Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Orto bar / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 18.02.2016
Broj posjetitelja: 80
Cijena karte: 6,00€
Veljački “kadilnica of Death” smjestio se u pravi termin koncertno mirnijeg tjedna. Okej, u Šiški su istodobno blesavili Let 3, u Biljardni hiši su svoje vanilijeve mirise širili San Di Ego, a nekih 80 prkosnih metalskih srca skupilo se u Orto baru, gdje su nastupili austrijski mekani melodični emo/HC/metalcoreovci Rant (ne, nije riječ o pratećem sastavu Iana Huntera) i domaća postava Cowboys from Hell, koja svira klasike sastava Pantera, Machine Head, Alice In Chains, Sepultura, Metallica, Rage Against the Machine i odnedavno? I Motörhead!
Sat je otkucao pola deset (navečer, dakako), na pozornicu Orto bara izašli su nadobudni austrijski »glazbeni golići« Rant. S obzirom na to da su tijekom njihova nastupa gornji prostor Orto bara popunjavala samo četvorica, opet mi se dogodilo da smo Anja i ja zapravo ušli na poprište kao prvi slušatelji. Iako sam se i ovaj put na sve načine »trudio zakasniti« na koncert. No, kroz sljedećih nekoliko minuta ljudi su ipak polako počeli kapati u prostor, a kvintetu je uz nadobudne poglede napokon pao kamen sa srca pa su s nastupom nastavili znatno opuštenije. Entuzijastični pjevač i bubnjar više su puta u pauzama izbacili iz grla poneku klišejsku parolu kojom su pokušali privući ljude bliže, no oni su nastup uglavnom radije pratili iz oprezne udaljenosti. Ukratko, dečki ne donose novu glazbenu oluju artističke inovativnosti, ni revoluciju. Stvaraju nekakvu mekanu verziju metalcorea, gdje je vokal kombiniran između čistog melodičnog pristupa i vriskanja. Skladbice temeljene na četiri do pet akorada, bez ijednog solaža i s ekstremno malo prijelaznih gitarskih ukrasa, grade na »down tuned« groove-u, godio je metalni zvuk snare bubnja, koji je i u zvučnoj slici isticao. Metalcore je tako ublažen da se bend približava elementima HC-a. Sve je pak podređeno melodiji lijepo počešljanih dečkića. Vjerodostojan i suveren nastup, pri čemu valja istaknuti da je pjevač nekoliko puta skrenuo s idealne vokalne linije, i to za nimalo skromnih pola tona. Dakle, bez iskoraka i autorske inovativnosti. Zvučna slika pak praskava. Miks nerazlučiv. Otuda i opaska da je metalni zvuk snare bubnja tijekom nastupa još najljepše zvučao.
Cowboys From Hell je postava skovana od ekipe koja točno zna što hoće. Okosnicu čine iskusni glazbenici Igor Žonta (vokal), Miha Oman Buco (ritam gitara), Edi Ejaq Udovič (bas gitara), koji imaju iza sebe popriličnu kilometražu u sastavima poput Revolver, Lady’s First, Mit, Almost Rage, The Fifth Season – gdje smo Ejaqa 2006. još »ljubimački« zvali Edi,… Na bubnjevima je nevjerojatno talentirani mladić David Bordon (Morana), dok je standardnog gitarista Vasilija Sušanja (ex-Su-Shine) zbog bolesti (samo za ovaj koncert) zamijenio izvrsni Andrej Rot (Tide). Bend je prema očekivanju zasvirao i odsvirao odličnu predstavu. Na početku je Igoru trebalo nešto vremena da zagrije glasnice na odgovarajuću radnu temperaturu (I’m Broken), a onda su stvari krenule kao od šale. I zvuk vrlo dobar. Gitare su odlično grabile, bas linija je detonirajuće parala eter i razgovijetno se čula u miksu, bubnjar David pak je dokazao da je jedan od najtalentiranijih bubnjara mlade generacije u Sloveniji, koji se razvija i usavršava munjevito. Zapravo nema se što dodati. Samo to da je Igorov vokal u miksu zvučne slike bio postavljen pretiho, pa se povremeno slabije čuo. Nevjerojatni Rot je u samo nekoliko dana progrizao materijal i pritom s puno dostojanstva obradio i sve solaže. Buco je opet naglasio da je jedan od najboljih ritam gitarista u slovenskom metalu. Bend se odlično osjeća, zamjena Vasilija Andrejem zapravo ni u čemu nije utjecala na predstavu. Kvaliteta održana. Publika je uživala u odličnom izboru skladbi. Vrhunac je nedvojbeno Ace of Spades velikih i nezaboravnih rock’n’roll pankera Motörhead. Uostalom, repertoar je oduševio baš svakoga. Obuhvaća naime izvrstan raspon izvođača čije obrade bend svira.
Super žur, super energija. Iskusni glazbenici naposljetku su se prihvatili upravo onoga čega se u posljednje vrijeme u konačnici prihvaćaju svi iskusni glazbenici u Sloveniji. Kroz karijeru prođeš kroz nekoliko bendova, mučiš se s autorskom glazbom, a na kraju završiš na sviranju obrada. To naime naposljetku privlači publiku na tvoje koncerte. Tako to ide. U godini 2016. Žalosno, ali tako je. U Sloveniji. Lijepo bi bilo da bend s vremenom možda stvori i nešto autorskog materijala. Možete li zamisliti da bi bio eklektična mješavina svih skupina čije obrade svira?
Galerija slika
