Nancyin metal orgazam uz Municipal Waste, Ratos de Porao, No Limits i Negligence in Thraw (2009)
Autor: Rok Klemše
Mjesto: Izbruhov kulturni bazen, Kranj
Datum koncerta: 20.07.2009
Broj posjetitelja: 0
Obično vrijedi pravilo da su ljetni klupski koncerti jako slabo posjećeni. Ili metalci hodočaste na brojne festivale diljem Europe ili idu kupati guzicu na more, u svakom slučaju, organizirati koncerte ljeti poprilično je riskantno. Zato je utoliko pohvalnije da je Nancy pokazala da ima jaja (ovaj… ili već nešto) i u kranjskom Izbruhovom bazenu organizirala pravi thrash/hardcore/crossover fest. Ionako vrući ljetni utorak u Kranju su dodatno zagrijali još i Thraw, Negligence, No Limits, Ratos de Porao i Municipal Waste!
Prvi su na pozornicu trebali stati obalni hardcoraši Žižolath, koji su koncert otkazali u zadnji čas, ali su unatoč tome velikodušno posudili svoju opremu. Led su tako probili (ljetni oksimoron press) koruški thrasheri Thraw. Već dugo ih nisam uspio uloviti i baš sam se veselio da me opet lupi pošten riff, bubnjarsko bombardiranje i odličan thrash vokal. Thraw su svaki put kad stanu na pozornicu kao da su se stopili s njom – gitarski duet Ožbej/Domen riffa k’o ludi i solažama uništava sve pred sobom te dokazuje da bi lako stao u cipele Testamentova dvojca Skolnick/Petersen. Oči se lako zaustave na Bojanovim bubnjarskim vragolijama, koje izdaleka izgledaju kao ubrzani snimci. Aleksandra pak nikako ne možeš promašiti, jer je istovremeno tako dobrog i tako lošeg vokala teško naći, da ne govorim o ludim najavama između pjesama. Thraw su još poprilično praznu dvoranu, koja se polako, ali ustrajno punila, više nego uspješno pripremili za nastavak večeri.
Ni sljedeći bend u posljednje se vrijeme teško može uloviti na pozornicama, jer Negligence pripremaju dugo očekivanog nasljednika jednog od najboljih slovenskih metal albuma, Options of a Trapped Mind. Jako se osjeti da su Negligence zadnjih godina na pozornicama više odsutni nego prisutni, pa se ispod pozornice skupio već prilično lijep broj ljudi. Bendu se odsutnost s pozornica nimalo ne osjeti, gitarske su linije Dyzu i Jayu ispod prstiju tekle kao podmazane, a virtuoznosti iznimno promišljenih rifova i do tančina promišljenih gitarskih duela, kojih se ne bi posramila ni najveća imena thrash metala, još se uvijek ne mogu nadiviti. Na živim nastupima Negligence još više do izražaja dolazi razorna ritam sekcija, ponajprije razigrano i dinamično bubnjanje. Alex je ovaj put možda malo pretjerivao s “fuck you, mother fuckers” attitudeom, ali s obzirom na tehničke probleme i nešto lošije ozvučenje to je još nekako razumljivo. Unatoč tome, publika je refrene pjesama poput Places of Dawn, War Machine i Legacy of Lies potpuno preuzela od Alexa. Za kraj su nam Negligence ponudili još dvije svježe pjesme koje će naći mjesto na novom albumu i s obzirom na to koliko su obećavajuće zvučale, lako mogu reći da je nasljednik Options of a Trapped Mind jedan od najišščekivanijih albuma ove godine!
S krajem nastupa Negligence zakoračili smo u drukčije glazbene sfere večeri, jer su pozornicu već zauzeli staroste slovenskog hardcorea, obalni prvaci No Limits. Jedan od najstarijih slovenskih bendova, koji po pozornicama razvaljuje već dobrih 18 godina, u dobrih je 40 minuta dokazao da ih se dugogodišnja karijera nije ni najmanje dotaknula. Tako energičan i opušten koncert ne doživiš od mnogog mlađeg benda, No Limits su kao rođeni za pozornicu! Kraljuje ponajprije karizmatični i simpatični frontmen Enco, koji je učinkovito povezao pjesme s društveno kritičnim i antipolitičkim temama. No Limits su Bazen vratili u devedesete, u vrijeme kad je svijetom vladao crossover u liku grupa poput D.R.I. i Suicidal Tendencies, i lako se pred očima oslikala nostalgija zlatnih vremena njujorškog hardcorea.
U sličnom su duhu nastavili ekskluzivni gosti, izravno iz Sao Paola, Brazil. Iz svih rupa bazena izlezli su podrumski štakori i na pozornicu je stala legendarna hardcore/crossover postava Ratos de Porao. Četvorka pod vodstvom simpatičnog debeljka Joao Gorda koncertne pozornice ruši već dobrih dvadeset godina i snaga sastava nikako ne popušta! Ratos de Porao priredili su fantastičan beskompromisan šus koji je Bazen doveo u potpuni delirij. Moshpiti, stagedivei i prolivena piva koja je napunila dno Bazena nizali su se dobar sat. I to bez prestanka! Vrijeme za disanje nije ostavio ni bend, jer je iz pjesme u pjesmu jurio k’o lud. Gordo između pjesama nije ni usta otvorio, jer za to nije ni bilo vremena, a publika je ispod pozornice unatoč tome stvorila pravi apokaliptični kaos. Brazilski se štakorčići očito hrane energijom folka i pedeset je minuta prošlo u tren oka. Još vjerojatno najpoznatiji razarač za kraj, Crucificados pelo sistema, koji je obradila i Sepultura, i štakorčići su se uputili natrag u podrum. Publiku pak ostavili sretnu i nasmijanu do ušiju!
Za vrhunac večeri pobrinuli su se mladi prvaci crossover thrasha, Municipal Waste iz Richmonda. Tek su se s Municipal Waste potpuno nabijenom Bazenu otvorila paklena vrata. Dečki nisu dali disati publici i fantastični odlijepljeni frontmen Tony Foresta neprestano je publici naređivao nezaustavljivo moshanje i pozivao na circle pitove. Municipal Waste koncert ne bih mogao bolje opisati nego naslovom njihova trećeg albuma – The Art of Partying. A dečki su umjetnost zabave svojim koncertima razvili do krajnosti. Sumnjam da još koji bend priredi zabavniji, odlijepljeniji i oznojeniji koncert. Pogotovo kad Tony zatraži wall of death – kao Mojsije more poba razdijeli dvoranu na dva dijela. U međuvremenu se opojno na pozornici njiše još netko tko je neuspješno čekao stagediveove koje mu je dodijelio sam Tony, uz napomenu: “He chose that side!” Za odličnu podršku Tonyju brine gitarist Ryan Waste, koji također stalno poziva na divlje moshanje i tako usput posluži posvetama Slayeru (pjesmom Acid Sentence, koja se nalazi na nadolazećem albumu Massive Aggressive) i Cliffu Burtonu (Black Ice). Negdje na sredini koncerta jedan je od posjetitelja spustio lijepu hrpicu bljuvotine ravno na pozornicu i Tony je opet našaljivo primijetio da Municipal Waste koncerta nema bez bljuvanja na pozornici. Hehe! Dečki su šopali pjesmu za pjesmom i dvaput odsvirali 17-sekundnu epsku himnu I Want to Kill the President. I drugi put je još ubrzali! A za kraj naravno obavezna pjesma Born to Party, koja završnim stihom najbolje opisuje MW koncert – “Municipal Waste is gonna fuck you up!!!”
S Municipal Waste i ostalim bendovima doživjeli smo jedan od najboljih koncerata kojima je svjedočio kranjski Bazen. Tome je pridonijela odlična atmosfera koja nas je vratila u sredinu devedesetih, kad su se na underground koncertima razumjeli i metalci i hardcoraši i punkeri, iznimno dobro odabrani bendovi te odlična organizacija. I naravno Nancy… “Nancy made us come!”
Fotografije: Robi Lipej
Galerija slika
