Mjesto: Bar Jutro / Medvode / Slovenija
Datum intervjua: 15.03.2010
Leteća muška jajašca! My Flying Testicles. Ljepše od toga nema, zar ne? Duhovit razgovor s basistom Blažem i vokalistom Sebastjanom, još jednim nestašnim rock bendom koji traži slobodan prostor pod suncem, ne staje na izrazima, udara rock n’ roll punih jaja i, što je najvažnije, uživa u razvratu bezgraničnog uranjanja u svijet seksologije i alkohola. Sve za dobrobit zadovoljenja cura. Bez šale.
RockLine: Otkud tako simpatično ime za bend? Tko ga je smislio?
Blaž: To je zapravo parodija na My Dying Bride. Ime se sjetila naša prva gitaristica, ona je izdržala s nama samo dvije probe. Tako smo se preimenovali iz Maligani u My Flying Testicles. Ime je izdržalo test vremena, a mi smo zadržali i sva naša jaja. Iako se naš najljepši član, zapravo članica, koja je gitaristica, ne može pohvaliti takvim imetkom.
RockLine: Gitaristica? Huh, što sve ženama može padati na pamet…
Blaž: Načelno smo s gitaristima u postavi uvijek imali problema.
Sebastjan: To su najnestalniji članovi sastava.
Blaž: Među mnogima je bio posebno zanimljiv onaj koji je mislio da je na pozornici Joe Satriani… Sad imamo dvije gitare.
RockLine: Halo? Vaš rock n’ roll baš ne treba Satrianija.
Blaž: Normalno da ne.
Sebastjan: Najgore je uvijek bilo čekanje da se završe njegove duge solaže i da ja napokon dobijem prostor otpjevati svoje stihove.
Blaž: Tako su naše pjesme uživo znale trajati i po 10 minuta. Naravno, dečko na treme nije uzimao nikakva posebna poticajna sredstva. Samo je silno volio solirati.
RockLine: Ritam sekcija u My Flying Testicles je dakle stalnica.
Blaž: Ja i bubnjar smo najdulje u bendu. Od samog početka. Što se pjevača tiče, k nama je napokon došao Seba (Sebastjan op.p.), koji je zamijenio prethodnika Strojana. S Trojan, ha, ha, ha,…
Sebastjan: Da. Na početku sam samo dolazio na probe My Flying Testicles, da bend normalno može vježbati dok ne nađe stalnog pjevača. Istodobno pjevam u bendu Defekt s razlogom, ali dogodilo se da su My Flying Testicles sad moj prioritetni bend.
RockLine: Kad si osjetio da si odsad najprije My Flying Testicles, a tek onda ostalo?
Sebastjan: Od 20.02.2010. I otkad je u bend došla nova gitaristica.
RockLine: Što se događalo tog “davnog” 20.02.2010.?
Sebastjan: Imali smo koncert u Kranju i to su bile prave orgije. Previše smo naginjali vrčeve piva. Dobro sam se otkotrljao po pozornici, mislim da smo baš svirali pjesmu R.A.M.O.N.E.S. od Motorhead.
RockLine: Motorhead?
Blaž: Da. Ta nam je pjesma doista zakon, jer je totalno nabrijana. Baš pričamo da bismo naštudirali i Ace Of Spades, koji bismo onda izvodili na motoskupovima.
RockLine: Sebastjan, kako je nova gitaristica utjecala na tvoju odluku?
Sebastjan: Moram priznati da je jako seksi kad svira obradu Metallice Master Of Puppets, zato sam se odlučio stalno pridružiti My Flying Testicles, ha, ha…
RockLine: Dakle 20.02.2010.?
Sebastjan: Ne, ne. Tada je bio koncert. Ona je došla ranije k My Flying Testicles, početkom veljače ove godine.
RockLine: Kako ste vi iz My Flying Testicles definirali svoj stil? Je li se razvio spontano ili iza toga stoji ideja – recimo tome glazbena vizija pojedinca ili dvojice, trojice članova?
Blaž: Jure i ja smo nekako zacrtali osnovne polazišne točke naše glazbe. Nas dvojica smo postavili osnovne smjernice. Našu glazbu označavamo kao testosteronski rock n’ roll s jajima. Inače, ne želimo se strpati u ladice na temelju žanrovskih oznaka. To bi nas samo ograničavalo. Mi spajamo i dosta elemenata heavy metala u svojoj glazbi, i thrash metala, i nismo opterećeni oznakama. Jednostavno testosteronski rock n’ roll.
RockLine: Prskanje iz punih jaja, dakle.
Blaž: Točno tako.
RockLine: Sebastjan, ti kao pjevač, što ti je važnije kad je riječ o scenskom nastupu. Puno se krećeš po pozornici ili stojiš više mirno?
Sebastjan: Čini mi se da sam se prilično dobro uklopio. Često nisi ni imao priliku puno se micati. Za koga, ako je posjet malobrojan. Ali kad je ljudi više, i ja dam više od sebe. Za vrijeme pjesme Ona rada da, događaju se zanimljive stvari…
RockLine: Jesu li stihovi u toj pjesmi namijenjeni nekoj konkretnoj osobi?
Sebastjan: Oh. Ta je pjesma napisana prije Pussy od Rammstein.
Blaž: Ta pjesma je stara koliko i sam bend. Inače, najviše volimo takve cure. Ta pjesma govori o jednoj našoj obožavateljici. Kad god prođe pokraj nas, uvijek nam je zajedno jako fino, ha, ha…
RockLine: Dobro, pretpostavljam da kao pjevač izvališ nešto odmah na početku da probiješ barijeru na relaciji bend – publika, ili je dovoljno da bend razvali uvod rifom?
Sebastjan: Svakako. Zadnji put sam odmah na početku pozdravio prisutne: Dobra večer, mi smo bend M.F.T., a htio bih vam se ispričati jer moram odmah na WC!”
Blaž: I onda je morao neko vrijeme na pozornici preuzeti dužnosti pjevača naš jadni basist… Eto, baš sad razgovaramo kako bismo Sebastjana malo udebljali, pa će mu dobro pristajati motorna pila u rukama kao nekad Koliju iz The Drinkers, trgat će majice s sebe kao što to radi Milan Krušič u Lenih kosti….
RockLine: Ti trikovi pale. Čini li vam se da bendovi danas u Sloveniji premalo iskorištavaju na pozornici takozvani element šok teatra?
Sebastjan: To jako ovisi o izvođaču, dakle o bendu kao cjelini, a naravno i o pjevaču kao pojedincu.
Blaž: Naravno da od nas ne možeš očekivati da ćemo na pozornicu dolaziti kao nekad Turbo s križevima, ali koristimo citate i parole seksualnog sablažnjavanja od kojih cure pod pozornicom počnu mediti, a dečki postaju sve ljubomorniji, ha, ha… Rock n’ roll nije za dobre i ljubazne dečke. Moraš biti arogantan, odvratan, prljav, na svoj način i pokvaren. Sve to spada u karakter, u igru, u karizmu koja gradi rock n’ roll bend. Naravno, govorim o tome da si takav kad se predstavljaš s bendom i zapravo predstavljaš bend, ne mislim da moraš biti takav u privatnom životu.
RockLine: Tko piše tekstove?
Sebastjan: Blaž mi donese tekstove i kaže što da pjevam.
Blaž: Tu nema teške filozofije. Sve se vrti oko seksa i alkohola. Baš sam sad napisao super rimu koja ide ovako: “To nije pjesma o miru i ljubavi, to neka radije rade bendovi koji su trijezni!”
RockLine: A je li ponekad problem kad moraš shvatiti što je, recimo, Blažu padalo na pamet dok je pisao stihove, jer ih ti onda moraš osmisliti u glazbi?
Sebastjan: Oh, Blaža stvarno nije teško razumjeti. Problem je samo u tome kako će neke riječi legnuti u glazbu. Zapravo se kasnije bavim samo time da riječi prilagodim tako da iz njih iscijedim što veći učinak u smislu izvedbe i prenošenja informacije u stihovima. Dakle, to je ono, kako bih rekao, kad moraš stihove dovesti u pravu melodiju koja ti ostane pod kožom.
RockLine: Je li danas teško osigurati koncertne nastupe u Sloveniji?
Blaž: Situacija je prije dvije godine, kad smo mi počeli koncertirati, bila prilično drugačija. Sjećam se da nisam potrošio ni jedan cent da bih si omogućio koncert. Drugi su zvali nas. Sad je situacija prilično teža.
RockLine: Zašto?
Blaž: Iskreno, ne znam. Vjerojatno je rock n’ roll kod nas jako odgurnut i nezanimljiv masama.
Sebastjan: Ja mislim da je trenutno previše bendova na sceni. Tržište je jako zasićeno.
Blaž: Dosta prostora oduzimaju takozvani “slatkasti” rock bendovi, iza kojih stoji bolja organizacija samopromocije nego, recimo, kod nas. A i to je da, npr., bend kakvi smo mi, sa sjedištem negdje između Medvoda i Škofje Loke, koji, recimo, želi nastupati na Primorskom, traži samo putne troškove. To je taj minimum. Odrekneš se honorara, a istovremeno računaš da te vlasnici klubova razumiju, da u minus ne možeš ići i da ti neka daju barem za benzin. I onda takav čovjek, lokalni veljak, vlasnik nekog kluba kaže: “Znaš, u našem kraju ima dosta sličnih bendova, koji dolaze k meni svirati posve džabe!” Što se mene tiče, smisleno je povezivanje benda kao što smo mi s drugim bendovima u takozvane pakete od više bendova i tako tražiti nastupe. Pogotovo povezivanje sa starijim bendovima koji su se etablirali.
RockLine: Očito Slovenci imaju prilično seljački ukus kad je glazba u pitanju. Kod nas rasprodaš koncerte bendova koje južno od Vardara i sjeverno od Triglava nitko ni okom ne udostoji pogledati, dok bendove koji su stvorili temelje svjetske rock glazbe, ne podupiremo. A kategorija potonjih postavila je temelje na kojima se bazira i vaša glazba.
Blaž: Da. To je jako tužno. Ceca, RBD, Plavi Orkestar….
Sebastjan: Možda nam naši perverzni tekstovi otvore put.
Blaž: Da, to je istina. Nitko prije nas nije se usudio biti tako otvoreno perverzan. Da. Zanimljivo je kad gledaš izraze na licima za vrijeme koncerta. Recimo u mirnom dijelu, kad se tekstovi bolje razaznaju kao: “Kad je došla pohota, jebali smo se kao psi!”, ljudi ne mogu sakriti izraze iznenađenja. To je odraz toga da smo Slovenci prilično konzervativni ljudi. A često nas i cenzuriraju.
RockLine: Gdje vježbate?
Blaž: U starim prostorima kluba MKC Jedro. Nekoliko bendova dijeli taj prostor s nama, među njima čak i Andrej Šifrer.
RockLine: Gdje je kod My Flying Testicles granica do koje se usuđujete prilagoditi pjesmu na pozornici, dakle neku vašu popularnu autorsku pjesmu koja je definirana u studiju i na snimateljskoj traci s aranžmanom, ima fiksnu glavu, jezgru i rep?
Sebastjan: Recimo krajevi pjesama. Tu nikad nismo razmišljali kako bi se neka pjesma trebala završiti. Zato su tu najveća odstupanja kad usporediš naše pjesme s onim što radimo na probama.
RockLine: Kakvi su planovi u vezi s vašim studijskim prvijencem?
Blaž: Za ovu jesen dogovoreni smo s D.Y.Z.-om za snimanje albuma. To je bio moj prijedlog, naravno da smo u bendu malo “kartali” oko konsolidiranja, ali na kraju je prevladao moj prijedlog. D.Y.Z. je stvarno odličan producent.
Sebastjan: Naravno, ali prioritet je da prvo do kraja napišemo autorski materijal.
RockLine: Je li za kraj ostalo još nešto zamoljčano što bi bilo dobro da narod sazna?
Blaž: Htio bih spomenuti i zahvaliti se dvojici prijatelja benda koji su nam u zadnje vrijeme puno pomogli. Prvi je Miro Mutvar iz benda The Drinkers. Njemu možemo zahvaliti da uopće još postojimo. Drugi je Milan Krušič iz Lenih kosti, koji se također zauzeo za nas i sredio nam ovaj intervju.
Galerija slika
