Izvođač: Finntroll
Izdavačka kuća: Century Media
Izdanje: 2010
Trajanje: 45:44
Ocjena: 3.5/5
Trolovi su ona bića koja projektanti novih cesta na Islandu uvijek pitaju za savjet kako, gdje i kada izvesti neku cestu. Možda je upravo zato Island netaknuti biser prirode ovog, davno ishlapjelog, planeta. A Fintroll je glazbeni sastav koji je u heavy metal uveo “trolizam”. Trolovi su šaljiva, nestašna bića koja vole izvesti i neku “odgojnu” i “protukršćansku”, kad im staneš na rep. Oni tebe vide, a ti njih ne. Dakle, trebali bi biti fikcija? Većini simpatizera kršćanske vjeroispovijesti zacijelo.
Fintroll i novim albumom produbljuju stazu koju su definirali prethodnikom “Ur Jordens Djup”. Kao što je u svom smjelom spisu u prilog recenziji prethodnika “Ur Jordens Djup” (2007) utvrdio vrli RockLine kolega Rok Klemše OVDJE, novi Fintroll sve se više bave integracijom šminke ekstremnog metala (black metal), kao i s sadržajem koji njeguje sve više utjecanja razigranim simfonijskim aranžmanima (na krilima klavijatura). U tu su svrhu Fintroll u svoju postavu uključili čak i dodatnog klavijaturista. To je Aleksi “Virta” Virta, koji je dosad od 2005. skupini pomagao isključivo na koncertnim nastupima. Sastav se sve više oslanja i na integraciju klasičnih rifova i ritmova, kakvi su karakteristični za sastave poput njihovih sunarodnjaka Ensiferum. “Nifelvind” (izraz bismo mogli prevesti kao “vjetar iz pakla” ili “paklenski vjetar”) produbljuje načetu stazu prethodnika. Sve se više gubi element nestašne šaljivosti ili iskrenog budalaštine, koji je bio i te kako osvježavajući na pravoj “trolmetal” ploči poput “Jalktens Tid” (2001). Fintroll su ustoličili pravu glazbenu mješavinu koju obilježavaju tradicionalni folk napjevi, elementi metala strogo nažigačkih rifova, s čvrstom konotacijom tradicionalnih humppa ritmova (“humppa” je finska polka) i sve to zamotali u iskreno veselje, u kojem je rado povremeno uzavrelo i od alkoholnih para iz usta posrćućih aktera. Toga je na zadnje dvije ploče sve manje i manje.
Bez obzira na to što je Solsagan ekstremni folk metalski juriš, koji u toj orijentaciji jedva još održava ponajprije paklenski tempo ritma, ekstremno trzanje u predrefrenu donosi zlokobni dah poznat ponajviše jeziku black metala. Refren pak će razgoliti pravog ljubitelja folk metala. Nosi pravi iskonski nestašni napjev skandiranja plemenske tuluma skrivene u najdubljem kutku finskih smrekovih šuma na prijelazu tajge u tundru, do kojeg smrdljiva i virozna noga rimokatoličke gamadi nikad nije uspjela doprijeti. Bolji ep pun bombastike i ekstremne metalske agresije čovjek u uvodnom dijelu ploče ne bi mogao poželjeti. Što se te skladbe tiče, djeluje tako bravurozno u kombinaciji uhvaćene “pivske tulum” atmosfere i jurišne udarnosti da bi ta skladba odsad mogla otvarati svaki koncert skupine. Pa i sve koncerte svake buduće koncertne turneje (kao što bi to obvezno trebao činiti Aces High praočeva Iron Maiden). Skladba poput I Tradens Sang je potres, gdje skupina doslovno kuha u paklenom kotlu svoje žrtve, jer se u agresivnom naslijeđu kakvo nudi približava samom rubu ekstremnih metal žanrova (black metal). Pobjednička kombinacija srednje brzog tempa u nastavku, podložena dvostrukom bas bubanj pedalom, stvara pravi poguban udarac i podsjeća na stariju sliku Fintroll glazbe.
Mnogo puta se u trenucima kad se šire simfonijski aranžmani klavijatura, rifanje malo pritaji u (inače odličnoj) produkciji, kao što je to primjerice u skladbi Tiden Utan Tid. Galgasang je akustična skladba banjo aranžmana s folk napjevima koji djeluju prije u funkciji tužaljke nego tradicionalnog Fintroll budalaštine. Njezina je funkcija ponajprije učinkovito rasterećenje “marš nažiganja” naših dobrih trololjubitelja u drugoj polovici albuma. Skladba Mot Skuggornas Varld ponovno razapinje poznata Fintroll jedra. Sadrži plesni humppa ritam koji će vam potjerati krv žilama većim protokom u sekundi. Fintroll klasicizam. Tražen i zahtijevan standard skupine. Odlična mješavina podrugljive zabave i prikrivene zloće. Opet Under Bergets Rot prikazuje pomake prema metal karakteristikama poganske braće Ensiferum, samo što Fintroll ne pritišću tako jako papučicu gasa – daleke paralele moguće je naći s Children Of Bodom,. Potonji su jedni od glavnih krivaca koji su među prvima pokazali da ekstremno melodični princip u metalu i te kako dobro podnosi growl vokal. Još nadahnutije i uzbudljivije ga podnosi naravno i razvojno proširen i nadograđen pristup u folk metalu, kakav naravno susrećemo u glazbi Fintroll.
Kako god okrećem i analitički drobim ovaj album pod povećalom, ostaje jedinstveni sraz nabrušene podrugljive zloće i strogog metalskog nažiganja jedinstvenost skupine, koja i album “Nifelwind” postavlja na posebno mjesto pozornice dosega sve snažnijeg folk metala, koji je do danas već dobio jasno definirane obrise kroz dobro desetljeće postojanja. Drap je vjerojatno u tom pogledu skladba na koju smo svi na novom albumu čekali. Ako se prije ne prasnete u smijeh, onda će vam se to zacijelo dogoditi na motivu kad skupina popuni odabrani prijelaz (smirivanje skladbe) kreketanjem žaba te u nastavku s dosjetljivim motivom izlaska iz albuma, u kojem vodeći motiv odsviran na rogu vodi poantu skladbe.
Fintroll novim albumom postaju sve više simfonični, zlobni, atmosferični, klavijature imaju sve veću ulogu u glazbenoj slici. Nije im više toliko stalo do šale i grube spoticajnosti pijanih trolovskih div-tipova. Svakako je šaljivost prisutna, ali ne ističe se na albumu. Primat joj oduzima mjera ozbiljnosti, ili ako smijem upotrijebiti izraz zrelosti aranžiranja, koja u svojoj smjelosti i iskušavanju, doduše, novim Fintroll podmeće nekoliko paralela drugih skupina, kao što su Ensiferum ili Moonsorrow (skladba Fornfamnad), unatoč tome, ipak skupina i s “Nifelvind” ostaje jedinstven čimbenik na folk metal pozornici. Istodobno s upletanjem još više razine slušljivosti nauštrb dodavanja bogatih aranžmana klavijatura, ekstremni vokal dobiva i više melodičnog akcenta. In summa summarum. “Nifelvind” je odličan novi folk metal Fintroll album. Ne tako zabavan i uzbudljiv, ali odlično aranžiran te u vodećim melodijama i živom ozračju i te kako vješto izbrušen. Skupina njime postiže novi razvojni korak u preobrazbi izražajne biti i artističkom sazrijevanju, koji nije tako potresan. Prilično je predvidljiv i ujedno vrlo dobar.
Postava
Vreth – vokal
Skrymer – gitara, prateći vokal
Routa – gitara
Trollhorn – klavijature, akustična gitara, banjo, usna harmonika, prateći vokal
Virta – klavijature, prateći vokal
Tundra – bas gitara, prateći vokal
Beast Dominator – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Produkcija
Fintroll
Popis skladbi
1. Blodmarsch (Intro) (2:11)
2. Solsagan (4:31)
3. Den frusna munnen (4:04)
4. Ett norrskensdåd (3:34)
5. I trädens sång (3:43)
6. Tiden utan tid (4:55)
7. Galgasång (3:44)
8. Mot skuggornas värld (4:43)
9. Under bergets rot (3:28)
10. Fornfamnad (3:42)
11. Dråp (7:00)
