Izvođač: U2
Izdavač: Mercury Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 53.44
Ocjena: 3.5/5
“No Line On The Horizon”, novi studijski album U2-a, naravno je događaj koji na ovaj ili onaj način temeljito potrese polje “rock mainstreama” i zagolica tokove glazbene industrije. Tko bi se uopće usudio pokazati jezik i rogove jednom od komercijalno najuspješnijih rock bendova u povijesti rocka? Kad su U2 s “How To Dismantle An Atomic Bomb” potvrdili da su doista iznova zavoljeli i “re-inventirali” (ponovno otkrili) gitarski zvuk koji nam je toliko nedostajao nakon gubitka identiteta benda, kad je istresao iz sebe “Pop” pločicu, mogli smo si doista odahnuti. Neka zarađuju novac, neka budu najveći, samo neka njihov zvuk zadrži rockerski miris! Ne bih htio otvarati hipotezu da je “All That You Can Leave Behind” napisan možda pod pritiskom frustracije zbog traženja izgubljenog vlastitog identiteta u “post-Pop” razdoblju, no “How To Dismantle An Atomic Bomb” bendu nije donio nikakav razvojni napredak. Njime su U2 izdali tek još jedan album koji će se svidjeti masi gladnoj klasično gitarskog zvuka starih dobrih U2
A gdje se u toj priči napokon nalazi uloga u kojoj na scenu uskače album “No Line On The Horizon”? Riječ je o trenutku u kojem se bend našao u opuštenom stanju, bez vanjskih pritisaka, bez potrebe za opreznom reakcijom stvaranja dvaju albuma s prilično istim konačnim učinkom, što vrijedi za slijed “How To Dismantle An Atomic Bomb” i “All That You Can Leave Behind”, nego možemo reći da su U2 odahnuli i ponovno zahvatili nešto novog daha, koji dopušta više zvučnog i stilskog manevriranja.
Pred nama je, mogu reći, jedan od najsuptilnijih trenutaka u post-milenijskoj povijesti U2, ne najsuptilniji, ali gledano cjelovito, najviše tog osjećaja među U2 albumima “post godine 2000” nosi upravo “No Line On The Horizon”. Velikim dijelom zahvaljujući superiornoj Eno/Lanois produkciji. No idemo redom.
Album slušatelju ne nudi trenutačno traženje potencijalnih hitova koje U2 uvijek nanižu kad je riječ o novom izdanju albuma, nego ga iznenadi činjenicom da zapravo ni nakon višekratnog slušanja nema točke koja bi se posebno usidrila u pamćenju. Riječ je o albumu koji do ušiju raste nešto duže od prosječnog U2 albuma (govorimo o U2 u novom tisućljeću).
Konfuzno posrćuće plesni Get You Boots, s prilično nervoznom Bonovom figurom na vokalu i naporno nametljivim nastupaštvom, zapravo je jedan od većih skretanja ploče, gdje najviše zamirišu slatki pop i gdje na albumu dublju brazdu za njega već ore skladba prije s naslovom I’ll Go Crazy If I Don’t Go Crazy Tonight (oh vraga, može li uopće itko još izmišljati dulje i gluplje naslove?), samo što u potonjoj cijela stvar djeluje mnogo povezanije, s efektivnom magnifikacijom U2 minimalizma, na čemu se momci imaju zahvaliti velikim producentskim imenima koja su rukovala gumbima u studiju.
Prvi dio ploče puno je jači od nastavka nakon Get Your Boots. Svojstven je razvoj događaja na albumu od samog početka sa suptilnom naslovnom skladbom i prvim uspješnim dinamičnim skokom atmosfere u nastavku za hit “pripremljenu” gitarski orijentiranu Magnificent, koja u svakom pogledu opravdava svoju svrhu, doduše bez učinka neke Beautiful Day. Iza nje slijedi vrhunac albuma u Moment Of Surrender, inače najduljoj skladbi albuma, no ne zato. Jednostavno je ovdje bendu uspjelo skreirati kombinaciju vodećih motiva koji su položeni zajedno tako da građevina atmosferski raste iz sekunde u sekundu, gdje doseže vrhunac u refrenu. Dinamično valovanje u njoj je izvanredno.
Više dosade unosi nastavak s prilično razvodnjenom Stand Up Comedy. Već FEZ-Being Born, po suptilnoj snazi izražavanja benda, uspješno vraća na album energiju naslovne skladbe, s tom razlikom što ju ne može zamijeniti na poziciji otvaranja pločice. Bend pokušava potaknuti zasanjanu energiju na tom dijelu albuma glasnijom i življom Breathe, koja u predrefrenu zamirisa čak “Rattle And Hum-ovski”, dok White As Snow u napjevu refrena oslika nešto Bonove Yahweh propovjedničke energije. Završetak albuma donosi odličan atmosferski prijelaz sa živahne Breathe na Cedars Of Lebanon, gdje kraljuje Bono s napola “a capella” šaptom u stihovima i tako gradi još jedan od suptilnijih trenutaka albuma, koji uspješno podsjećaju da su U2 uvijek bili uspješni kad su nudili manje. Sprega Breathe i Cedars Of Lebanon donosi izražajno silno snažan trenutak albuma, što ime kova U2 nedvojbeno snažno treba.
Manje je više, i ovaj put za bend dobro djeluje. Jedan od najljepših primjera gradnje skladbe na tek nekoliko tonova je Unknown Cellar, koju čini posve kredibilnom jači refrenski napjev. “No Line On The Horizon” stoga je nešto mirniji album, bez nužno nametljivog razuzdavanja i izravnog traženja hitova. U izpovjednom smislu U2 nikad nisu slovili po posebnoj izražajno umjetničkoj dubini vlastitog artizma, zato je utoliko važniji element produkcija albuma, koja majstorski magnifikantno optimizira zvučni minimalizam, na kojem do kraja gradi U2 figuru jedinstvenog pečata Bona Voxa.
Dakle, U2 su izdali još jedan album koji se ne može pohvaliti razvojnom artističkom evolucijom prema gore, nego uživa spokoj, neopterećenost i opuštenost. Više je suptilnih trenutaka ako usporedimo međusobno U2 albume izašle nakon 2000. Drukčiji je album od prethodna dva, ali na kraju krajeva, opet ne previše drukčiji.. No nemojte me krivo shvatiti. Posebna stvaralačka žilica U2 je očito napustila. Teško je naime pronaći crvenu nit među skladbama, kakva je povezivala albume u najboljim U2 vremenima, kad je bend sa svakim albumom opravdao svoj jedinstveni glas djeteta irske revolucije! U2 je ovaj put spasio ponajprije odlični producentski tandem Brian Eno i Daniel Lanois, koji su iz “od slave opijenog i opuštenog” kvarteta izvukli maksimum!
Postava
Bono Vox – vokal
The Edge – gitara
Adam Clayton – bas gitara
Larry Mullen – bubnjevi
Produkcija
Brian Eno & Daniel Lanois
Popis skladbi
1. No Line On The Horizon (4:12)
2. Magnificent (5:24)
3. Moment Of Surrender (7:24)
4. Unknown Caller (6:03)
5. I’ll Go Crazy If I Don’t Go Crazy Tonight (4:14)
6. Get On Your Boots (3:25)
7. Stand Up Comedy (3:49)
8. FEZ-Being Born (5:17)
9. White As Snow (4:41)
10. Breathe (5:00)
11. Cedars Of Lebanon (4:13)
