kojem odlično surađuju zvukovi gitare i trube.
Sarajlije s Muzejem revolucije naravno nisu napravili revoluciju u svijetu glazbe, ali su nas svakako ugodno iznenadili i opet odveli u rockerskije vode, u kojima su se nekoć već jako dobro snalazili. Album je najbolji u novom tisućljeću, možda čak i najbolji u poslijeratnom razdoblju, gdje mu konkurenciju pravi samo Fildžan viška (1997).
Postava
Sejo Sexon – vokal, gitara, prateći vokali
Toni Lović – električna i akustična gitara, prateći vokali
Branko Trajkov Trak – bubnjevi, prateći vokali
Robert Boldižar – violina, klavijature, prateći vokali
Paul Kempf – klavijature
Dejan Orešković Klo – bas gitara
Gostujući glazbenici:
Stipe Mađor – truba na Prigodne riječi
Ante Prgin Surka – bubnjevi i truba na Kada Sena pleše i truba na Samir time
Nenad Mlinarić Mlinka – bubnjevi na Muzej revolucije
Produkcija
Toni Lović & Sejo Sexon
Popis skladbi
1. Muzej revolucije
2. Modni guru
3. Kladimo se
4. Samir – time
5. Prigodne riječi
6. Express Folky star
7. Kada Sena pleše
8. Ustanova
9. Tvoja bosa stopala
10. U gradu gdje nisam rođen
11. Tijesno
12. Nije to (Čuva Bog Želju svog) (bonus skladba)
