Noć moderne progresive u bečkom Flexu

datum: srijeda, 21.11.2018
lokacija: Beč, Flex, Austrija
nastupaju: Tesseract, Between The Buried And Me, Plini

Engleski progresivci Tesseract posljednjih su godina lijepo narasli što se tiče baze fanova. U skladu s time, bend se i dobro promovirao. Turneje su se nizale jedna za drugom, a ove je godine svjetlo dana ugledao i četvrti studijski album Sonder (recenzija OVDJE), koji je bend predstavio i na festivalu Metaldays. Nakon festivala dolazi vrijeme za klubove, gdje se pokaže i realna slika popularnosti benda. Budući da su Tesseract pratili američki Between the Buried and Me i australski Plini, moglo se očekivati povećan odaziv.

Bečki klub Flex, smješten uz dunavski kanal, manji je od poznate dvorane Arena, ali još uvijek dovoljno velik da nastupajući vidi dobru posjećenost i dobije konkretan odziv. Prvi su to imali prilike iskusiti australski Plini.

Instrumentalni sastav Plini, koji vodi mladi i talentirani Plini Roessler-Holgate, bio je crna ovca ove turneje. Žanrovski bi to trebao biti bend koji bi se trebao uklopiti uz oba benda, ali tog osjećaja u Beču nije bilo. Bez obzira na to, Plini su svoj set odsvirali precizno i uvjerljivo. No sama glazba koju su predstavili bila je preumirena. Uz obraćanja Plinija činilo se kao da smo na književnoj večeri s glazbenim umetcima. Plini je sa svojim sastavom pokazao smisao za mirnoću, zanimljivu ritmiku i virtuoznost, ali na kraju je nešto falilo. Plini je nedvojbeno zanimljiva stvar, ali bolje pristaje uz čašicu vina u nekom jazz klubu na ljetnoj terasi.

Kod Between the Buried and Me sve se konkretno zahuktalo. Bend koji je ove godine izdao album Automata u dva dijela pokazao se znatno bolje nego na zadnjoj turneji zajedno s Devinom Townsendom. Već s prvom skladbom The Proverbial Below s Automata II, dugom preko 13 minuta, pokazali su izniman žanrovski raspon. Bend u jednu skladbu može ugurati death metal, kaotični metalcore, jazz fusion i progresivni rock. Ograničenja kod BTBAM-a nikad nije bilo. Ponajviše je fascinantno koliko je bend uigran i organiziran. Pojavi se osjećaj pretjerivanja, ali kod BTBAM-a je jasno da to rade svjesno.

BTBAM su nastavili predstavljanjem albuma Coma Ecliptic. Kod skladbe The Coma Machine kaosa je manje, ali je još uvijek prilično kompleksna stvar s kojim preokretom. Povezavši je sa skladbom Dim Ignition, bend je u prvi plan stavio elektroniku, u čemu je pomogao i basist Dan Briggs, koji dodatnim klavijaturama pomaže puniti zvučnu sliku Tommyju Rogersu, vokalistu sastava. Za potpuno smirenje BTBAM su odsvirali skladbu Millions s Automata I, kojom su sve skupa pripremili za potres koji je uslijedio uz sljedeću skladbu.

Between the Buried and Me nisu zaboravili na album Colors, koji predstavlja najveći prijelomni trenutak u njihovoj karijeri. Skladbom Sun of Nothing BTBAM su poslužili agresivnost, kaos te na drugoj strani pjevnost i melodičnost. Doduše, prošlo je više od deset godina od spomenutog albuma, ali i danas te skladbe zvuče svježe i inovativno. Završetak je nedvojbeno bio nezaboravan uz aktualnu skladbu Voice of Trespass, u kojoj se bend dotakne swing glazbe s maštovitim solo umetcima te kasnijim preokretom u »tipičan« ekstremni stil benda. Uigranost benda je na vrhuncu, vokal ima povremenih oscilacija, ali BTBAM uživo nedvojbeno su jedan od boljih aktova današnjeg progresivnog metala.

Tesseract bili su glavni bend ove turneje. S aktualnim albumom Sonder, koji je najkraći uradak benda, pokazali su stabilnost, kreativnost i izniman smisao za produkciju. Riječ je o glavnim engleskim predstavnicima tzv. djent žanra, što znači da se bend služi nisko ugođenim gitarama i izlomljenim ritmovima. No Tesseract su u dobrih sat vremena uspjeli pokazati po čemu se ističu u spomenutom žanru, koji se u nekoliko godina za mnoge istrošio.

Kod Tesseract nema pretjerivanja u nizanju tonova i virtuoznih solaža. S uvodnom skladbom Tesseract su krenuli polako, ali udarno. U prvi je plan došao pjevni vokal Dana Tompkinsa, koji se pokazao kao sposoban vokalist kojemu nijedna pozornica ne zadaje probleme. Sa skladbom »Of Mind – Nocturne« u prvi su plan došli groove i ritmičnost, što još nije pokazalo glavne aduta benda. To se pokazalo tek uz skladbe s prvijenca, kad je bend u prvi plan stavio snažnu distorziju, više agresije i ritmike.

Smisleno su Tesseract smirili svoj repertoar skladbama s albuma Polaris, gdje je već bilo malo previše umirenih, ambijentalnih dijelova, ali su zato scenska svjetla odlično došla do izražaja. Tu je u prvi plan došla slatkoća koja je prije bila više zamagljena. Preokrenulo se skladbom Juno s aktualnog albuma, koju bend do ove turneje nije svirao, iako je riječ o favoritu. S Junom Tesseract pokazuju inovativnost, progresivnost i dinamiku. Raznolikost repertoara Tesseract su potvrdili skladbama Retrospect i Proxy s albuma Altered State. Bez najvećeg hita s aktualnog albuma naravno ne ide. Malo prije kraja pala je skladba King, koja je do sada požnjela vrlo dobre reakcije. Spora i udarna skladba s atmosferskim dodatcima predstavlja kulminaciju kreativnosti benda.

Za kraj, opet povratak na prvijenac uz ritmički kompleksnu skladbu Acceptance. Odsviranim su Tesseract poslužili trenutačni best of repertoar, iako su povremeno previše u prvi plan stavili zasanjane skladbe. Tesseract uživo nedvojbeno oduševe. Zvuk je bio jasan i glasan, svjetla glazbi daju osjećaj spektakla, a sama uigranost benda također je na vrhuncu. Tesseract su nedvojbeno bend koji je trenutačno u svojem boljem razdoblju što se tiče nastupa uživo.

Dupkom puni bečki klub Flex svjedočio je koncertom Tesseracta, Between the Buried and Me i Plinija povećanom interesu za bendove koji u prvi plan stavljaju neobičnost i raznolikost.

autor: Primož Novak
fotografije: Aleš Podbrežnik