Neulich neben der Grenze
Izvođač: Zauss
Izdavač: Fazzul Music
Izdanje: 2006
Trajanje: 64:56
Ocjena: 4/5
Zauss je još jedan projekt koji je ostvario švicarski dragulj, vrhunski saksofonist Markus Stauss. Ovaj put odlučio je udružiti snage s mladim talijanskim gitarskim virtuozom Francescom Zagom, koji je prije toga surađivao s The Night Watch, a sada je uglavnom član Yugena, nastupao je i s Picchio dal Pozzo. Na ovom zajedničkom uratku odlučili su se za niz meditativnijih i uglavnom improviziranih skladbi koje nose naslov Neulich Neben der Grenze (blizu granice).
Svrha takve glazbe je, barem po mojem mišljenju, stvoriti više ambijent nego predstaviti neku pravu kompoziciju. Često se čuju duga gitarska brujanja kojima u pomoć priskače nježan saksofon. Zvuk gitare povremeno je izmijenjen laganim efektima. Zago povremeno gitarom stvara i loopove, a učinak je sličan Frippovim klavijaturskim i gitarskim soundscapeovima. Većina albuma napravljena je na taj način, ali ima i odstupanja. Zago povremeno koristi više distorzije, svira tvrđe. To jamči da glazba ne zvuči previše monotono, iako će se mnogima to možda činiti smetajućim, pogotovo ako se izgube u meditativnom svijetu glazbe dueta Zauss. Dodatne iznimke nalaze se u dijelovima koje je skladao Stauss. Tamo je očito veći utjecaj jazza u odnosu na improvizirane dijelove, ali to opet znači ugodnu promjenu i ne remeti tok glazbe.
Kao i kod Yugena, Zago i ovaj put na gitari pokazuje prave stvari. Svira suzdržanim stilom koji bi se opet mogao usporediti s Robertom Frippom. Isto tako koristi loopove koji često zvuče poput klavijatura. Uglavnom svira na vrlo mekan način, ali može i prebaciti u višu brzinu i svirati tvrđe. Ako Zago već ostavlja dobar dojam, što onda reći za Staussa? Opet dokazuje da može svirati praktički svaki stil koji mu padne na pamet. Može biti suzdržan, eksperimentalan, jazzovski,… Mislim da je upravo njegov doprinos taj koji album čini mnogo više od samo meditativnog soundscape projekta. Njegove su solaže opet besprijekorne i uvijek na pravom mjestu, a melodije su mu savršene.
Ovo je još jedan uradak koji vrijedi poslušati. Možete ga koristiti tik prije spavanja. Time ne mislim ništa loše, nije toliko dosadan da će vas uspavati. Glazba je jednostavno toliko opuštajuća i smirujuća da te može odnijeti u nježan san, u kojem glazba i dalje može prodrijeti u tvoju podsvijest tijekom tih opuštenih trenutaka. Album dueta Zauss barem je dobar kao bilo koji Frippov soundscape album, a meni čak i bolji. Glazba je šarolikija, stilski raznolikija, a da zbog toga ni najmanje ne gubi fokus. Stauss je još jednom dokazao da se svi njegovi projekti međusobno razlikuju. Ovaj će se svidjeti ljubiteljima Frippovih soundscapeova, obožavateljima eksperimentalnog jazza, meditativne elektroničke glazbe i općenito ljubiteljima eksperimentalne glazbe.
——————————————————————————————–
Zauss je još jedan projekt kojim je ravnao švicarski dinamo, vrhunski saksofonist Markus Stauss. Ovom prilikom odlučio se povezati s mladim talijanskim gitarskim majstorom Francescom Zagom, ranije iz Night Watch, a odnedavno suradnikom Yugena i Picchio dal Pozzo (uživo). Za svoj zajednički uradak odlučili su se za meditativniji niz uglavnom improviziranih skladbi naslovljen Neulich Neben der Grenze (Close to the Frontier).
Svrha te glazbe, kako ja to vidim, jest stvoriti više ambijent nego predstaviti neku pravu kompoziciju. Često se čuju duga gitarska brujanja uz pomoć laganog saksofona. Gitara je povremeno obrađena. Zago također povremeno radi loopove svojih gitarskih melodija, a učinak je prilično sličan Frippovim klavijaturskim (i gitarskim) soundscapeovima. Većina albuma napravljena je na taj način, no ima i nekih odstupanja. Zago ponekad svira s malo više distorzije, u tvrđem stilu. To jamči da glazba ne ostane monotona, iako će je neki možda smatrati uznemirujućom ako se previše izgube u meditativnom svijetu glazbe Zauss. Još jedna iznimka su skladani dijelovi koje je donio Stauss, a koji imaju izrazito jazzistiji stil u odnosu na improvizirane segmente, ali opet, to samo čini ugodnu promjenu i ništa ne remeti.
Kao i kod Yugena, Zago i ovdje na gitari ponovno isporučuje robu. Svira suzdržanim stilom, ne baš različitim od onoga Roberta Frippa. Također koristi mnogo loopova koji često zvuče poput klavijatura. Uglavnom svira prilično blago, ali može i pojačati i zasvirati teško. Ako je Zago impresivan, što onda reći za Staussa? Opet dokazuje svoju sposobnost da svira gotovo svaki zamislivi stil. Njegovo sviranje može biti suzdržano, eksperimentalno, jazzistično. Mislim da je upravo njegov doprinos taj koji ovaj album čini mnogo više od meditativne soundscape ploče. Opet, njegove su solaže besprijekorne i pogađaju u metu, a melodije su mu besprijekorne.
Ovo je još jedan vrijedan uradak koji bi mogao biti soundtrack tvojih snova. Ne mislim to u lošem smislu, nego samo da je glazba toliko umirujuća i utješna da te prenosi u nježan san u kojem ti glazba i dalje može prodirati u um tijekom tog opuštenog razdoblja. Album Zauss jednako je dobar kao sve što sam čuo da Fripp radi sa svojim soundscapeovima. Meni je ovo vjerojatno čak i bolje. Ima više raznolikosti, stilski je posvuda (ali bez gubljenja fokusa). Stauss je još jednom dokazao da svaki od njegovih projekata zvuči posve drukčije od ostalih. Ovaj će se svidjeti obožavateljima Frippovih soundscapeova, ljubiteljima eksperimentalnog jazza, meditativne elektroničke glazbe i općenito eksperimentalne scene.
Postava
Francesco Zago – električna gitara, loopovi
Markus Stauss – sopranski saksofon
Produkcija
Zauss
Popis skladbi
1. Senza eleganza 12.47
2. Nuages 6.50
3. Short breath 6.49
4. Sülz 7.02
5. Rondo senza un centro 9.55
6. Heartbeat 9.02
7. Immer grüner 3.16
8. Spastic blues 6.21
9. Tremori 2.54