Nine Below Zero drugi put u Postojni (2012)

0 5

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Postojna / Jamski dvorec / Slovenija
Datum koncerta: 24.05.2012
Broj posjetitelja: 200
Cijena ulaznice: 20,00€

Koncert Nine Below Zero nešto je što se ne smije propustiti, a kamoli preslušati. Ovi su momci na pozornici autentični kao rijetko tko. Energija, magija, interpretacija punokrvne doze blues retorike! Iza svega stoje izvanredno iskustvo i znanje.  Susret s “blues” iskustvom pod palicom najosjećajnijih majstora svladavanja tog zanata. Blues je najljepši i slušatelja dotiče najintenzivnije kad se svira jednostavno i izravno. Nine Below Zero tipičan su primjer idealne simbioze četiriju glazbenika, četiriju elemenata koji grade idealno bluesovsko tijelo. Očekivanja su, dakle, bila velika.

Dennis Greaves i danas ostaje stup Nine Below Zero. Njegov mojo govori sam za sebe. Njegova sijeda, izgrađena pozornička statua izuzetnog karizmatičnog zračenja, samo zvukom gitare i vokalnom interpretacijom, ostaje jamac jedne od najatraktivnijih staroškolskih »white blues« postava Velike Britanije, koja i dalje aktivno udara, i to od 1977. nadalje. Usne harmonike umjesto klavijatura posebnost su Nine Below Zero. Zato je od 2001. ponovno uključivanje izvornog člana sastava, inače harmonikaša i vokalista Marka Felthama, za blues retoriku Nine Below Zero poput soli za pošteno goveđu juhu! Bez Felthama jednostavno ne ide.   Ritam sekcija ove legendarne postave danas je domena bivšeg člana sastava Roryja Gallaghera, Brendana O’Neilla na bubnjevima, te basista Briana Betthama, koji je nakon što je davno snimao sa sastavom album »Third Degree«, napustio Nine Below Zero, ali se početkom ove godine ponovno priključio ekipi. U njoj je zamijenio Garryja McAvoya. I McAvoy je poznato ime iz vremena dugogodišnje suradnje s Roryjem Gallagherom.

Nine Below Zero uskočili su u program ovogodišnjeg postojnskog blues festivala zapravo na stražnja vrata. U zadnji čas. Kao hitna zamjena za nastup Billyja Brancha, koji je morao otkazati svoj. Sjajno. Harmonikaš Mark Feltham dakle umjesto harmonikaša Billyja Brancha. Zvuči više nego dovoljno pošteno.

Nastup Nine Below Zero bio je, očekivano, podijeljen u dva dijela od po 40 minuta s usputnom, zapravo epskom, čak 40-minutnom pauzom. Takva stanka očito mora biti preduvjet ugostiteljskog objekta koji iznajmljuje prostor da se program festivala uopće može odvijati na toj lokaciji, jer vlasnik tako može iscijediti dodatne novčiće iz žedne publike. Posjet je opet bio vrlo lijep. Stolovi nabijeni do posljednjeg kutka. Nine Below Zero brzo su na pozornici ocrtali svoju prepoznatljivost specifičnostima blues vraži, koja naravno kraljuje osobito u izvedbi autorskog materijala, a prisutne su osvojili ponajprije ustaljenim sentimentom poznatog, sebi svojstvenog humora, kojim su na krajnje zarazan način srušili barijeru između sastava i publike. Prvi dio nastupa zaključila je energična varijacija skladbe Talk To Me Baby Willieja Dixona, koju je početkom šezdesetih prvi snimio bluesovski »kralj slidea« Elmore James.

Golema pauza zacijelo je »fleksibilno« utjecala i na sam kvartet, koji je u nastavku nastupa uobičajenu opuštenost spojio očito s činjenicom da se za nastup nije trebalo previše koncentrirati, jer su momci uskočili u zadnji vlak za Postojnu, u funkciji zamjene. To se odrazilo osobito na nekoliko nepotrebnih stanki, teatralnih šetnji Greavesa s pozornice, čiju je prazninu Feltham morao brzo popuniti svojim ubačajima. Nine Below Zero svakako su namazani svim mastima i toliko prekaljeni da te brzo odvedu svojom pozorničkom suverenošću i izvanredno samouvjerenim karakterom mimo tih primjedbi. No osjetilo se to osobito pri kraju nastupa, kad je Greaves već nazdravljao pivom s publikom, da je postava mislima negdje drugdje. Opet je godila još jedna Dixonova obrada I Can’t Quit You Baby, koju je Graeves odsvirao znatno mekše, fleksibilnije i »organskozvučnije«, nego što to vrijedi za podivljalu bučnu inačicu Led Zeppelin verzije na njihovu studijskom prvijencu. Posve nova boogie skladba A Little Understanding, koju su snimili Nine Below Zerop za album »The Co-Operated« zajedničke suradnje s Glennom Tilbrookom, polako je privela i drugu polovicu nastupa kraju. To su momci zaključili standardom On The Road Again – adaptacijom Alana Wilsona preuzetom iz nasljeđa skladbe istoimenog naslova izvornog autora Floyda Jonesa, svima znatno bolje poznatom u režiji legendarnih blues heroja Canned Heat. Tu su se momci ponovno rasplamsali, a publiku je osobito držao na nogama Feltham svojom prodornom vještinom vladanja usnom harmonikom na krilima improvizacijske ludosti, kojom se sastav i oprostio s pozornice, a prije toga uključio cijelu publiku u suradnju.

Bis su Nine Below Zero otvorili teatralno nastavkom On The Road Again, nakon kojeg je slijedila jedna od njihovih najprepoznatljivijih autorskih skladbi Wooly Bully. Kvartet je još posljednji put digao publiku na noge klasikom soul bluesa Treat Her Right Roya Heada, u koji je (osobito zbog velike kompatibilnosti vodećih motiva) na zafrkantski način upleo standard The Kinks You Really Got Me.

Kratko, ali slatko! Ovaj put s nešto suvišne opuštenosti, ali u svemu korektno. Očito je sastav pristupio nastupu u Postojni malo ljevoruko i ne posve usredotočeno, iako se momcima na licu čitalo da u potpunosti uživaju. No usporedba s iskustvom prethodne turneje, kad su momci svirali i po tri sata s kombinacijom akustičnog i električnog repertoara, jasno je pokazala da su Nine Below Zero, usprkos atraktivnom i još uvijek u svemu visoko vjerodostojnom nastupu, ovaj put prišli postojnskoj publici malo suzdržano.

Setlista

prvi dio koncerta:
1. Tore Down
2. Homework
3. Can’t Help Myself
4. Can I Get A Witness
5. Last Night
6. I’m So Alone
7. Hard Goin’ Up
8. Madison Blues
9. Talk To Me Baby
—pauza—
drugi dio koncerta:
10. Soft Touch
11. Everyday I Have The Blues
12. I Can’t Quit You Baby
13. Ridin’ On The L & N
14. Don’t Point Your Finger At The Guitar Man
15. Three Times Enough
16. It’s Never Too Late
17. A Little Understanding
18. On The Road Again
—bis—
19. On The Road Again (reprise)
20. Wooly Bully
21. Treat Her Right / You Really Got Me

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići