Izvođač: Reed, Lou
Izdavač: Warner Bros. Records
Izdanje: 1989
Ocjena: 4.7/5
U popratnom tekstu albuma Lou Reed je zapisao da svih 58 minuta glazbe na ploči treba poslušati odjednom, dakle od početka do kraja, i shvatiti je kao knjigu ili film. Vrlo prikladan savjet, jer Reed slovi kao jedan od najboljih pripovjedača suvremenog i nedavnog rocka, a New York je njegov sadržajno najzaokruženiji i društveno najangažiraniji album.
Mnogi koji Reedov rad poznaju samo površno još uvijek se kunu u hitovima nabijenog Transformera i upravo u tom izdanju traže autorov umjetnički i izričajni vrhunac. No precijenjeni album iz 1972., koji je producirao David Bowie (na trenutke se čini kao da ga je i sam snimio), prava je duhovna kržljavica u usporedbi sa sedamnaest godina starijim i posljedično dosta zrelijim New Yorkom. Iako je mješavina Velvet undergrounda i engleskog glama koju su na Transformeru doprinijeli Bowie i Ronson bila prilično učinkovita, najbolja lirika Lou Reeda još je zasigurno bila neispisana.
Album New York Reedova je gorka hvalospjev rodnom gradu koji gotovo enciklopedijski zadire u različita problematična područja suvremenog društva i vodi nas na mračno putovanje opasnim i bizarnim sporednim ulicama dekadentne metropole. Stihovima “I’ll take Manhattan in a garbage bag with latin written on it that says: I’ts hard to give a shit these days” uvodna pjesma Romeo and Juliet odlučno otvara album i upozorava ponajprije na problematiku imigranata. Skladba Halloween parade govori o AIDS-u, koji je pokosio dosta Reedovih prijatelja i slomio nekoć ponosna stvorenja na visokim petama, s kojima se susrećemo na Transformerovoj Walk on the wild side. Na Dirty Boulevard, jedinom klasično napisanom hitu s albuma, koji je četiri tjedna držao prvo mjesto na Billboardovoj ljestvici suvremenog rocka, prvi put primjećujemo drugog gitarista (veći dio gitara snimio je sam Reed) Mikea Rathkea, s kojim je Lou surađivao ponajprije na kasnijim projektima. Mike mu je pomogao snimiti većinu pjesama i pobrinuo se za čvršću i konzistentniju sliku ploče. New York tako nije samo zbirka polemičnih tekstova, nego pravi i beskompromisni rock album.
Endless cycle podsjeća na zlostavljanje djece, malo satiričniji Last great american whale vrlo domišljato progovara o ograničenosti Amerikanaca i uništavanju prirode. Sarkastični završni stih: “Like my painter friend Donald said to me: Stick a fork in their ass and turn them over, they’re done.” govori sam za sebe. Beggining of a great adventure obilježavaju jazzovski tonovi, a Busload of faith čista je blues katarza. Riječ je dakle o gitarističkom albumu, ali u onom najminimalističkijem smislu, jer gitare nikad ne zasjenjuju vokal, nego služe više kao zvučna kulisa, koja je ipak uvijek vrlo prikladna i učinkovita. “Nema boljeg od dvije gitare, basa i bubnja”, zapisuje Lou na kraju popratnog teksta. A ako se za bubnjeve sjedne još i bivša članica Velveta, Maureen “Moe” Tucker, koja je album oživjela suradnjom na dvije skladbe, sveopća je nirvana postignuta.
Naravno, Reed se zaustavlja i na politici. Good evening Mr. Walheim ironičan je poklon političarima s nečistom prošlošću, među koje osim bivšeg glavnog tajnika UN-a i austrijskog predsjednika svrstava i papu, jer je poznato da je povijest katoličke crkve ponajprije povijest borbe za svjetovnu vlast. Ne uvjerava ga ni Jesse Jackson sa svojim visokoletećim parolama (“Is common ground a word or just a sound?”) i političkom demagogijom, kojoj Reed daje još više prostora u pjesmi Strawman.
Posljednjom skladbom Lou se opet malo smiruje i vraća na domaći teren. Dime store mystery filozofski je poklon Andyju Warholu, koji je preminuo dvije godine prije izlaska ploče. Naravno, svima je poznata Andyjeva veza s Velvet underground, a nešto manje odjeka imao je njegov utjecaj na Bowieja, koji je pop art umjetniku posvetio jednu pjesmu na svom albumu Hunky dory. Reed se Warhola prvi put sjetio na Transformeru, kad je u pjesmi Andy’s chest oživio sjećanje na pokušaj njegova ubojstva 1968., koji je u velikoj mjeri zasjenila Kennedyjeva smrt dva dana poslije. Dime store mystery tako je prikladan oproštaj od velikog umjetnika, čija se sudbina, koja je ponajprije sredinom šezdesetih bila usko isprepletena s Reedovom, 1. 4. 1987. zaključila na posljednjem ispraćaju u katedrali svetog Patricka u New Yorku.
New York je tako klasičan konceptualni album čija je tematika ponajprije kontrast između vanjskog sjaja Amerike s kraja osamdesetih i njezine političke i moralne dekadencije. Jedan je od najdosljednijih presjeka tog razdoblja i jedna od najjetkijih kritika društva i njegova uređenja koje posjeduju i sam autor i suvremena glazba. Ako Watersov monumentalni The wall kritizira sustav kroz zamagljene prispodobe i subjektivnu individualnu poetiku, Reedova je riječ jednostavna, nikad dvosmislena i bez dlake na jeziku. Lou je manje ideološki, a više socijalno nastrojen, pjesnik je puka koji svojom izravnošću prodire u sve pore društvenog života i, kako svjedoče već neki njegovi stariji uradci, dotiče svaki, pa i najnepristupačniji tabu.
Mogli bismo dakle zaključiti da je New York zbirka precizno raspoređenih i gotovo filmski režiranih impresija, koje su mjestimice polemične i kritične, drugdje opet nostalgične i turobne, a sve imaju jednu zajedničku točku: veličanstveni grad u kojem je Reed proveo cijeli život i na čijim ga ulicama možemo susresti i danas.
Postava
Lou Reed – vokal, gitara
Mike Rathke – gitara
Rob Wasserman – bas
Fred Maher – bubnjevi, bas gitara
Maureen »Moe« Tucker – bubnjevi
Produkcija
Lou Reed & Fred Maher
Popis skladbi
1. Romeo and Juliette
2. Halloween Parade
3. Dirty Blvd.
4. Endless Cycle
5. There Is No Time
6. Last Great American Whale
7. Beggining Of A Great Adventure
8. Busload of Faith
9. Sick of You
10. Hold On
11. Good Evening Mr.Waldheim
12. Xmas In February
13. Strawman
14. Dime Store Mystery
Trajanje: 56.54
