No Mystery
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Return To Forever
Izdavač: Polydor Records
Izdanje: 1975
Trajanje: 42:57
Ocjena: 4.5/5
Ameriški velikani jazz rock fusiona Return To Forever peti su studijski album, »No Mystery«, pretvorili u jedno od svojih najveličanstvenijih ostvarenja, kojim su si priskrbili i nagradu Grammy za najbolju jazz izvedbu u izvedbi grupe. Legendarni kvartet sastavljen od klavijaturističkog čarobnjaka Chicka Coree, gitarskog čudesnog dječaka Ala Di Meole, bas-gitarskog inovatora Stanleyja Clarkea i bubnjarskog laboratorija u malom, kojeg je utjelovio Lenny White, još je jednom nadmašio samog sebe i snimio album koji se u anale jazz rock fusiona upisao prije svega kao jedan od najraznovrsnijih albuma u povijesti žanra. Među članovima grupe u to se vrijeme izgradila nevjerojatna međusobna stvaralačka i izvedbena kemija, što je pridonijelo nastanku stilski najeklektičnijeg albuma Return To Forever.
Tome je najviše doprinijelo to što su svi članovi benda na »No Mystery« dali svoj skladateljski doprinos te na pojedinim kompozicijama pokazali svoje prepoznatljive instrumentalne stilove, koje su spojili u gotovo savršenu fusionističku harmoniju, a ona je crpila iz elemenata jazza, rocka, funka, latino glazbe i klasike. Prvi dio albuma, u kojem prevladavaju skladbe s jakim naglaskom na funkovskim ritmičkim obrascima, sadrži priloge svih članova grupe, dok u njegovu drugom dijelu dominiraju Chickova skladateljska ostvarenja. Kao i gotovo uvijek kad je riječ o važnijim albumima na kojima je Chick ostavio svoj pečat, ni na »No Mystery« ne manjka tipičnih latino ritmova i karakterističnog melosa, što vrlo važno utječe na sofisticiranost samog ugođaja.
Uvodni »Dayride«, koji je Clarke 1978. s pratećim vokalima iznova snimio kao solo glazbenik, sadrži Chickov specifičan, pomalo šegav sintisajzerski motiv, kojem društvo prave Alove žestoke gitarske dionice i Stanleyjeve rzajuće bas linije. Doista je nevjerojatno kako Lenny svojom kompleksnom bubnjarskom tehnikom, u kojoj se ‘uvijek nešto događa’, popuni cijeli ambijent, dok se u pozadini povremeno mogu čuti i prateći vokali. I na »Jungle Waterfall« vladaju izrazito funkovske ritmičke nijanse, pri čemu središnju poveznu ulogu imaju Alove živopisne gitarske varijacije, dok majstor Corea, nježnim slaganjem klavijaturskih tekstura, brine za razvoj razigrane melodije.
»Flight Of the Newborn« bilo je prvo skladateljsko ostvarenje u Alovoj karijeri i sadrži jedan od ranih primjera uporabe gitarske tehnike ‘shreddinga’ (struganja), za koju je karakteristično gotovo nadzvučno gitarsko soliranje, dakle stil koji se kasnije često povezivalo s Di Meolom. Sličnih demonstracija gitarske tehnike ‘shreddinga’ na »No Mystery« doduše ima prilično, no srećom nikad ne ispadaju pretenciozno i zadržavaju povezujuću narav pojedinih aranžmana. Kod kompozicije »Sofistifunk« već naslov poručuje da je riječ zapravo o sofisticiranom funku s elementima jazza, koji sadrži pomalo čudaške klavijaturske improvizacije. One su u neprestanoj borbi s Alovim ‘supersoničnim’ umotvorinama na električnoj gitari, dok razgranate i kompleksne ritmičke varijacije neprestano brinu za što razigraniju strukturu ovog ostvarenja.
»Excerpt From The First Movement Of Heavy Metal«, usprkos naslovu, naravno nema nikakve veze s heavy metalom, osim ako se ne računaju Alove žestoke, trenutačno gotovo trdorockerski zvučeće gitarske dionice, no ipak su ovdje u prvom planu Chickove prepredene varijacije na električnom klaviru. Lennyjevi vatreni bubnjarski prijelazi s vremenom pobrinu se za završnu instrumentalnu kataklizmu. Naslovna kompozicija, dakle »No Mystery«, obilježena je zasanjanom i trenutačno gotovo eteričnom atmosferom u kojoj ključnu ulogu imaju Chickove brzoprste klavijaturske improvizacije, dok nije zanemariv ni doprinos ritam dueta Clarke-White, osobito Lennyja, koji improviziranjem na udaraljkama, prije svega na kongama i marimbi, brine za suptilno održavanje krhke ritmičke ravnoteže. Alov doprinos, ovaj put na akustičnoj gitari, ovdje je pomalo u pozadini i pojavljuje se tek u završnom dijelu.
Na »Interplay« se međusobno za primat sukobljavaju Chickovi suptilni umeci na električnom klaviru i Stanleyjeve ‘nasađene’ bas-gitarske improvizacije. Slijede dvije iznimno ambiciozne kompozicije, koje su međusobno povezane i zajednički plod izvanrednog Chickova skladateljskog genija. »Celebration Suite, Part 1« u mnogočemu naviješta što će se događati na sljedećem albumu Return To Forever, dakle na remek-djelu »Romantic Warrior« (1976), jer se ovdje odvija velika improvizacijska bitka među sva četiri instrumentalista. Borbenim varijacijama na pojedinim instrumentima članovi benda međusobno se mjere tko će pokazati veće solističke majstorije i višu razinu instrumentalne sofisticiranosti, no ta bitka na kraju ostaje bez pravog pobjednika. Kompleksna atmosfera ovdje, uz latino prizvuk, ima pomalo orijentalni prizvuk, što je usputna posljedica vladavine pentatonskih ritmičkih nijansi. »Celebration Suite, Part 2« predstavlja ritmički iznimno smjelo nastavljanje suite »Celebration«, u kojem je usred divlje improvizacijske bitke jednako vrlo teško izdvojiti pojedini instrumentalni doprinos, pa ipak bi se ovdje moglo istaknuti Alovo ubilačko gitarsko struganje, koje je postavilo standarde za buduće, srodne pothvate klasičnorockerskih i teškometalnih gitarskih heroja.
»No Mystery« je remek-djelo iz zlatnih godina jazz rock fusiona i jedno od ključnih ostvarenja klasične postave Return To Forever, koja je u to vrijeme prestala funkcionirati kao Chickov prateći bend, jer su svi članovi legendarne grupe tada postali ravnopravni skladatelji i kao takvi su (napokon) zaslužili jednak tretman. Gospodin Corea, koji je 1975. za »No Mystery« primio nagradu Grammy u kategoriji najboljeg instrumentalnog ostvarenja u jazzu, tada je potrošio priličnu količinu vremena kako bi obuzdao mladog i dokazivanja željnog Di Meolu, koji je svojim gitarskim umjetninama, uz usporedni početak samostalne karijere, počeo ozbiljno ugrožavati Chickov status glavne zvijezde tog nezaboravnog benda.
Postava
Chick Corea – električni klavir, klavir, orgulje, sintisajzer, marimba, prateći vokal
Al Di Meola – električna i akustična gitara
Stanley Clarke – bas-gitara, orgulje, prateći vokal
Lenny White – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Chick Corea i Shelly Yakus
Popis skladbi
1. Dayride (3:25)
2. Jungle Waterfall (3:03)
3. Flight Of The Newborn (7;23)
4. Sofistifunk (3:51)
5. Excerpt From The First Movement Of Heavy Metal (2:45)
6. No Mystery (6:10)
7. Interplay (2:15)
Celebration Suite:
…8. Part I (8:27)
…9. Part II (5:32)