Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Tide
Izdavač: Cela Pametna Založba
Izdanje: 2012
Trajanje: 30:55
Ocjena: 3.5/5
Tide, slovenski novovalni tvrdorokeri, koji su svoju stvaralačku karijeru zacementirali studijskim prvijencem »Seven Days« 2005. godine, vraćaju se na scenu sa svojim četvrtim albumom, značajno nazvanim »No.4«. Nakon albuma »Regeneration« (2009), kojim su dečki iznenadili jer su se, protivno očekivanjima, hrabro zaigrali retro zvučnim eksperimentima, što je u izričaju albuma evociralo čak i osjećaje nostalgije za post punkom, odnosno tzv. dark rockom druge polovice osamdesetih, koji je elektronskim, programiranim zvučnim šminkanjem uzorkovanja prožimao njihov inače tvrdo usmjereni rock.
S obzirom na to da je stilski otklon na »Regeneration«, u ušima razumljiviji gurmanima do njegova izlaska sigurno najzanimljivije postignuće skupine, a s druge strane u smislu »kupovanja« masa iz redova generacije tinejdžera zacijelo nezanimljiv, Tide su se novim albumom opet okrenuli onome čemu su vjerno privrženi. Rockerskoj izravnosti. Ako ništa drugo, eksperimentalni »Regeneration« odraz je stvaralačke hrabrosti i dokument zrelosti te iskustva neupitnih glazbenih talenata Kevina Koradina.
Četvrti album nosi izvrsnu produkciju zvuka! Unatoč tome što je Koradin uz sebe u studiju zadržao nizozemskog majstora tona Clifforda Goilu, novi je album posve drugačija zvučna i stilska priča u usporedbi s »Regeneration«. S »No.4« su Tide u tom pogledu napokon maturirali, sazreli i u punom samopouzdanju tu kvalitetu mogu samo još održavati, njegovati i na toj razvojnoj razini neopterećeno nadograđivati. Kad se zavrti već uvodna Riot Act (izdana i kao prvi predstavljački singl albuma), čovjek u tren oka izgubi osjećaj da je riječ o slovenskom bendu, Tide u pogledu nove zvučne slike djeluju posve internacionalno, čak i američki, a kad se uključi još i vokal Kevina Koradina, taj je osjećaj utoliko intenzivniji. Nije naodmet primjedba, da su Tide s ovim albumom sazreli za stalnu rotaciju u video sekcijama MTV-ja. I u smislu »mainstreama«, i stvaralačke vjerodostojnosti. S obzirom na uspješnu gradnju statusa i prepoznatljivosti skupine, koju je zacrtao prvijenac »Seven Days, pa makar zvučalo malo provokativno, možda je na mjestu primjedba da je »No.4« zapravo trebao slijediti kao drugi album nakon »Seven Days«. Novi je album dakle vruće aktualan u zvuku, trendovima svjetskog rock »mainstreama« i u komponiranju posve vjerodostojan. Dakle, objedinjuje sve osnovne predispozicije koje određenoj skupini, u ovom slučaju Tide, mogu još proširiti masu slušatelja, čak otvoriti vrata prema potencijalnom međunarodnom uspjehu, dok im glazbeni kritičari ovaj put zaista teško mogu prišiti teže izražajne »štucaje« ili »čučnjeve«.
»No.4« je, u svega slabih 31 minuti trajanja, dovoljno raznolik album. Riot Act je skladba koja će u tren oka privući pozornost rockera stare škole, kao i mladeži. Pravi je izravni uppercut, u kojem se zbiva izrazito masivno građena i volumenski naglašena slika zvučnog zida gitarskih rifova, u koji je odlično utonuo Kevinov bijesno nepopustljiv vokal. Razjareni rock zapaljivac, sirov, drzak, arogantan, u svom izrazoslovlju učinkovito poziva »sivu masu« na iskušenje grijeha! Na albumu je to trenutak koji najočitije slijedi trenutačni trend old school rock revivala, ali odjeven u modernu, za današnje vrijeme aktualnu produkciju. Američki zvučnu. Skladba također odmah nagovješćuje da je riječ o albumu na kojem u prvi plan stupa skupina! Tide kao kvartet. Da su izražajne silnice glazbe skupine ravnomjerno raspoređene među četiri člana! Uvodna te skladba u to odmah nepopustljivo uvuče. Tide djeluju živo i istinski u studiju. Kao da su u njemu odsvirali koncert! Slijedi hitovska Mud, u kojoj se u jednostavan, stonerski odišući QOTSA rif prikrade malo ex-grunge sentimenta, možemo čak reći djelić Alice In Chains destrukcije, a Kevinov vokal djeluje znatno očajnije i razderanije, ali posve uvjerljivo! Skladba zadržava žarku narav otvaranja albuma, a istodobno dočarava posve drugačije raspoloženje.
U skladbama poput Love Is Gone, Believe, Hold On, instrumentalnom »preludiju« Awakening, kao i u završnoj Low osjeti se koketiranje skupine s mainstreamovskim trendovima međunarodnih priča o komercijalnom uspjehu tipa Kings Of Leon. Što to znači? Porast melodičnog iskorištenja u motivima, prilagodba Kevinova vokala na srednju do nižu intoniranu čisto zvučeću vokalnu formu falseta, a u aranžmane se prikradaju dodaci klavijaturnih minimalizama, čak i programiranih zvučnih petlji, uključivanje harmoniziranih vokalnih »Oh-oh« napjeva, s ciljem isticanja melodičnosti. U pogledu zvučne manipulacije ovdje se djelomice može govoriti o tome da su Tide s prethodnog albuma preuzeli taj element u minimalnim dozama i taj atribut u skladu sa znanjem i iskustvom prepakirali te ga takvog ugravirali u novu stilsku sliku. Gitarski rifovi pak vladaju u zvuku tako da nema brige da bi vas cijela stvar na bilo koji način mogla »uspavati«.
Učinkovit novi rockerski napad bez kompromisa nakon Love Is Gone na albumu dočaravaju skladbe Don’t Look Back i Make Me Feel! Obje, jedna za drugom, poredane su na albumu uzastopno. Obje zadržavaju odlično aranžersko rješenje uravnoteženog spajanja melodične grabežljivosti (s vrhuncem u refrenskim napjevima) s oštrinom rockerske drskosti i arogancije, koju odražavaju upravo sama igra skupine i produkcija zvuka novog albuma. Zasanjanoj završnoj Low nedostaje upravo skladba tipa Riot Act, Mud ili obje spomenute u prethodnoj rečenici, da bi album zadržao onu razjarenu rockersku intenzivnost i nabrijanost koju skupina tako učinkovito izražava i kapitalizira u spomenutim četirima skladbama.
Baladna Believe rijetka je balada u povijesti skupine. Možda Tide njome love uspjeh s Waiting For The Rain (»Nothing Left To Loose«, 2007). Vidjet ćemo što će donijeti vrijeme, jer je skladba Believe već izabrana za izdavanje kao drugi predstavljački singl albuma »No.4«.
»No.4« je više nego uspješan i uvjerljiv povratak skupine na prava rockerska tla! Odraz je ponovno pronađene čvrste cjelovitosti kvarteta i sloge! Na njemu je jasno da je drugarstvo ekipe ugođeno na istu frekvenciju i da kola guraju u istom smjeru. »No.4« je trenutak u karijeri skupine koji Tide daje čvrst, vjerodostojan oslonac i odskočnu dasku odlučnog opružanja, na kojoj skupina može dalje njegovati svoj glazbeni izričaj i umjetnički se razvijati, posve opušteno i neopterećeno. Skladbe aranžmanski u svemu stoje vjerodostojno, što je odraz mnogostrukih iskustava i mudrosti pristupanja stvaranju. Kao takav, album »No.4« doduše još nije vrhunac karijere skupine, ali je ipak pravi naslov nad kojim će skupina u budućnosti, s takvim pristupom kakav je zacrtala na »No.4«, svoj kreativni vrhunac u potpunosti ostvariti! »No.4« je dakle album takvih kvaliteta umjetničkog sazrijevanja skupine koji naposljetku mora otvoriti skupini vrata prema proboju na međunarodnu scenu.
Postava
Kevin Koradin – vokal, gitara
Tine Čas – gitara
Matej Batelič – bas gitara
Blaž Sotošek – bubnjevi
Produkcija
Clifford Goilo & Kevin Koradin
Popis skladbi
1. Riot Act
2. Mud
3. Love Is Gone
4. Don’t Look Back
5. Make Me Feel
6. Believe
7. Awakening
8. Hold On
9. Low
