Izvođač: Aerosmith
Izdavačka kuća: Geffen Records
Izdanje: 1987
Sirova energija bostonskog sastava, koji je 70-ih godina prošlog stoljeća gotovo usputno punio stadione s onu stranu bare, u očima prosječne rokerske duše iz sredine 80-ih bila je tek blijedo sjećanje na davno minula vremena. Aerosmith zvijezda počela je na prijelazu desetljeća blijedjeti s “velikim eksperimentom” Rock In a Hard Place, a definitivno je pomrčina nastupila s Done With Mirrors, s njom su se u vrtlogu iscrpljenosti izgubili i sav entuzijazam i odlučnost jednog od najteže iščekivanih povratka 80-ih. Ali ne zadugo! Permanent Vacation, istina, za Aerosmith standarde prilično pristupačan album, predstavlja spektakularan povratak u formu, s kojim su Tyler i ekipa konačno uspjeli zakoračiti ususret svjetlijoj budućnosti.
Aerosmith s Permanent Vacation nakon dobrog desetljeća ponovno potvrđuju prisutnost onog najvažnijeg elementa glazbenog stvaranja, dakle kreativnosti, što posebno vrijedi za dvojac Tyler/Perry. Taj tandem nosi lavovski dio odgovornosti za temeljitu “regeneraciju” Aerosmith zvuka, naravno uz razumljivo uočljivu zvučnu adaptaciju u režiji Brucea Fairbairna i njegove bande Geffenovih kamerada. Upravo neumoljivom diktatu izdavačke kuće treba zahvaliti i za rasipanje inače prilično obećavajućih Heart’s Done Time, Girl Keeps Coming Apart, a najgore od svih u tom pogledu prolazi Simoriah. Ali bez panike! Iznenadni izljevi genijalnosti na koje nailazimo prilikom probavljanja Rag Doll ili Dude (Looks Like a Lady) dovoljni su da nam na kraju “trajno izležavanje” u sjećanju ostane kao posve ugodna avantura. Čini se da ništa nije prepušteno slučaju. Za svaki slučaj tu je Angel, premijerni pokušaj igranja s power baladom, nimalo manje oduševljavajući od zveckanja prethodno spomenutih cvjetića. Posljednji čavao u lijes skepticizma prilično potuljeno zabija kaubojska cajka Hangman Jury, koja predstavlja i jedno od rijetkih odstupanja od previše fabriciranog ugođaja, koji album prožima uzduž i poprijeko.
Na kraju sve lijepo i dobro. Aerosmithu je dakle ipak uspjelo uhvatiti se evolucijskih tokova, čime su rock & roll staroste posljedično uvukle barem malo straha u kosti. Vjerojatno upravo zato ne čudi da se gospoda u zaključku albuma poput čopora krpelja hvata za korijene, najprije opravdano posuđenom I’m Down, a zavjesa albuma pada u pratnji jezivog instrumentala The Movie, koji već previše snažno zaudara po “ružičastim” danima 70-ih godina.
Permanent Vacation sve do danas zasigurno ostaje najteži ispit Aerosmith karaktera, koji je sastav preskočio u velikom stilu, ali s velikom dozom opreza, što se odražava u fleksibilnosti samog albuma te na svakom koraku prisutnom komercijalnom prizvuku. Za njega su Aerosmith platili visoku cijenu, za mnogog ortodoksnog aero kozmonauta zasigurno previsoku. Ali naravno, ne uzalud! Odvažan je potez Aerosmith glazbu naime u tren oka približio mlađim generacijama, koje su mogle nadolazeće godine uskoro bezbrižno posvetiti onoj pravoj stvari – dakle otkrivanju tradicionalnih “aero” vrijednosti!
Postava
Steven Tyler: vokal, usna harmonika
Joe Perry: gitara
Brad Whitford: gitara
Tom Hamilton: bas
Joey Kramer: bubnjevi
Produkcija
Bruce Fairbairn
Popis skladbi
1.Heart’s Done Time
2.Magic Touch
3.Rag Doll
4.Simoriah
5.Dude (Looks Like a Lady)
6.St. John
7.Hangman Jury
8.Girl Keeps Coming Apart
9.Angel
10.Permanent Vacation
11.I’m Down
12.The Movie
Trajanje albuma: 51.43
