Izvođač: Vengeance
Izdavač: Metal Heaven
Izlazak: 2009
Trajanje: 45:47
Ocjena: 3.5/5
Vengeance, 27 godina stara hard rock grupa iz Nizozemske, nakon tri godine vraćaju se albumom “Soul Collector”, nasljednikom odlično primljenog prethodnika “Back In The Ring” (2006). Grupa je u tom razdoblju izrasla u kvintet. Dečki su u postavu dodali drugog gitarista Tima Somersa, a promjena se dogodila i na bubnjarskom stolcu, koji sada grije Erik Stout. Osnovna želja grupe ostaje neupitna. Ostati bučan i što izravniji. Dvije gitare su za to uvijek bolje nego jedna. Pogotovo kad se pojaviš na pozornici! Za Vengeance se općenito može reći da su jedna od najboljih europskih grupa kad je riječ o izvedbi koncertnih nastupa.
Dečki i na “Soul Collector” ostaju strastveni rock n’ roll drvosječe, a piljevina pri tokarenju gitara i ovaj put nekontrolirano leti na sve strane. Vengeance su stare lisice, iskusni su i znaju uvjerljivo istaknuti energiju gitarskog uzorka (rock riffa). Nema kalkuliranja. Kad ideja za osnovni gitarski riff iz glave izađe na svjetlo dana, takav riff vrlo brzo bude opremljen do te mjere da preraste u skladbu jednostavnog, ali uvjerljivog jezika iskrene rock n’ roll ekstravagancije.
I “Soul Collector” je tipična Vengeance ploča. Europski sirovi hard rock zvuk, sa živim produkcijskim preplitanjem otrovno udvostručenog i istaknutog gitarskog riff mrcvarenja, koje uravnotežuje volumenozno zvučna debela bas linija i naglo lupanje bubnjeva. U sve to upleten je autoritativan i specifičan grleni vokal Leona Goewieja, koji Vengeance daje onaj (u moru svih sličnih grupa) prijeko potreban pečat prepoznatljivosti.
Bez obzira na zaključke da je u biti riječ o nastavku nasljeđa “Back In The Ring” (2006), nezanemarivo je da je “Soul Collector” drukčija Vengeance ploča. Ima naime više raznolikosti (među skladbama). Momci opet nude 11 novih skladbi, ali nisu sve redom rock n’roll rušilice, nego možete uživati u nešto više namjerno plasirane epskosti u himničnim napjevima, koju sadrže primjerice naslovna skladba ili Samurai s namjerno utkanim orijentalnim zanosima melodije, što pridonosi učinkovitom isticanju dramatične atmosfere u pjesmama, a s takvim se osjećajima slušatelj susreće već na otvaranju ploče s Cross In The Rain (kako posrećen naslov), gdje album u trenu dinamično zavalja. U Cross In The Rain budite pozorni na fluidnu komunikaciju između odsječeno izravnog osnovnog riffovskog motiva, akustičnog prijelaza, koji s lakoćom dočarava kišnu atmosferu, i antemičnog refrenskog napjeva.
U srednje instrumentalne dijelove pravilno su utkane jednostavne solaže, koje ne narušavaju osnovnu kompaktnost skladbi i crvenu nit Vengeance rock žargona jezgrovite odrješitosti. U te trenutke utkani su klasični hard rock razbijači na koje su Vengeance svoje sljedbenike razmazili još davno, kao npr. Wait Until Sun Goes Down ili I Never Felt This Way Before, obje s penetrantnim srednje brzim ritmičkim “driveom”, čemu se u nastavku ne izmiču ni Dance, Dance, Dance ili So Many Times.
Vengeance ne bi bili Vengeance da cijelu stvar ne bi okrenuli i na tračnice čiste rock n’ roll zajebancije, što i na novom albumu ostaje jedan od zaštitnih znakova grupe. Suze od smijeha same navru na lice kad se uhvatimo ukoštac sa skladbama Rock And Roll band ili MySpace Freak. Nije nikakva novost da se grupa rado izražava i kroz blues zahvate, što joj inače manje leži, osobito zato što Goewiejev vokal u tim trenucima ploče s grlenim razvlačenjem najviših linija postaje silno naporan, gotovo pijanački. Srećom, stihovi zajebancije uspješno odvedu slušatelja do točke oprosta. U principu, Vengeance su pregruba grupa za rukovanje bluesom (ah, ništa novo za europski hard rock), zato su What The Hell Is Going On i završna Lean On Me manje zanimljivi trenuci ploče, bez kojih bismo, uz preostalih devet skladbi na albumu, bez poteškoća preživjeli.
Kako god okretali i na “Soul Collector”, činjenice ostaju za grupu neupitne. Vengeance i dalje dišu neukroćeno i uvlače zrak punim plućima adolescentske rock n’ roll zaletljivosti, koja isijava iskrenu rock energiju oholosti, erogene koketnosti i spremnosti da nam momci u svakom trenutku podvale sočnu šalu bestidne oporosti, što spada u svaki zdravi rock žargon! Preporučljiv užitak za sve koji volite jednostavnu, sirovu i podkožno napadnu rock oštricu, koja djeluje tečno već na prvo slušanje!
Postava
Leon Goewie -vokal
Jan Somers – gitara
Timo Somers – gitara
Barend Courbois – bas gitara
Erik Stout – bubnjevi
Produkcija
Michael Voss
Popis skladbi
01. Cross In The Rain
02. Wait Until The Sun Goes Down
03. Soul Collector
04. Samurai
05. What The Hell
06. Myspace Freak
07. I Never Felt That Way Before
08. Dance Dance Dance
09. Rock And Roll Band
10. So Many Times
11. Lean On Me
