Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Camel
Izdavač: Camel Productions
Izdanje: 1993
Ocjena: 4.5/5
Camel su se pri svom veličanstvenom povratku početkom 90-ih doista podigli iz pepela poput mitološke ptice feniks. Kao što sam već spomenuo u svojoj recenziji “Dust And Dreams” (1991), gdje sam naglasio prije svega to koliko me razveselilo što su se Camel nakon dugog razdoblja neželjene neproduktivnosti vratili s tako snažnim albumom, koji ih je vratio među glavne nositelje i oblikovatelje simfonijskog proga. Ovaj koncertni snimak, koji je izašao na vrućim krilima turneje “Dust And Dreams”, još je čvršći dokaz za tu tvrdnju.
Do ovog snimka Camel su već izdali dva koncertna albuma, vrlo dobar “A Live Record” (1978), koji je bio sjajan prikaz njihovih zlatnih godina, te znatno manje oduševljavajući, ali i dalje solidan “Pressure Points” (1984), na kojem su predstavili i neka radiju prijateljskija djela koja su snimili u 80-ima. Na “Never Let Go” Camel su znali pogoditi pravu mjeru i izabrati iznimno posrećen izbor skladbi, koje kronološkim redom obuhvaćaju sva bolja i važnija djela od njihova prvijenca pa sve do cjelovite koncertne izvedbe tada aktualnog konceptualnog remek-djela “Dust And Dreams”. Jedini album s kojeg nisu izabrali nijednu skladbu je “Stationary Traveller” (1984), što nije nikakav minus jer on spada među njihove najmanje zanimljive albume. Razveseljava i činjenica da si, za razliku od prethodnih koncertnih izvedbi, na kojima su uglavnom vjerno slijedili studijske verzije, ovaj put priušte osjetno više improvizacija i akustičnih umetaka, koji neka djela još nadograđuju i čine ih još zanimljivijima.
Prvi CD sadrži njihova stara djela, ponajprije odlične izvedbe klasika, koje će zasigurno oduševiti sve ljubitelje njihovih zlatnih vremena, kada su značajno sudjelovali u razvoju simfonijskog prog rocka. Koncert otvaraju besmrtnom klasikom “Neve Let Go” s njihova prvijenca Camel (1973), koja je danas posvećena njihovu nekadašnjem, nažalost pokojnom, legendarnom klavijaturistu Peteru Bardensu. Ova odlična izvedba dosta se razlikuje od studijskog izvornika jer je njezin prvi dio odsviran u akustičnom obliku, nakon čega u drugom dijelu slijedi opsežna i improvizirana instrumentalna sekcija. Mislim da je Andy za naslov albuma namjerno izabrao ime ove klasike kako bi na taj način simbolično zabilježio svoje dugogodišnje borbe s odvjetnicima i izdavačkim kućama iz kojih je na kraju, na moju veliku radost, izašao ne samo kao veliki pobjednik s vlastitom i neovisnom izdavačkom kućom, nego je pobrinuo se i za ponovno pokretanje i nevjerojatan preporod grupe za koju je već mnogi mislio da će zauvijek pripadati sjećanju na neka “stara dobra vremena”, kada se glazba još radila srcem. Fenomenalni “Earthrise” (Mirage, 1974) više je nego odličan izbor, koji nevjerojatno lijepo dočarava klasične Camel iz vremena kada su tako lijepo kombinirali simfonijski prog s utjecajima jazz fusiona. Nedvojbeno jedan od vrhunaca prvog diska. Slijede dvije odlične izvedbe klasika iz konceptualnog remek-djela “The Snow Goose” (1975), “Rhayader” i “Rhayader Goes To Town”, bez kojih si teško predstavljam pošteni reprezentativni koncert. Space rock začinjena balada “Spirit Of The Water” (Moonmadness, 1976) nije najimpresivniji izbor jer ne spada među vrhunce tog albuma, ali svojom spokojnom emocionalnošću lijepo uskladuje cjelokupno ozračje i tijek koncerta. Putovanje se nastavlja pomalo zaboravljenim, jazzom začinjenim katalizatorom “Uneven Song” (Rain Dances, 1977) te nezaboravnim svemirskim epom “Echoes” (Breathless, 1978), koji je meni najbolje djelo s tog albuma. Najbolje tek dolazi u obliku odlične verzije nezaboravnog svemirskog instrumentala “Ice” (I Can See Your House From Here, 1979), koji je doista osebujan užitak čuti i uživo. Svi ljubitelji grupe bit će više nego zadovoljni jer ova verzija zvuči čak i bolje od studijske. Završna instrumentalna improvizacija oduzima dah uz nevjerojatnu paletu svemirskih klavijatura i demonstraciju jednog od najemotivnijih gitarskih solaža na cijelom snimku, što je razlog za dodatne žmarce niz leđa. Kao i s “The Snow Goose”, i s njihova drugog konceptualnog remek-djela “Nude” (1981) izabrali su prve dvije skladbe. “City Life”, koja sadrži velik udio AOR elemenata, jedini je trenutak na snimku koji predstavlja njihovo radiju prihvatljivije lice i u tom pogledu čak spada među njihova najbolja postignuća. Ja naime nikada nisam imao većih problema s njihovim komercijalnije usmjerenim djelima dok god su sadržavala njihov prepoznatljiv zvuk i bila stvorena srcem i dušom. Odlična izvedba “Drafted”, koja nas na trenutak prebacuje na osamljeni otok usred Pacifika, također je potpuna pobjeda.
Drugi CD sadrži cjelovitu izvedbu tada aktualnog bisera “Dust And Dreams”, što se pokazuje iznimno posrećenim potezom jer je riječ o konceptualnom albumu. Album sam u recenziji označio jednim od njihovih najboljih do sada, a ova koncertna verzija, kroz dodatne suptilne pasaže i koncertnu energiju, čak nadilazi studijski izvornik. Najviše me oduševljavaju izvedbe “Mother Road”, “Rose Of Sharon” i “End Of The Line”. Za kraj ovog izvrsnog snimka slijede još dvije poslastice. Prvo se vraćaju s iznimno neočekivanim izborom odličnog instrumentala “Sasquatch”, inače najboljeg djela s njihova najslabijeg albuma “The Single Factor” (1982), na kojem ponovno možemo uživati u nevjerojatno ukusnim pasažama na klavijaturama i dodatnim suptilnim gitarskim solažama iz prstiju majstora Latimera. Nakon tog neočekivanog izbora slijedi potpuno očekivan i više nego obvezan završetak u obliku izvedbe njihova najpoznatijeg i najomiljenijeg klasika “Lady Fantasy” (Mirage, 1974), koji je, unatoč tome što ga gotovo nikad ne propuste, uvijek užitak čuti. I ovaj put svjedoci smo još jedne odlične verzije, koja na pravi način zaključuje ovaj odlični snimak
“Never Let Go” iznimno je dojmljiv koncertni snimak koji predstavlja preporođene i dodatnom energijom napunjene Camel, čvrsto uvjerene u svoje poslanje vođenja i razvijanja svoje vrste progresivnog rocka i za buduće generacije slušatelja. Odličan izbor skladbi, nevjerojatna energija i izvrsna produkcija više nego će zadovoljiti svakog ljubitelja njihove glazbene baštine. Možda će netko propustiti kakvog posebnog gosta na saksofonu ili vokalu, ali mislim da Camel na takav način puno više dolaze do izražaja kao homogena grupa koja ostaje vjerna svom prepoznatljivom zvuku. Bez sumnje je riječ o snimku koji je prava poslastica za sve dugogodišnje ljubitelje grupe i vrlo snažan kandidat za njihov najbolji koncertni album uz bok “A Live Record” i “Coming Of Age” (1997).
Postava
Andrew Latimer – vokal, gitara, flauta, klavijature
Colin Bass – bas gitara, klavijature, prateći vokal
Paul Burgess – bubnjevi
Mickey Simmonds – klavijature
Produkcija
Andrew Latimer & Andrew Jones
Popis skladbi
CD 1 (59:23)
1. Never Let Go
2. Earthrise
3. Rhayader
4. Rhayader Goes To Town
5. Spirit of the Water
6. Unevensong
7. Echoes
8. Ice
9. City Life
10. Drafted
CD 2 (72:35)
1. Dust Bowl
2. Go West
3. Dusted Out
4. Mother Road
5. Needles
6. Rose Of Sharon
7. Milk n’ Honey
8. End Of The Line
9. Storm Clouds
10. Cotton Camp
11. Broken Banks
12. Sheet Rain
13. Whispers
14. Little Rivers And Little Rose
15. Hopeless Anger
16. Whispers In The Rain
17. Sasquatch
18. Lady Fantasy
Trajanje albuma: 131:58
