Izvođač: Echoes
Izdavač: Progrock Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 53.08
Ocjena: 4.5/5
Venezuela. Južna Amerika! Progresivna glazba. Višeslojni aranžmani, široka i raznolika zvučna paleta. A iznad svega oduševljava korištenje svježih ideja, koje su pokretačka snaga zanimljivog i drugačijeg karaktera grupe Echoes.
Echoes hodaju po tankoj granici između prog metala i prog rocka. Pa, gdje onda hodaju? Posvuda i nigdje. Oni su progresivci koji nisu opterećeni oponašanjem uzora, nego polaze od vlastite percepcije, a autorska interpretacija te percepcije nudi dovoljno atributa da album “Nature/Existence” možemo označiti kao album reprezentativnog zvuka koji je samo njihov.
Nemoguće, reći ćete. Echoes su s ovakvim albumom na tržište trebali stići 10 godina ranije. Echoes nisu turobnog karaktera. Prednost daju isticanju melodičnosti, koja u aranžiranju kroz motive ne upada u beznadni labirint fragmentacije kompleksnog drobljenja aranžmana, što bi zahtijevalo višekratno slušanje da bi ti se materijal uvukao pod kožu. Pristup je neoklasicistički, a opet nije ni skandinavski ni germanski. Paganinijevski soloi – pedantno “odsvirani” kroz gitaru – doduše su očekivani, ali istodobno čuvaju protočnost vodećih motiva. Ugrađeni su u pravim dozama i na pravim mjestima, tako da je njihov učinak u pravoj funkciji: razgibavaju skladbe, podižu dinamiku i ukusno draže čak i najrazmaženije uši glazbenih gurmana.
Prednost albuma “Nature/Eksistence” je u tome što se ne trudi osvojiti mase pucanjem brzih kao svjetlost solaža, vratolomnih pasaža visokog virtuoznog dometa ili akrobacija unakrsne vatre u dijalogu klavijature i gitare. Toga nema. Glazba radije valja na relaciji “toplo-hladno” ili brže-sporije. Echoes iznad svega daju prednost atmosferi i valovanju različitih raspoloženja.
Atmosfera albuma “Nature/Esistence” često je mistična, ne skriva čak ni transcendentalno ezoterični moment. Osobito u mirnijim dijelovima, gdje se u nizanju motiva zvuci klasičnog klavira šareno poigravaju sa sintesajzerima, a gitara gubi primat. Takav osjećaj rađa i povremena integracija “lapsteel” gitare (Rude Awakening). Kad smo već kod Rude Awakening, osobito je refren melodijom i vokalnim pristupom blizak Nijemcima Vanden Plas, no skladba nosi mnoge odmake tipične za progresivni rock, što, kao što je već spomenuto, ne kriju dijelovi u kojima klavijature istupaju u prvi plan.
Echoes su na album pozvali nekoliko gostujućih vokalista. Time su dodatno razgibali i oplemenili pojedine točke albuma. Sličan pristup nakon Rude Awakening nastavlja i Leaf Motif. Vokal u njoj blizak je dosjetkama skandinavskog pristupa. Posve je čist, a uzima si i dosta prostora za improvizaciju, što nije previše daleko od grupa poput Mind’s Eye. Uzorne reference u ovoj su skladbi moguće i s aranžmanima grupe Symphony X (osobito iz razdoblja albuma Twilight At Olympus ili Five – The New Methology Suite). Osobito je Far From Coincidence (kasnije na albumu) u polaganju vokalne melodije blizak karakteru glazbene gravure Symphony X. Sintesajzeri često odlično i zrelo preuzimaju ulogu orkestra na ovom albumu. Završnica Winds Of Dread predstavlja vrlo uspješnu integraciju saksofona.
Kao što i priliči progresivnom pristupu, suočavamo se s lomljenim ritmovima koji često preokreću samo raspoloženje u pojedinim skladbama. Da grupa uživa u “instrumentaliziranju”, dokazuje osobito instrumentalni niz skladbi kompaktnog i melodično dopadljivog karaktera, turbulentnih preokreta atmosfere: Lullaby (aranžmani u njoj su sve samo ne uspavani), Bonfires i početni dio skladbe Unfair. Album teče među skladbama tako protočno da slušatelj nema osjećaj međusobne odvojenosti. To su danas rijetki primjeri albuma u progresivnom svijetu.
Instrumentalno “vezivo” dugo dobre dvije minute, Seasons Come To Past, upućuje na južnoamerički temperament, gdje se plemenski podritmovi odlično vežu uz sanjarski neoklasicistički motiv. To je nešto što kod Echoes upućuje na srodnost u skladanju glazbe s Brazilcima Angra. Neoklasicizam u Farewell, koji vode gudački aranžmani, kao i fenomenalno aranžirani završni instrumental pun prikrivene čežnje, Prologue, još jednom ddočaravaju izvrsnost i temperament opusa ranih Angra.
Da je element nepredvidljivosti prisutan u pravoj dozi, koja draži i uzbuđuje slušatelja da s užitkom istražuje što se krije iza svakog zavoja albuma, ni ne treba više naglašavati . Upravo to praćenje prave ravnoteže između težine melodično razrađenog motiva, golog a duhovitog instrumentalnog komuniciranja među gradivnim elementima glazbe Echoes te očuvanja crvene niti i kad grupa niže iznenadne preklope među raspoloženjima, daje albumu “Nature/Existence” dodatan karakter visokokvalitetnog albuma, kakvim se može pohvaliti s visokom izražajnom pronicljivošću bogato aranžiranih struktura i, što je još važnije, s karakterom prepoznatljivosti vlastitog autorskog bića. Prednost Echoes je i u tome što su osobito njihove instrumentalne skladbe na ovom albumu izražajnošću posve ravnopravne onima koje vode vokali. To pak postižu na kompaktan i melodično jasan način, što je znatno teže nego kad bi se u instrumentalima pokušali posve “sakriti” iza vratolomne improvizacije, zar ne (danas prezasićeni) matorci Dream Theater?.
Nakon svega možemo zaključiti da je “Nature/Existence” više nego odličan debitantski album grupe Echoes, koja time dokazuje da je na trenutno izražajno prilično osiromašenoj sceni progresivnog metala ostalo još nešto prostora za glazbenu pronicljivost, svježinu i upozorenje da se na temelju ovakvih izdanja, makar i u vremenu manje naklonjenosti kritične javnosti, za budućnost žanra progresivnog metala ili (neo) progresivnog rocka ne trebamo bojati. U ovo vrijeme, s obzirom na neke aranžmanske usporedbe, možemo zaključiti i to da u karakteru albuma “Nature/Existence” ima mnogo revitalističkog. Osobito revitalizma u prog metalu. Godine naime brzo teku. To znači da je u vremenu svog postojanja, u posljednjih 20 godina, taj žanr napokon postao i zreo i konačno profiliran gradivni element mozaika svjetske rock glazbe.
Postava
Javier Landaeta – električna, akustična gitara, akustična 12-žičana gitara, “lapsteel”
Antonio Silva – električna, akustična gitara
Rafael Sequera – električna, akustična gitara,
akustična 12-žičana gitara
Alfredo Ovalles – klavijature, udaraljke, “slide” gitara
Jorge Rojas – bas gitara
Miguel Angel Moline – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Carl Webb – vokal na skladbama br. 2. i 8.
Nick Storr – vokal na skladbi br. 3.
Tobias Jansson – vokal na skladbi br. 6.
Pedro Castillo – vokal na skladbi br. 10.
Dave Duffus – saksofon na skladbama br. 9. i 10.
Produkcija
Alfredo Ovalles, Stefan Schneider & Echoes
Popis skladbi
1. Epilogue (…Is Where We Start)(2:48)
2. Rude Awakening (6:32)
3. Leaf Motif (6:12)
4. Lullaby (4:21)
5. Bonfires (3:21)
6. Unfair (6:15)
7. Seasons Came To Pass (1:45)
8. Far From Coincidence (4:16)
9. Despair (5:33)
10. Winds Of Dread (3:40)
11. Farewell (3:32)
12. Prologue (Where We End…) (4:48)
