Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Hammill, Peter
Izdavač: Fie! Records
Izlazak: 1991
Trajanje: 76:44
Ocjena: 4/5
Peter Hamill i Chris Judge Smith, suosnivači legendarnih progresivnih rockera Van Graaf Generator, još su 1973. počeli smišljati materijal za mračnu prog rock operu inspiriranu kratkom novelom američkog majstra jezivih priča Edgara Allana Poea naslovljenom ‘Pad kuće Usher’. Njihov ambiciozni zajednički projekt konačno je ugledao svjetlo dana skoro dvadeset godina poslije, 1991., u obliku Hammillova samostalnog albuma naslovljenog »The Fall of the House of Usher«. Taj je album bio Peterov jedini solo uradak koji je (uz neovisnu izdavačku kuću Fie! Records) izašao i za Some Bizzare Records. Genijalni Hammill, koji je bio glavni pjevač, gitarist, klavijaturist i udaraljkaš, napisao je svu glazbu i aranžmane, dok je Judge Smith doprinio libretom za ovu prog rock operu s izrazito mračnim konceptom.
U usporedbi s Poeovom novelom, na konceptu »The Fall of the House of Usher« napravljeno je nekoliko promjena: trošna, stara kuća dobila je vlastiti glas (posudio joj ga je Hammill, koji je ujedno odigrao ulogu Rodericka Ushera), dok je neimenovani pripovjedač priče u Hammillovoj verziji dobio ime – Montresor (glas mu je dao Andy Bell iz synthpop rock sastava Erasure). Montresor, koji se inače pojavio u Poeovoj noveli naslovljenoj ‘Bačva Amontillada’, za razliku od originalne priče ovdje je puno više povezan s mračnom poviješću trošne kuće, jer se nagovješćuje da je nekoć imao (društveno zabranjenu) vezu s Madeline Usher (glas joj je dala Lene Lovich). Ulogu herbalista otpjevao je poznati njemački glumac i glazbenik Herbert Grönemeyer, dok je Sarah-Jane Morris otpjevala prateće zborske harmonije. Hammillovi rani pjevački koraci, koje je šezdesetih napravio kao član isusovačkog pjevačkog zbora, na »The Fall of the House of Usher«, gdje većinom koristi nešto operetniji vokalni pristup, dolaze do još većeg izražaja nego inače.
Kroz cijeli album vlada tajanstvena, mračna, tjeskobna i na trenutke jeziva atmosfera koja bez problema dočarava tmurne slike viktorijanskog doba. Najviše toj atmosferi doprinose operetno usmjereni vokali i Hammillovi simfonijski aranžmani, koji imaju posebno rustikalan prizvuk. Interakcija među pojedinim pjevačima cijelo je vrijeme izvrsna, a puno pomaže to što svi imaju posve različite pjevačke tehnike. Naravno, majstor Hammill taj je koji svojim moćnim pjevanjem povezuje cijeli album. Njegovo ‘svađanje’ s ostalim likovima posebno je izraženo u skladbi »Architecture«, koja sadrži pravu kakofoniju zborskih višeglasja. »Sleeper« s Peterovim poput vampira zagrobnim pjevanjem i mračnim zvukom orgulja čak pomalo podsjeća na njegova ambijentalno najpakleničkija postignuća u sklopu Van Der Graaf Generator.
Još intenzivniji primjer takve prakse ‘istjerivanja kućnih demona’ predstavlja skladba »I Shun the Light«, na kojoj Peter zvuči kao izuzetno uvjerljiva personifikacija zlog psihopata, pokojnog vlasnika trošne kuće. Posebno sjajan vokalni događaj je »Leave This House«, gdje Hammill (Roderick Usher) i Bell (Montresor) vode izniman vokalni obračun. Montresor na svaki način želi istjerati Roderickov duh iz kuće, no to mu ne ide baš od ruke. Skladbe poput »Dreaming« s glavnim ženskim vokalom u izvedbi Lene Lovich (Madeline Usher) s druge strane pružaju izniman ambijentalni kontrast. Nešto posebno predstavlja i skladba »Herbalist«, koja sadrži zanimljiv Grönemeyerov pjevački doprinos i stilski najviše podsjeća na prilično jednostavnu, recimo to tako, tvrdorokersku verziju VDGG-a bez uobičajene ritmičke kompleksnosti. »It’s Over Now« je melodramatična ljubavna balada s iznimnom interakcijom muških i ženskih vokala, koja predstavlja prilično neobičan eksperiment čak i unutar Hammillove iznimno bogate solo karijere. S epskim simfonijskim aranžmanima okrunjeni »She Is Not Dead«, gdje su neke tajne zloslutne kuće konačno razotkrivene, također predstavlja jedan od vrhunaca cijele konceptualne rock opere. Album kao cjelina sadrži gotovo osamdeset minuta glazbe i nudi izuzetno intenzivno slušateljsko iskustvo, pa zato zahtijeva odgovarajuću zbranost za sve one koji žele istodobno pratiti glazbu i koncept.
»The Fall of the House of Usher« je mračna prog rock opera po specifičnom Hammillovu art rock receptu, koja u trenutku izlaska 1991. zbog ovih ili onih razloga nije odražavala umjetnikovu konačnu viziju. Hammill nije bio potpuno zadovoljan konačnim proizvodom, pa ga je 1999. odlučio snimiti iznova, pri čemu je ponovno otpjevao vokale, uklonio udaraljke, dodao violinu u režiji Stuarta Gordona, stavio veći naglasak na električnu gitaru te se pobrinuo za novi zvučni remiks. Ta je verzija »The Fall of the House of Usher« bila i prema njegovim riječima definitivna i već zato, što je riječ o jednom od Hammillovih najboljih solo albuma, zaslužuje posebnu pozornost, jer konceptualnu klasiku predstavlja točno onako kako ju je Peter izvorno zamislio davne 1973. Usput, na originalnoj su naslovnici pogrešno napisali ‘Edgar Allen Poe’ umjesto ‘Edgar Allan Poe’.
Postava
Peter Hammill (Roderick Usher/kuća) – vokal, gitara, klavijature, udaraljke
Andy Bell (Montesor) – vokal
Lena Lovich (Madeline Usher) – vokal
Herbert Grönemeyer (herbalist) – vokal
Sarah-Jane Morris (The Chorus) – prateći vokal
Produkcija
Peter Hammill
Popis skladbi
– Act One (The Road to the House of Usher)
1. An Unenviable Role (2:29)
2. That must be the House (4:56)
– Act Two (Within the House of Usher)
3. Architecture (3:40)
4. The Sleeper (3:19)
5. One Thing at a Time (2:50)
6. I Shun the Light (3:46)
7. Leave this House (5:05)
– Act Three (Immediately Following)
8. Dreaming (3:30)
9. A Chronic Catalepsy (3:16)
10. The Herbalist (3:32)
11. The Evil That Is Done (3:46)
– Act Four (The Following Morning)
12. Five Years Ago (3:51)
13. It’s Over Now (3:32)
14. An Influence (3:18)
15. No Rot (2:27)
– Act Five (Dawn the Next Day)
16. She Is Dead (3:51)
– Act Six (Three Days Later)
17. Beating of the Heart (5:20)
18. The Haunted Palace (4:22)
19. I Dared Not Speak (2:57)
20. She Comes Towards the Door (1:07)
21. The Fall (3:20)
