Mjesto: Channel Zero / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 09.10.2012
Broj posjetitelja: 70
Cijena karte: 15 eura (rezervacija) / 18 eura
Kad sam saznao da će se kod nas zaustaviti Jarboe, bio sam presretan. Swanse sam naime 24. svibnja u Kuni Šiška na veliku žalost propustio, a istovremeno su mi solo albumi Jarboe zakon, pa je razloga za fanovsko oduševljenje bilo više nego dovoljno.
Prva stvar koja mi je pala u oči bilo je neko ekstenzivno reklamiranje Jarboe kao ex-Swans članice – u stilu »EX-SWANS, Jarboe«, gdje je font podatka da je do kraja 90-ih prošlog stoljeća Jarboe muzicirala kod Swansa bio gotovo veći od samog imena glazbenice. Već mi se tada to učinilo pomalo nepotrebnim s obzirom na izvrsnost njezinih solo albuma. Taj »ex-Swans« zato mi je djelovao kao neki marketinški potez, iako u to nisam vjerovao, jer je sama stilska poruka glazbenice oduvijek bila usidrena u alternativi i posljedično barem posredno u otporu kapitalističkom marketingu glazbe. Jarboe je pjevala i na posljednjoj fenomenalnoj ploči Swansa, nazvanoj The Seer, pa je možda zato taj »(ex-)Swans« natpis još više istaknut. Tko je dakle Jarboe?
Čekanje u prostorijama Channela Zero bilo je prilično neuobičajeno – svijet je šutio, nije se pušilo na izričit zahtjev glazbenice. Na »merchu« gotovo da nije bilo nijednog Jarboinog proizvoda, samo Swans majice i albumi. Već tu sam dobio neki čudan osjećaj, koji je bio u skladu s prevladavajućom čudnom atmosferom. Pogled na pozornicu nije ponudio odgovor – vidjele su se samo klavijature Jarboine turnejske suputnice Renee Valentine, klasične pijanistice i vokalistice. Točno na sat Renee je i zakoračila na pozornicu i sama otvorila koncert – svojim sviranjem i vokalom. Neugodni trenuci samo su se pojačavali uz svaku notu. Publika je očito dijelila moje osjećaje, jer nije bilo nikakve vidljive osjetilne povezanosti sa sviranom glazbom. Štoviše – nakon uvodne skladbe nije se čulo ništa. Ni pljeska, ni nekih prigušenih šapata, ni nespretnog kašljanja. Ništa. Kao da nikoga nije bilo na pozornici, kao da se vrijeme nekako zaustavilo, a istodobno smo svjesno osjećali da se nešto događa na pozornici, nekakav ples duhova koji nam se, ruku na srce, nije previše svidio. Barem meni ne. I taj se ples duhova nastavio i kad je na pozornicu stupila inače karizmatična Jarboe, prisutnost koju je nemoguće ne osjetiti u blizini.
Dolazak Jarboe barem je djelomice probudio publiku, koja je tavorila u zabačenim, neželjenim dijelovima transa, onog koji nije dobre vrste. Pjevačičin inače fenomenalan glas pri očito osobnoj reinterpretaciji njezinih djela kroz minimalističku formu klavijatura i vokala još uvijek nije dao ono što sam očekivao. Mnogo skladbi bilo je prerađeno na naivan, nezanimljiv način, nekoliko ih je stilski graničilo s pop-soul stvarima, a one dvije-tri dobre mračne kontrapunkte brzo je izblijedio mlaki performans. Tehnički je možda zvučalo savršeno – povremeni vokalni tandem, pa tu i tamo uživljena interpretacija različitih pjesama te kvazi-mistika s rudimentarnom »kostimografijom«. Međutim, zapravo nisam ništa osjetio uz samu izvedbu i slušanje Jarboe. Cijeli je koncert bio razvodnjen, nezanimljiv, gotovo nepripremljen, a minimalizam ovaj put nažalost uopće nije upalio, unatoč solo potencijalu koji nosi Jarboin vokal. I tu je počelo nešto smrdjeti. I to ne samo cigaretni dim koji se vio od mog susjeda, koji očito nije čuo zaštitare i pročitao natpise. Preda mnom se odvijao koncert koji praktički nema veze ni sa Swansima ni sa Jarboinim solo albumima kao takvima. Doduše, trebalo je biti riječ o reinterpretaciji, pa ipak… u nos mi ide cijela »ex-Swans« kampanja i merch. U nos mi ide nonšalantna Jarboe, koja tako usput uzme cijelu večer s namjerom kvazi-intimnosti. Cigaretni dim me uz to razmišljanje uopće više nije smetao.
Koncert je trajao samo 40 minuta. Mogao je trajati 10 ili čak 100, a vjerojatno bi ispao isto. Nenadahnuto, nezanimljivo, dosadno i općenito prilično loše. Tako, da – jednostavno rečeno bilo je loše. Izlika intimnosti ispala je kao farsa, jer su Jarboin neosoban odnos prema publici i nedostatak kontakta bili pravo suprotno od »željenog«. Nije bilo jedinstveno, nije bilo proživljeno i prije svega nije bilo »Ex-Swans, Jarboe«. Ovaj put Jarboe nije imala ništa zajedničko sa Swansima. Um koji je surađivao s njima prije 1998. i stvorio 17 odličnih solo izdanja nije bio prisutan ni pri planiranju te večeri ni na samoj večeri, iako se osjećala posebna napetost uz njezinu prisutnost.
Tko je Jarboe? Ex-Swans glazbenica? Cijenjena pjevačica s vlastitom karijerom? Ili tek još jedan undergroundovski marketinški trend koji je u alternativi pronašao tržišnu nišu? U ovom trenutku teško bih se odlučio za pravu opciju. Jasno mi je da glazbenici moraju zaraditi dovoljno novca za neki životni standard, pa bih cijelu kampanju za bivšu Swans glazbenicu mirno prihvatio da je Jarboe ostavila dojam da je nekad bila na bilo koji način uključena u taj kultni bend. Čak bi i oni osjećaji i jedinstvena mračna energija sa solo albuma bili dovoljni. Ovaj izrazito kratak nastup, koji nipošto nije opravdao cijenu karata (koje nisu bile baš visoke, ali su zasigurno bile previsoke s obzirom na odslušano), meni je osobno ostavio gorak okus u ustima zbog njezina glazbenog renomea. Nadam se da je netko doživio koncert drukčije od mene, istinski se nadam da je shvatio svu tu igru intimnosti i mističnosti i uvijek popularnog suvremenog minimalističkog pristupa reinterpretaciji opusa koju je pripremila EX-SWANS Jarboe, jer ja nisam osjetio ništa od toga. Ništa.
Galerija slika
