Izdavač: SPV / Steamhammer Records
Datum izlaska: 10.01.2020
Produkcija: Peter “Peavy” Wagner
Duljina albuma: 54.49 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 8.0 / 10
Rage su legende njemačkog metala. Čudi što nakon dugih godina prkosa nikako ne posustaju, iako bi se, s obzirom na sav opsežan opus i prošla postignuća, mogli u tren oka umiroviti. Ovako su pak pripremili još jedan studijski album. Uvod ne bih započeo ovako da novi album nije 24. po redu, da bend ne vuče korijene iz prve polovice osamdesetih i da njegov vođa Peter »Peavy« Wagner na dugom prijeđenom putu nije (više puta) vidio pakao i raj. Ukratko, Peavyju se još uvijek da. Nijemac, Venezuelac i Grk. Pri čemu bi Nijemac obojici mogao biti barem otac. Dakle, priča više nije nova, no »Wings Of Rage« treći je album u nizu osvježenih Rage, koji nakon albuma »Seasons of the Black« (2016), a on je nadogradio uvodni nastup novog trija, to jest »The Devil Strikes Again« (2017), predstavlja postignuće koje, zanimljivo, još uvijek budi dovoljno zanimanja, iako Rage ne trebaju više nikakva dokazivanja.
Više nije nikakva tajna da je Peavy za obnovljene Rage iz prašnjavih arhiva izvukao formulu komponiranja koja je obilježila eru grupe kroz devedesete. Zapravo, glavnina zanimljivosti koje nude novi Rage leži u virtuoznim trikovima mladog kitarista Marcosa Rodrigueza, željnog dokazivanja, te u fizičkim sposobnostima rešetanja bubnjarskih opna Vassiliosa “Lucky” Maniatopoulosa. Rodriguez je izuzetno tehnički potkovan, a njegove pakleno naoštrene i ultrazvučne solaže više nego zahvalno razgibavaju inače provjerenu formu komponiranja, koja kao doktrina ostaje strogo u rukama vještog Petera Wagnera. Rodriguez svojom pronicljivošću povremeno donosi čak i prelijepu žetvu neoklasicizama, koji još zdaleka ne zgrabe tako pečatno kao u vremenima kad je u ekipi svirao i komponirao Victor Smolski, no ipak. To ni nije namjera novih Rage, iako podgrijavaju staru juhu, ali onu iz pre-Smolski ere. Rodriguez je u ovom trenutku za Peavyja silno važan član, koji legendarnom basistu i pjevaču grupe osigurava svu konzistentnost i kredibilitet, i to u zrelim godinama djelovanja benda.
Skladbi je logično opet previše, a to je kod Rage već dulje vrijeme stalnica. Album je posljedično predug. Budući da se Peavy zna da je format trija u dometu stvaranja glazbe ograničen, u viziji definiran i da mora održavati stil koji je zapravo definirao grupu kroz osamdesete, a osobito devedesete, stari se lisac opet poslužio svojim, dobro provjerenim trikom. Skladbe A Nameless Grave i Shine A Light naime je opremio orkestralnim aranžmanima, a obje se, kao cjelina, smatraju boljim točkama albuma. Dakle, »Wings Of Rage« vrlo spretno donosi tipičnu Rage konturu pretrpanog metala iz sredine devedesetih, što donosi osobito prva polovica albuma te njegov završni dio s blago suvišnima Blame It To The Truth i završnom For Those Who Wish To Die, koja je inače ambiciozno zamišljena, no kao cjelina se razvodni jer ne uspijeva isporučiti nužni završni krešendo. Skladbe većinom posjeduju karakterističnu bombastiku u pjevnim refrenima, što je Peavy opet vrlo dobro izveo. Svakako je dvosjekli mač opet njegov vokal, koji je izrazito »njemački«, izrazito »jednodimenzionalno napadan«, karakteristično oštar i nazalan, no to su Rage, a Peavyjev ih vokal zapravo definira. Bez njega ne ide. Istina je da mu se vokal kroz godine konkretno snizio, no u svemu što nudi na novom albumu i dalje jamči eksplozivnu dozu snage i tražene agresije, kojom su tako spretno začinjene i nove Rage skladbe. Obrada Higher than the Sky zasigurno je suvišan potez, koji upućuje na to da je album u idejnoj svježini pothranjen, no grupi se takav potez očito učinio vrlo prikladnim. Možda i zato što je obrađena verzija dovoljno izmijenjena te u osvježenju djeluje posrećeno. U opusu grupe, osobito kad govorimo o željeznom koncertnom repertoaru, ta je skladba za Rage nekakav Smoke On The Water, koji se Peavyju prejeo izvoditi, a istodobno komad koji jamči »budnost« publike na koncertima grupe. U ovako obnovljenoj verziji bend će je opet radije izvoditi. Na »Wings Of Rage« bi taj obnovljeni HTTS 2.0 dobro prikrio povremenu idejnu pothranjenost albuma, da je bend tu skladbu stavio na rep popisa skladbi albuma.
Općenito gledano. Sve je na svom mjestu. Trio u novom izdanju križari dalje, kako se od Rage očekuje i zahtijeva. Standardi nakon ere sa Smolskim doduše su visoki i nedostižni, no Peavy sa svojom družinom očito želi nastaviti karijeru grupe od točke na kojoj se završila s albumima izdanima u devedesetima. Konformistično i sigurno držanje, ali držanje koje Peavy još kako vješto vlada i poznaje, pa mu ono i ovaj put priigrava pobjednički poker asova. Obožavatelji klasičnih Rage zasigurno će biti oduševljeni, a »Wings Of Rage« će, više nego zahvalno, produljiti zbirku njihovih Rage albuma.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. True (5:01)
2. Let Them Rest in Peace (4:30)
3. Chasing The Twilight Zone (4:30)
4. Tomorrow (5:02)
5. Wings Of Rage (4:30)
6. Shadow Over Deadland (The Twilight Transition) (0:35)
7. A Nameless Grave (5:59)
8. Don’t Let Me Down (4:56)
9. Shine A Light (6:43)
10. HTTS 2.0 (3:28)
11. Blame It on The Truth (3:54)
12. For Those Who Wish To Die (5:28)
Postava:
Peter “Peavy” Wagner – vokal, bas gitara
Marcos Rodriguez – gitara
Vassilios “Lucky” Maniatopoulos – bubnjevi
