Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Down
Izdavač: Elektra Entertainment Records
Izlazak: 1995
Trajanje: 56:33
Ocjena: 5/5
Kemija agresivnog talenta glavnog tekstopisca i vokalnog sinonima benda Pantera, nonšalantnog, ali nedvojbeno nadarenog Phila Anselma, naime je na samom početku ’91. pružila ruku nadarenom osnivaču C.O.C.-a Pepperu Keenanu, kojem se pridružio dvojac iz sastava Crowbar u liku gitarista Kirka Windsteina i basista Todda Strangea, a točku na i stavio je fenomenalni bubnjar benda Eyehategod Jimmy Bower. Počinje se pisati priča o uspjehu i potpunom ganjačkom odklopu, u kojoj se iz dima dogorjelih jointova rađa niz udarnih skladbi koje energiju i poruku crpe izravno iz zvuka Black Sabbath i Saint Vitus. Stari znanci prvo uzimaju vrijeme za odmor od svojih središnjih glazbenih osi stvaranja – matičnih postava koje su ih gonile do samog ruba mogućnosti, a o kojima je ovisio njihov svagdašnji kruh. Četiri godine nakon anonimnog okruženja sigurnog zaklona omamljujuće garaže, glas o novom velikom sastavu, jednoj od prvih metalskih superskupina kraja prošlog tisućljeća, razlijeva se javnošću. Iz sjemena kreativne groznice te iz samog središta i srčane čakre najavljuje se izlazak ploče zbog koje su se nemalom broju ljubitelja metala iz usta cijedili iskreni potoci sline iščekivanja i znatiželje – a sva visoka očekivanja ispunila su se izlaskom slavospjeva gradu New Orleansu, albumom NOLA.
Iza akronima NOLA priča se upravo priča o tom nesretnom gradu na jugu SAD-a, u čijem se srcu rodila priča brojnih talenata cajunskom epikom prožetog metala. Ako su s jedne strane Pantera u glazbeni međuzvjezdani prostor lansirali sve tvrđe projektile bijesa, gnjeva i razrijeđene melodike, glavna esencija ovog upoznavanja Anselmova spektra posezala je u ranije razdoblje stvaranja, u kojem su se u cerebralnim vodovima rađale prije svega melodične slike. NOLA u stratosferu nosi kult opjevavanja zabranjenih supstanci, a kanabisom omekšane linije metala melankolične su, ali grešno slatke i pune. U prvom planu je prepoznatljiv podton Keenanovih C.O.C. gitarskih vragolija, zasićenih osjećajem. Keenan ne ispaljuje brzoprste solaže i ne niže rifove bez potrebe, a osjećaj za estetiku minimalizma stapa se s Anselmovim osjećajem za čulne duhovne izljeve čiste duše i talenta u monumentalnu formu kojoj se ne možete othrvati. Unikatna kemija dvaju glavnih umova rađa ploču na kojoj je hrpa glazbe koja i danas sja najkvalitetnijim i najplemenitijim sjajem. I to zato što je bend stvorio nešto posve izvorno i nepovezivo s prethodnim uradcima ili projektima.
Down su sve prije nego surogat glazbene nezadovoljenosti u matičnim sastavima, jer se već na samom prvijencu nalazi čak trinaest umjetnina koje vas bez trenutka dosade vode na putovanje po šarenim livadama imaginarnog svijeta močvarne idile, a pomalo usporen tempo šamanskog poigravanja vašim osjećajima cijedi najčišći srčani ekstrakt, dušinu tinkturu karakterne višeslojnosti. Uvodni vatromet emocija sabijen je u skladbu Temptation’s Wings, koja vas hipnotično nagovara izvanrednim uvodnim rifom, nakon kojeg počinje lebdenje u sferama izvrsnosti.
https://www.youtube.com/watch?v=Xo2oXg2BsLw
Hipnotizirani poletite na krilima zbrke i odlijepite se od svijeta patnje te poletite u orbitu planeta Zemlje. “I feel the pressure, it lightens / To judge this spirit of mine / To be like the judgement / To be the king that is left behind” Lifer pjeva Phil i nakon solističke dionice u trećoj četvrtini komada možete samo sanjarski kliznuti u stanje ošamućenog uživanja. Ništa vas ne može povrijediti i ništa uništiti harmonično valovanje, a tome slijedi i skladba. Pillars Of Eternity nudi pomalo putenu skicu punog uživanja u plavoj travi zaborava. “Crumbling world falls through my hands / In my mouth taste bitter sands / Grass is burning, pulse is slow. / Drip by drip my backwards growth… crawl. / Feed my hate. / And I’ll die within my fade / Wine, song, women, birth / This deflowered mother earth / Planting, plowing, how she grieves. / The seeds that grow these dying trees / Feed my hate.”
https://www.youtube.com/watch?v=Y5wDGgiPHEg
Staklene čaše i posude pune se slatkim nektarom, pluća zavaljaju, a u ustima osjećate vrtlog omame. Iz zvučnika puše najveći i najbriljantniji poklon legendama metala Black Sabbath. Nema mekog tkiva ni točaka slabosti, iako je oratorij namijenjen veličanju omamne zelenice i zadrogiranosti, koja se nastavlja s Rehab te najočitijim slavospjevom THC-u – skladbom Hail The Leaf. Svojevrstan vrhunac je solaža na nargili koju “odsvira” znanac Lil’ Daddy. Dašak Pantere ipak se osjeti u izljevu usporenog, ali iskreno izrečenog bijesa skladbe Underneath Everything. “Woe to me, battered man / Raise the monolith / Deities my spirit rise / Like days the world forgets – down the / Drain – laid to lame / A fool-ass hearty bliss / Borderline suicide, / Celebrate before my death / Your promised land divide, / That’s why the world lies.” Monolit je podignut i u ovoj ovosvjetskoj tamnici osjećaja nema mjesta za oklijevanje ili žaljenje, no trenutak melankolije ipak je dopušten. Flaster na ranu nudi slatka i bluesom nastrojena elegija vječnom jugu – Eyes Of The South, koja se gradi i stupnjuje postupno i s osjećajem. Pristupni “redneck rampage” dočarava sve argumente zbog kojih je buntovni jug karakterno klesan, čvrst i usprkos paklenim kušnjama osuđen na iskušavanje najsrdačnijeg ponosa. Led-zeppelinovski zvučni Jail podsjeća na meditaciju Planet Caravana, a mekane slike i dodiri minovanja daju osjećaj bezvremenosti i sigurnu luku svim zasanjanim rapsodima svijeta ovdje i sada. “One day, the strain / I’ve never felt like this before / Our lives, capsize… I’ve never been… before my god / Why must you kneel for me? / I write for sight / One day you’ll find me in the corner / More sublime, / But I still never died before…” je cjelovita i zgusnuta meditacija koja se lirski polako useljava u vašu dušu s melankolijom i najiskrenijom boli, koja vam ipak ostavlja da dišete i lebdite nad svijetom fizičkog kao u oblaku najčišćih snova. Zatim nastupa buđenje i budilica! Losing All je jedan od najtemperamentnijih uradaka na ploči, u kojem kruži najčišća energija života. Puls se ubrzava kako bi vas još više potresao najčulniji trenutak ploče, koji se inkapsulira u liku akustičnog grijeha Stone The Crow. Duet profinjenih gitara poigrava se i s onima kojima metal nije najbliži, osjećaj ugode preplavljuje slušatelja čvrstoćom i ljuljajućim melosom. Kirk Windstein i Pepper Keenan otkrivaju sve skrivene aduta i talent, a vrane, zavijene u gusti dim uljevitog lebdenja, odgađaju konačni sud i apokalipsu na neodređeno vrijeme u budućnosti. Down nikad nisu bili bliže pojmu balade, a Stone The Crow s bluesovski jednostavnim ritmičkim sekcijama pali melodiju u vašem mozgu, zbog čega ćete Down ubuduće povezivati upravo s tim napjevom.
Nakon Swan Songa strasti se polako smiruju. Svijet se zamata i zakopava u još posljednju salvu teškog dima skladbom Bury In Smoke, koja posljednji put gasi plamenove vaše sentimentalnosti s nešto depresivnijim podtonovima i prikrivenom agresijom, nakon čega ostaje tek trenutak za smirivanje i potvrdu činjenice da ste doživjeli pravu glazbenu epopeju, a što je još važnije – istinsku glazbenu (metal) klasiku.
NOLA naime posjeduje sve aduta zbog kojih je neka ploča po svojoj nužnosti klasik. Sočan gitarski zvuk i izvanredna produkcija iz ruku Matta Thomasa predstavljaju važan građevni element u mozaiku, a na ploči nema ni trunke glazbenog previše (ili premalo). Polazište za produbljivanje u predivni krajolik stonera dano je na isprobavanje i nadogradnju. Mnogostruko srce u jednom zajedničkom tijelu kuca kao jedno i bend na svom prvijencu zvuči tako da je nizanje daljnjih priča može biti tek približak tome. Mnogi bi svoj put mogli zaključiti samo na ovom zrelom uratku. Down su priču nakon dugih godina oklijevanja nastavili i pomaknuli južne predjele Sjedinjenih Država bliže prosječnom slušateljstvu. Sjeme uspjeha zasijano je s NOLOM, slavospjevom gradu koji se u vremenu nakon razornog plesa Katrine gradi i budi u novi život, a ostaje važan građevni element duše i biti scene, koja je važna prekretnica u životu benda. Ti glazbeni talenti su se ovom pločom još više i još čvršće zavezali glazbenom stvaranju, a iz njedara ove predivne luke nakon izvanrednog prvijenca iznjedrili su već tri uratka koji su jednostavno esencijalni i nužni u vašoj glazbenoj zbirci – ako vam je iole stalo do kvalitetne glazbe s dušom i čvrstom esencijom!
Postava
Phil Anselmo – vokal. Gitara na skladbi Pray for the Locust
Pepper Keenan – gitara
Kirk Windstein – gitara, bas
Jimmy Bower – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
– Todd Strange – zviždanje i bas na skladbi Lifer
– Big Ross Karpelman – klavijature na skladbi Jail
– Lil’ Daddy i Sid Montz – udaraljke na skladbi Jail
– Lil’ Daddy – solo na nargili u skladbi Hail the Leaf
Produkcija
Down & Matt Thomas
Popis skladbi
1. Temptation Wings
2. Lifer
3. Pillars Of Eternity
4. Rehab
5. Hail The Leaf
6. Underneath Everything
7. Eyes Of The South
8. Jail
9. Losing All
10. Stone The Crow
11. Pray For the Locust
12. Swan Song
13. Bury Me In Smoke
