Izvođač: AtmOsfear
Izdavač: Progrock Records
Izlazak: 2009
Trajanje: 71:28
Ocjena: 5/5
“Zenith” je novi album progresivnih metalaca iz Hamburga (Njemačka) AtmOsfear. Skupina koja postoji još od 1996. stigla je tek do trećeg albuma u karijeri. Ovdje sigurno nije riječ o profesionalcima koji bi živjeli od glazbe. Osim ako nisu glazbeni učitelji ili studijski glazbenici. No htio sam reći: “profesionalno” u smislu pisanja vlastite autorske glazbe. A upravo je to poanta AtmOsfear. Pisanje autorske glazbe uz gotovo “nikakvu” zaradu.
Zašto AtmOsfear nisu privukli pažnju u vrijeme kad su svojim izdanjima sredinom devedesetih dizali prašinu njihovi sunarodnjaci Vanden Plas ili Poverty’s No Crime, ostaje do danas enigma. “Zenith” naime dokazuje da je riječ o skupini iz pravog tijesta, koja svojim glazbenim pristupom još kako uspješno odvede i zavede zahtjevnijeg slušatelja.
Na “Zenith” su dečki svoje aranžmane razvukli. Tako smo zapravo dobili same suite. Mini ili maksi. Posluživanje je na dlanu.. Posljednja, Spiral Of Pain (s konceptom, podijeljena na 4 dijela), traje gotovo pola sata. Tome u prilog, s obzirom na posljednji studijski album – šest godina stariji “Inside The Amtospehere” (2003), nešto se potuljio karakter “metalnosti”, a skupina je iz sebe izbacila album koji se može pohvaliti najpotresnijom atmosferom dosad. Možemo reći treći album u karijeri. I najzreliji album karijere. Također do u tančine dotjeran i izražajno iskorišten. Mračan do kosti. Prave kataklizmične konotacije. Uz skladnu mješavinu najkvalitetnijeg instrumentaliziranja, koje zahtijeva današnji domet progresivnog metala.
Tipični tvrdi riffing, poznat njemačkom prog metal pristupu, u produkciji je potisnut. Ponajprije zbog razvučenih aranžmana koji u srednje smirenim dijelovima dobivaju na visoko atmosferičnom ugođaju, u kojem se ističu osobito klavijature stvaranjem turobne zvučne zavjese u pozadini. Ta zavjesa odlično opremlja bijesno gitarsko sjeckanje i u svom izvrsnom dijalogu vuče najbolje karakterne osobine skupina Evergrey, Pain Of Salvation ili Threshold.
Momci naravno ne bježe od nekih sličnosti s Dream Theater, osobito u pojedinim prijelazima. Njihovi epovi drže cijelo vrijeme crvenu nit i strogi fokus. Unatoč dugim minutažama koje dosežu, održavaju kompaktnost i visoku razinu melodične izklesanosti vodećih motiva, koji ne cijepaju propovjedničku glazbenu sadržinu ove postave.
Produkcija je tamna. Kroz cijelih, dobrih i (hop’la konop’la!) debelih 71 minutu. Čovječanstvo i planet Zemlja, kakvog poznajemo dobrih 10.000 godina, nestaju. Brže nego što je bilo predviđeno. To možemo osjetiti svaki dan. Teatar se odvija pred očima. Na svim segmentima ljudskog društva. Čovječanstvo nestaje zauvijek, a planet, osuđen na ekološku katastrofu, možda će se regenerirati, no pitanje je koliko će milijuna godina za to trebati. Doveli smo ga do kraja. Doveli smo do kraja sami sebe. Moralno obezvrijeđeni i emocionalno osakaćeni kratkoročno iskorištavamo druge, nudimo sebe drugima na iskorištavanje, prazne smo duše, praznih lica, praznih motiva, niskih djela. Robovi sustava propasti koji generiramo sami. Virus koji će na kraju iskorijeniti samog sebe. Nada leži u uništenju ljudske rase. Jednom zauvijek. Album je crn i vodi na putovanje s kojeg nema povratka. A to je najprivlačnija strana njegova izražajnog dosjea. Kataklizma. Ogledalo istine? Prepustite se zavođenju.
Skladba “Reawakening je odličan instrumental, koji u svom nepopustljivo razdražljivom uskrsnuću crnog karaktera i odličnom dijalogu, kako ga diktira nizanje priče preko paklenog riffanja gitare te šarolike palete upotrijebljenih motivskih uzoraka na klavijaturama, pokreće avanturu spontanosti, kakvu želi svaki pravi konzument progresivnog metala. Prog metala koji ne smije zlesti s prve u uho, nego glazba raste s tobom. Slušanjem iz kruga u krug. AtmOsfear su pravi majstori, jer stvaraju izričaj koji nosi pečat prepoznatljivosti, a istodobno ga možeš označiti europskim prog metalom.
Kompleksan, a ne pretenciozan, gdje instrumentalisti pokazuju izvanredne vrline osobnih iskaznica virtuoznosti, a istodobno stvaraju poguban ugođaj koji drži slušatelja u visokoj napetosti i ne pušta mu ni na trenutak da odahne. Ludi Nijemci, zašto samo izdajete albume u dugim cikličkim razmacima od 6 godina?
Polusatna suita najimenitiji je trenutak albuma. Podijeljena je na 4 dijela i skupina ni na trenutak ne pokazuje da bi imala problema s održavanjem kompaktnog fokusa. Drugi dio “Joseph’s Theme” karakterizira vodeća melodija vokalnog aranžmana, kojemu samo pomoć pratnje dodatnog vokala u napjevima dodaje blage paralele svečanih multivokalnih harmonija, koje u takvim napjevima koriste Amerikanci Shadow Gallery.
Vokal je čist, uživljen i godi mu svaka opremljenost popratnih aranžmana. Za AtmOsfear je kao saliven. S oštrim riffom, s istaknutom zavjesom klavijatura ili naoružanjem popratnim vokalnim harmonijama. Odlično se snalazi i u mirnim dijelovima, gdje djeluje njegova snaga osjetno suptilnog izražavanja, kao i u dijelovima kad se skladbe dinamično i agresivnije razmahnu, jer vokalom zadržava dominantan središnji položaj.
“Zenith” je album koji će vas oduševljavati izuzetnom kombinacijom neposredne riffovske oštrine i nepredvidljivosti mnogobrojnih motivskih te poliritmičnih obrata, koji kreacijom poguban i žive atmosfere stvara podkožni pritisak na slušatelja i (kroz razvoj događaja u trajanju od 71 minute) ga drži cijelo vrijeme u šah-mat poziciji visokog iščekivanja. Album koji svi ljubitelji progresivnog metala moraju nužno provjeriti. Nosi neke sličnosti sa skupinama nabrojenima u ovoj recenziji, a istodobno hrabro krči svoj put, prepoznatljivog karaktera progresivne metal zanatlije .Odličan album. Bez dlake. Bez greške. Pobjedonosnog umjetničkog otklona od glazbene ponude već čutih skupina. Izazovno i svježe!
Postava
Oliver Wulff – vokal
Boris Stepanow – gitara
Stephan Kruse – klavijature
Burkhart Heberle – bas gitara
Tim Schnabel – bubnjevi
Produkcija
AtmOsfear & Jens Lueck
Popis skladbi
1. Beginning
2. Loss Of Hope
3. Generations
4. Reawakening
5. Scum Of Society
6. Spiral Of Pain
– Fail (pt. I)
– Joseph’s Theme (pt. II)
– Elisa’s Theme (pt. III)
– Fatal Reunion (pt. IV)
