Nezaboravni Leprous oduševili u grazkom Explosivu (2020)
Nastupaju: Leprous, Klone, Maraton
Lokacija: Graz / Explosiv / Austrija
Datum: srijeda, 12.02.2020
Norveški sastav Leprous je u zadnjem desetljeću redovitim izdavanjem albuma i koncertiranjem ipak došao do neke prepoznatljivosti. Barem među ljubiteljima progresivnog rocka i metala Leprous su prilično cijenjeni. Nakon brojnih turneja i festivala Leprous su prošle godine snimili album Pitfalls, kojim su se već poprilično odmaknuli od svog prvotnog stila, a ipak uspjeli zadržati bazu slušatelja, što se pokazalo u punim dvoranama, a poneki koncert bio je i rasprodan. Kad su Leprous 2013. svirali u Orto baru pred šačicom ljudi, činilo se da bend nema budućnost. No očito se naporan rad ipak isplatio. Leprous, koji su dosta dugo bili i prateći bend norveškog glazbenika Ihsahna, danas su prilično odjekujuće ime na progresivnoj sceni.
Na ovoj turneji Leprous su nastupali po solidno velikim dvoranama. Moglo bi se reći da nisu bile baš rupe. Turneja se zaustavila i u drugom najvećem austrijskom gradu, Grazu, u klubu Explosiv, u kojem se u posljednje vrijeme odvija puno više alternativnih koncerata nego u priznatoj dvorani Orpheum.
Prvi su nastupili Maraton, koji se opisuju kao progressive pop. Prvi dojam nije djelovao najobećavajuće s vokalistom, koji je doduše dobro pjevao, ali je svojom opravom podsjećao na Wernera. No ubrzo se pokazao potencijal benda. S obzirom na zadnji album Leprousa bili su više nego primjeran izbor, samo što Maraton ne naglašavaju toliko melankoliju. Brzo se pak primijetilo da se bend ugleda na 80’s pop melodije. Pjesme su bile zarazne u stilu A-ha, Duran Duran i sl. Zbog distorzije, ali i elektronike, osjećao se utjecaj nekih Muse. Bend, koji iza sebe ima tek prvijenac, pokušava skrenuti pozornost na dobru glazbu osamdesetih, koja je u odnosu na današnji pop bila prava umjetnost.
Slijedili su francuski Klone, koji iza sebe imaju čak lijepu desetinu albuma. Naglasak je naravno bio na zadnjem albumu Le Grand Voyage, no naravno nije izostala ni poneka starija stvar. Klone su ponudili ugodnu melankoličnu svirku koja bi mogla odgovarati obožavateljima švedske Katatonije. Doduše, kod Klone je melankolija bila istaknuta. S dobrom uigranošću i posebno odličnim vokalom Klone su pokazali godine iskustva, a ujedno su privukli veću publiku. Klone su svojim smislom za melankoliju i groove pokazali neku posebnost. Više nego primjeren izbor pred Leprous, jer se čuju sličnosti s Riverside, Soen, Porcupine Tree, Anathema i dr. Odsviranim su Klone dali do znanja da imaju još puno toga pokazati. Unatoč naglasku na melankoliji, glazba Klone dovoljno je dinamična i red bi bio da budu prepoznatljiviji. Očito je da kod Francuza ima puno bendova koji scenu čine posebnom.
Kod Leprous se postavlja zagonetka kakav će repertoar bend ponuditi nakon što je aktualni album Pitfalls dobio mješovite reakcije. Bend je na albumu naime pokazao svoju najnježniju stranu. Moglo bi se reći da je album puno više »pop« od prethodnih uradaka. Leprous ni ovu turneju nisu uzeli s rezervom. Željeli su album predstaviti u najboljem svjetlu. Bend je nastupao kao sekstet, uz njih je naime bio i dodatni čelist Raphael Weinroth, koji je pridonio bogatijoj zvučnoj slici. Leprous su počeli s promocijom aktualnog albuma, pa je na početku sve skupa bilo mirnije. Album naime odražava mračno razdoblje Einara Solberga, vokalista i klavijaturista sastava. Gitare nisu u prvom planu, ritmika nije kompleksna, sve skupa djeluje zasanjanije. S pjesmama Below i I Lose Hope atmosfera je bila prilično smirena. Novi album je svakako bio u prvom planu, ali na sreću Leprous nisu zaboravili na prošle uratke odn. svoje hitove.
Življe je postalo s pjesmama Stuck i The Valley. Potonja je naime za ljubitelje benda prava poslastica, barem odražava progresivniju usmjerenost, zbog koje je bend dobio i svoju prepoznatljivost. Pjevač Einar Solber se u tom je vremenu dokazao kao izniman vokalist, koji čestom uporabom samoglasnika »A« dostiže konkretne visine. No ovdje ne treba zanemariti ostatak benda, pogotovo kad dođe do višeglasnog pjevanja, zvučna slika je savršena. Najistaknutiji član naravno ostaje Solberg, koji je s ovim albumom odlučio početi komunicirati s publikom, čime je i sam repertoar dobio na raznolikosti. Što Leprous naravno čini dodatno posebnima, je bubnjar Baard Kolstad. Kolstad zbog svog dinamičnog i ritmički zahtjevnog sviranja danas predstavlja važno ime na progresivnoj sceni. Iako je riječ o mladom bubnjaru, Kolstad je pokazao izuzetno puno. Naravno da ne treba zanemariti ostale članove, koji su kroz cijeli koncert suvereno odsvirali, a kod poneke pjesme premjestili su se s gitara na klavijature, što je još dodatno potvrdilo načitanost i profesionalnost članova.
Zadnji album je ovaj put konkretno bio u prvom planu. Možda čak malo previše, jer su se pojedini mirni i zasanjani dijelovi malo previše razvukli. S pjesmom Alleviate djelovalo je kao da su Leprous stvorili pjesmu prikladnu za Eurosong. Malo više distorzije ponuđeno je pjesmom The Price. S Distant Bells su se Leprous privremeno oprostili. Riječ je o noviteti koja se polako gradi do neke točke, kad im se pridruže i ostali instrumenti. Za dodatak je bend odsvirao još From The Flame s prošlog albuma, a zaključio s The Sky Is Red, koja je ujedno i završna pjesma na zadnjem albumu. Završetak s morbidnom i kompleksnom pjesmom, koja je pomoću svjetala dobila dodatan učinak na atmosferu, konačno je potvrdio odraz kreativnosti i profesionalnosti benda.
U zadnjem desetljeću se kod Leprous mnogo toga promijenilo. Glazba je postala i prihvatljivija za veće mase, što se čulo i na koncertu, kad je publika zapjevala poneki redak. S obzirom na popunjenost dvorane, čini se da su Leprous neustavljivi. U sljedećim godinama se stoga može očekivati da će Leprous puniti još veće dvorane.
Leprous su unatoč ne baš veselom repertoaru u grazkom klubu Explosiv uspjeli dočarati pravu atmosferu koja je posjetitelje držala na nogama do kraja koncerta. Naravno, ovdje ne treba zanemariti ni odlične predgrupe Klone i Maraton, zbog kojih je koncert doista bio poseban.
autor: Primož Novak
fotografije: Aleš Podbrežnik
Leprous setlista:
1. Below
2. I Lose Hope
3. Stuck
4. The Valley
5. Third Law
6. Observe The Train
7. Alleviate
8. The Cloak
9. The Price
10. Distant Bells
—dodatak—
11. From the Flame
12. The Sky Is Red
































