Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Srečna Mladina
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2013
Trajanje: 40:15
Ocjena: 4.5/5
Kad me ljudi pitaju koja su mi tri najdraža slovenska banda, nakon kratkog razmišljanja ispalim brežiške alternativce Demolition Group, novomeštanske Ljubljančane Moveknowledgement, a kao trećeg bez dileme navedem bend koji me osvojio i studijskim pločama, a još više svojom pozornicom kemijom, krasnim osjećajem za kompozicije u koje su upleli izniman podton kritike sustava, priče o meni, tebi, vama – sastav Srečna Mladina. Od renstanga krumpira i ploče Eko alter preko Đabalkan rase doputovali smo do ploče koja zrači iskrenom ljubavlju prema teatru i životu istovremeno. Navajeni na šok je ploča koju čovjek kod Srečne Mladine, da ih nije poznavao ili ih je prije samo površno upoznao, ne bi očekivao, a drugi, koji su dublje upućeni u evolucijske izdanke profinjene glazbe, podražaja i sadržajne podloge sastava, nju samo veselo pozdravljamo. Nakon 2000., kada je generacija nadarenih glazbenika, rođenih u posljednjim godinama socijalizma, stupila u zakulisje predstave Krst pri šestici i dala soničku podršku Dejmo stisn’t Teatru, prošlo je nesretnih trinaest godina, a grupa je u tom vremenu, kroz preinake, dorade, izmjene (članova), dobila sve puniji, sočniji i zvučno potentniji izraz koji se diže visoko iznad prosjeka slovenske predvidljivosti. Predvidljivost je prepreka, kočnica razvoja, a ponavljanje već učinjenih koraka i preradba već stvorenih ploča daleko je od zdravorazumskog, zato je ploča Navajeni na šok, koja je, usput, ključni dio istoimene predstave, rock kabarea, simbioze s Šodr Teatrom, nešto dobro, pozitivno i, po mom mišljenju, nužno za evoluciju i mentalni opstanak Srečne Mladine.
Pa najprije nasipajmo malo činjenica. Suradnja između ŠODR teatra i Srečne Mladine nikla je već pri izvođenju predstave To so gadi na poziv redateljice Tijane Zinajić, a Srečna Mladina je uživo, svojim glazbenim znanjem i osjećajem za suspense, dinamiku, a prije svega fluidnost glazbe, osigurala glazbenu kulisu uživo. Slično, iz istog dodira rađaju se dobre reakcije i dobre ideje, unatoč generacijskom jazu između mladinaca i malo manje mladih, jer su i jedni i drugi jednom nogom stajali u sustavu prividne sreće, harmonije, blagostanja – u socijalizmu, a drugom su, u doba gotovo-odraslosti, lišeni mladosti i pozitivnog osjećaja sadašnjosti i budućnosti, zakoračili duboko u doba trulog kapitalizma i fašistoidnog novog svjetskog poretka koji nam se obećava. Živimo u vremenima stalnog šoka te zasićenosti tamom i beznađem, ali treba se boriti. Za opstanak. Za prosperitet. Za preživljavanje je riječ. I tu su postavljeni temelji priče o kojoj pjeva predstava, glazba ploče Navajeni na šok, koja je istodobno kritika vremena u kojem živimo, a ujedno na sebi svojstven, kritičan način postavlja ogledalo nama izgubljenoj generaciji djece rođene nakon godine X. Autorska predstava, poduprta isključivo autorskom glazbom, pod ravnanjem redatelja Dejana Spasića dobila je puni lik, duh preživljenih trenutaka prošlosti, a duh sedamdesetih prožeo je i glazbenu podlogu same glazbe. Prvi tonovi uz improvizacije glumaca nastali su na intenzivnim probama, a kasnije su Srečna Mladina u Ljubljani osnovne ideje i improvizacije oblikovali u skladbe, snimili demo snimke i posvetili se samoj predstavi, a pred kraj nastavili sa snimanjem ploče u domaćem studiju Codelli. Ovaj put bez gitarista i vokalista te osnivača Vladimira Mihajlovića, ali podržani čak cijelim zborom nadarenih glumaca ŠODR teatra. Lejla Salihović, Iva Svilenković, Petra Grünfeld, Jasna Simončič, Matevž Brecelj, Rok Pirnat, Matija Kastelic i Jurij Torkar utisnuli su ploči ono što je na zadnjih nekoliko albuma Srečne Mladine namjerno izostavljano i zanemarivano – tekstualni, verbalni glasovni moment te izgovoreni »fakju« sustavu i svijetu oko nas.
Gdje smo bili 1991., kad se na lešu nekadašnje Jugoslavije nakon 11-dnevnog rata izlegla čudo od samostalne Slovenije? I sâm sam bio, kao i članovi Srečne Mladine, osnovnoškolac, naviknut na obiteljsku toplinu i sigurnost, među preletima vojnih aviona u skloništu. Mamice i tatice kupovali su nam čokolino i vozili nas u Trst po traperice. I u Premanturu. Na odmor, bezbrižne praznike, sjećate se još? Dvadeset godina kasnije svijet je drastično promijenjen. Svi smo ostarjeli, navodno sazreli, odrasli, dragovoljno se porobili i podredili sustavnim recepturama programirane odraslosti, konvencionalnosti … Istodobno s dva desetljeća pražnjenja snova svojih punih 20 godina slavi i Srečna Mladina i to je njezina torta koju dijeli među mase. Slavimo nostalgijom i dozom dobre glazbe, obilježene estetskim osjećajem nadarenih glazbenika koji potresaju svijet pop akordima i punk energijom istodobno. Simultano stapanje trojca kreatora ritmično-melodične strukture Srečne Mladine, basista Gašperja Gantara, bubnjara Andreja Zavašnika i velikog gitarskog orakla, vizionara, nekonvencionalnog nositelja melodičnih tokova zračenja novodobne sreće, izvanrednog Petra Dekleve, s tekstualnim konceptom ŠODR-ovaca prirodno je i neusiljeno, iskreno od početka do kraja. Od instrumentalnog Dviga zavese, na kojem svoj senzualni spjev šest žica u uši slijeva majstor Dekleva s profinjenim osjećajem za doziranje tonova, pa sve do zborskog finala nakon Spusta zavese, gdje svoj karakterni kolaž različitih pogleda predstavlja zbor ŠODR Teatra.
Kdo smo kao prva skladba albuma jasno kaže da mi rođeni u posljednjim godinama socijalizma ne možemo posve prihvatiti novodobne katekističke diktate jer smo okusili to nešto drugačije, zbog sentimenata vezanih uz doba odrastanja, djetinjstva, slađih od onoga što imamo danas. Matevž Brecelj lijepo se stapa sa zvučnom teksturom sočnog, naizgled naivnog, kompaktnog pop trojca Srečnih. Što se promijenilo? Mi? Svijet oko nas? Koncept doživljavanja? Samo zastave i grbovi na stupovima? Vjerojatno samo zavaravajući seratori iza političkih stolića. Najavljuje se novi sustav. Navodno ćemo ukinuti jebeni novac i politiku, pa će onda biti bolje. I onda možemo sve početi iznova, od nule. Šok je neizbježan, ali na njega smo već navikli. Otvrdnuli smo. Skladba Šok, šok, šok neka je vrsta umetka prave naravi Srečne Mladine. Deklevino pjevno melodično klizanje prstiju po vratu gitare, Gantarov kompaktni zagrljaj Zavinih lakih bubnjeva – sve ide ruku pod ruku sa svijetlim konceptom šokiranja i zafrkavanja popom. Buka je preživljena, a sjaj mami. Svi poput vještica posegnemo za manje opterećujućim i progutamo svoju dozu i one kritike koju bismo inače namjerno preslušali. Pozor: ovaj put stvar je tako potentna i lagana, a ujedno lako cenzorski zabranjena zbog izravnosti i eksplicitnosti, da bih si lako mogao predstaviti kako sve viže s pločice naprosto nužno zazvuče iz radijskih prijamnika gotovo sa svih radijskih postaja (osim Veseljaka i Zelenog vala, naravno …). Tako i na slatki revolt skladbe Sm ili seksipilni spjev izvanredne skladbe Jani. Santanovski (satanovski) zvukovi erotike gitare, bubnjeva, udaraljki, basa i slatkog pornografskog traktata Petre Grünfeld, koja priča priču o Janiju, 35-godišnjaku koji je opsjednut i ovisan o eskapističkoj masturbaciji na pornografske iluzije s interneta. Seks s umišljenim razuzdanim kobnim ženama, svaki dan s drugom – do potpune ekstaze, nakon koje se može samo obrisati, a Jani se nakon povratka u stvarnost, u kojoj je sam, nezaposlen doma, žena radi i muči se za preživljavanje, ima dvoje djece, u vrtiću, školi, opterećen stvarnošću, pa opet na leđa stavlja ruksak pun olovnih briga svakodnevice … Je li vam išta poznato? Prepoznaje li se tko u ovome?
https://www.youtube.com/watch?v=zBWnNPsIqaE
Bez dlake na jeziku Srečna Mladina baca se u naspidirani hitovski pop ekstremnog pozitivizma skladbe Pilula (Disco Punk Fiesta). Svi tražimo tabletu kojom bi svijet bio podnošljiviji i lakše probavljiv. ŠODR-ovci skladno otpjevaju svoj spjev. Ovaj put ženski dio zbora, kojemu s pijanim napjevom, kakav bi se očekivao kod Drinkersa, s Ljudskom odgovara muški dio teatra. Solist Matija Kastelic s pijano raspoloženim mladcima kojima slatke djevojke očito ne daju. Mi smo narod čija je nacionalna pjesma opet oko vinove loze i dionizijskog soka, a gostionice su nam oduvijek bile drugi dom. Fak! I onda trenutak otrježnjenja. Priča o 27-godišnjakinji koja odjednom shvati da usprkos relativno mladim godinama nije od svog lajfa napravila ništa konkretno, kao što je to, recimo, uspjelo Janis Joplin ili Kurtu Cobainu. Funkoidni eklekticizam rocka uvlači se u podlogu skladbe Zombi, spjev o onima koji su umrli mladi, a glazbom promijenili svijet. Vječni klub 27-godišnjaka sa smislom. O količini popijenog alkohola ili uzetih droga danas nećemo govoriti! Radije kažemo štogod konkretno o tome da kao isprogramirani zombiji slijedimo mračni diktat preživljavanja. Droge i alkohol su spas, smirujući čimbenik. O tome danas nećemo govoriti, zar ne? Na nešto se treba usredotočiti. Recimo na Pelargonije, bez kojih bi zavladao kaos i propao bi cijeli svijet. Lijepa skladbica je ironičan trenutak, usklik ploče, predstave, naših života. Sve je teže jedan je od zapamtljivijih trenutaka albuma. Dobro, njih ne manjka. Lejla Salihović sa svojim slatkim glasom, mezzosopranom, otpjeva spjev o tome da je svaki dan sve teže, a na basistično-bubnjarski suspense lijepo se uklapaju zvučni uzorci nadahnutog Dekleve. Magija stupnjevanja curi iz svake pore, meditativna psihodelična mračna gotička bajka o beznađu u svijetu pošasti razrješava se u kolektivnu kontemplaciju. Kao da slušaš Doorse sa ženskim vokalom, samo što je tu dodan i element Led Zeppelina i velika doza samonikle naravi Srečne Mladine. Super zaključak prije Spusta zavese, koji instrumentalnim akustičnim faktorom unosi malo spokoja. Ništa nije konačno odgovoreno. Jesmo li uopće dobili odgovore, primili poruke? Stvar je za samostalno djelovanje i pomake. Završni ŠODR s kolažem misli, bljeskova, kaleidoskopskih izrezaka nacefrane stvarnosti, u kojoj su političke kurve, izborne ovce, vojska nezaposlenih, uzurpatorski faktor sustava i prirodni otpor, morbidnost, eskapizam, bezbožnost i bogobojaznost te kolotečina ropstva porezima i pravilima igre nešto je takvo, za što si svatko sam mora pronaći recepturu za preživljavanje i pobunu. Krasan završni kolaž glasova i melodičnih distorziranih vinjeta u koji se prikrada duh Black Sabbatha i njihove skladbe War Pigs (oni mlađi tu skladbu, naravno, povezuju s Faith No More).
https://www.youtube.com/watch?v=SJtfwEad3K4
Pobuna je moguća – štoviše: nužna je. Buđenje je obvezno, navika na šok i beznađe otrovna, toksična. To je poruka koju sam iz konteksta albuma Navajeni na šok pročitao sam. Srečna Mladina zadržala je svoju visoku razinu, kriterije izvanrednosti, dala povod za rasprave i bacila kost za glodanje. Nekima će manje biti po volji teatralna usmjerenost, propovjedaštvo, opscenost i izravnost manje metaforičnog izraza sastava, ali to je upravo ono zbog čega je album Navajeni na šok komadić koji pri slaganju mozaika Srečne Mladine treba osjetiti i cijeniti u svoj njegovoj bolnoj razgolićenosti svijeta, prijelomnih trenutaka, odrastanja, retrospektivnog zagledanja u prošlost i obećanja bolje budućnosti u sukobu sa sadašnjošću, s demonima i iskušenjima. Sve je ključno kako bismo postali bolji ljudi, sposobni i za preživljavanje i za puni život. Sposobni za sreću, snove i nadu. Ovaj put mogu samo iskreno reći da bez toga nema opstanka, a svako toliko treba se zagledati i u zrcalo, koje ovaj put zajedno postavljaju Srečna Mladina i ŠODR Teater. Promjena svijeta je nužna, a revoluciju mora najprije započeti svatko u samom sebi. Kulisa može biti i teatralni izljev poetičnosti koju nudi ovaj jezično bezdlaki album. Cijeli je svijet naime pozornica, a mi glumci na njoj.
Postava
SREČNA MLADINA:
Andrej Zavašnik – Zava- bubnjevi
Gašper Gantar- bas
Peter Dekleva- gitare, glas, klavijature, programiranje, glockenspiel, metalofon, timple, ukulele
ŠODR TEATER:
Matevž Brecelj – Breco, Petra Grünfeld, Matija Kastelic, Rok Pirnat, Lejla Salihović. Jasna Simončič, Iva Svilenković, Jurij Torkar
Produkcija
Srečna Mladina
Popis skladbi
01. Dvig zavese
02. Kdo smo
03. Šok, šok, šok
04. Sm
05. Jani
06. Pilula (Disco punk fiesta)
07. Ljudska
08. Zombi
09. Pelargonije
10. Sve je teže
11. Spust zavese
12. Šodr
