Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Entombed
Izdavač: Earache
Izdanje: 1993
Trajanje: 35:10
Ocjena: 4.9/5
Već je EP Hollowman najavio da se kod grupe Entombed radi o sklonosti testiranju granica dopuštenog i očekivanog, a franšizno ime Entombed privlačilo je i pod istim krovom okupljalo ljubitelje prljavog bajkerskog zvuka, poderanih traperica i jakni ukrašenih Black Sabbath našivcima, kao i one najekstremnije ljubitelje sočnog death metala punog adrenalina. Wolverine Blues je ploča koja će zasititi i najzahtjevnijeg slušatelja, a Entombed na svom trećem studijskom izdanju u petrijevkama kreativnosti povećavaju doze tadašnje uobičajene death metal sirovosti, HC-a, punkoidnog derivata metala i posve svojevrsne tvrdoglave originalnosti. Formula miješanja u metalnim galonima stvara smrtonosni koktel potpunog užitka, u kojem slojeve soničnog zasićuju naizgled razglašene, rifovski zarazne i čudovišno slasne gitare, opsjednuti vrišteći hrapavi vokali te razorni bubnjarski prijelazi natopljeni brujećim basom. Stampedo opsjednutosti, anarhično plemenitog sotonizma, vulgarnosti, zlobe i mizantropije prikovat će te uz zvučnike za dobrih pola sata, pri čemu nepotrebno zastajkivanje i gubljenje u kompliciranim pasažama bezumnog majstorstva izlaz traži u manje opterećenim alternativnim zabitima.
Imaginarij slušanog je zloslutno slušljiv, iskonski oratorij grlenog obračuna s institucionalnom vjerom iz grla Larsa-Görana Petrova zapravo zvuči kao vjerodostojna Arayina kopija – s teškom gnojnom apscesnom upalom glasnica, naravno. LG Petrov, švedska pjevačka ikona s makedonskim korijenima, otkriva cijeli spektar brutalnosti i nemilosrdne agresije, a ploča, koja bi se inače jednostavno smjestila na policu uz klasične briljante grupe Hellacopters, približava se idealima thrashom obojenog švedskog death metala, koji je unatoč godinama još uvijek vitalan i bezvremenski krasan!
Ali idemo redom. Izvrsna produkcija iz prstiju Tomasa Skogsberga (vlasnika zloslutno zvučećih Sunlight Studija), koji je među ostalim “skrivio” i ploče grupe Disfear, tka monumentalni niz od deset skladbi u nikako jednoličnu ili dosadnu cjelinu. Secirenje izvanrednosti tako može početi već uz izvanrednu uvodnu skladbu Eyemaster. Nakon piskanja gitara otvaraju se vrata u paklensko podzemlje, a nakon Petrovljeva uvodnog grlenog penetriranja u svod tvoje lubanje raketnim ubrzanjima tonete u more plamena i jada. Refreni su namijenjeni skupnom zaklinjanju i slavljenju velikog izmicatelja, samog Belzebuba. Death metal obično nije namijenjen skupnom pjevanju, no fasciniran lakoćom i prirodnim druženjem prije nespojivog, lako se prepuštam srkanju crnog nektara i nakon gotovo dvadeset godina od prvog izlaganja tornadu čistog užitka. Sludgerski prljavi nastavak skladbe Rotten Soil nastavlja upravo započeto klanje.
https://www.youtube.com/watch?v=BJp6cfXHXsY
Krv klizi niz zatiljak, a iz lubanje gmižući i bježeći mozgovi zuje kalibrirani na dobro odmjerenu dozu usporenog tempa i granitnih udaraca nemilosrdne organskosti. Već čuješ sotonističko zaklinjanje i šapat demonske trostruke šestice? Na ploči te čekaju prerade dviju već čuvenih skladbi – skladbe Hollowman i Wolverine Blues – a s potonjom se nalaziš u sferi potpune tame i demencije. “What u believe / is the vanity u conceive / What u love u don’t pen / to put in a cage is to put to an end / Enamoured of the passion / life-sucking lust / u will never gain my trust” – riječi koje se nezaustavljivo cijede u tvoje slušne kanale. Zagrijavanje koje kulinarski dovršeni Demon oplemenjuje nečim najboljim i najplemenitijim skandinavskog obrta, a spori udarci bubnjeva prikuju te na metalni križ, okrenu te naokolo i okrenuti pentagram ti utisnu u čelo, na stražnjicu i još kamo. Skladba Contempt nudi alternativu uravnoteženim druženjem tradicionalnog poremećenog atmosferičnog death metala. Tome se pridružuje konvencionalni melodični imperativ pretenciozног hard rocka, a nova doza kerozina ubrizgava se u žile skladbom Full Of Hell. “I’ve got sympathy for the devil / and demon is in my vein / I’m organized chaos / but don’t call me stupid I’m insane” – stihovi koji ne trebaju trošenje dragocjenog vremena na udubljivanje u simboliku metafora, jer ih nema! Sabbathovska transfuzija starog zvuka u novi organizam u skladbi Blood Song podupire prljavi diskurs sočnih distorzija i Petrovljevo potpuno zasjenjivanje družine potpunom vokalnom nadmoći, a nakon već spomenutog Hollowmana postaje ti jasno da si ili posve podlegao znojem i krvlju natopljenom šarmu ili doživio neizlječive traume dugo poricanog otpora. “My hollow eyes / are staring down the hole/Jesus, Satan, Hitler / bought my soul / It’s rotten and sour / but it’s inside of me / I’ve got faith in the end / but you just can’t fuckin’ see” izviru pred posljednjim refrenom, da bi se zbivanje prevagnulo u demonski završetak.
Heavens Die i završni čin, pjesma Out Of Hand, ne popuštaju čeličnim stiskom koji smirenim drobljenjem ubija i posljednje eventualno preostale preživjele komadiće nekoć dvojećeg, buntovnog samoniklog sumnjičavca koji je ostao u tvojoj duši. Petrov nastavlja svoj obračun s kršćanskim glupostima na svoj način, kojeg krase izravnost, čak groteskna jednostavnost i težnja za čistim izvornim znakovima teške antiisusovske alergije. Skladba Out Of Hand počinje citatom: “I am Jesus Christ!”, na što Petrov nemilosrdno odgovara: “No you are not! You are fucking dead!” Do samog finala dijele te tek nepune tri minute, a s podignutim srednjacima i plamenovima bijesa u srcu na kraju i sam kimaš uz šibanje licemjerne vjerske stanice. “Jesus Christ / lord of flies / in disguise / FUCK!” Nema se više što dodati! Može li pakao biti ikako bliže?
Wolverine Blues se kao treći čin u povijesti Entombed ubraja među najbolje proizvode ekstremnog glazbenog žanra. Ideali nisu izdani, estetika nije narušena, ne manjka razigranosti i izravne kritike, a po me(n)talnoj strani dobivaš pun kaloričan obrok vrhunskog zvuka znojem natopljene garaže. Ljubav i iskrenost prema žanru ostaju živi i zahvaljujući ovakvim glazbenim izdanjima, koja su obilježila razdoblje kojeg više nema i utkala se u priču koju možemo pratiti do danas. DNK je tako još plemenitiji, a zvijer tako predivno privlačna i nakon dugih desetljeća odrastanja! Ovom slušanju, ako si imalo naviknut na pravi metal, jednostavno ne smiješ odoljeti!
Postava
Lars-Göran Petrov – vokal
Nicke Andersson – gitara, bubnjevi
Uffe Cederlund – gitara, tamburin
Lars Rosenberg – bas
Alex Hellid – gitara
Produkcija
Tomas Skogsberg
Popis skladbi
1. Eyemaster
2. Rotten Soil
3. Wolverine Blues
4. Demon
5. Contempt
6. Full of Hell
7. Blood Song
8. Hollowman
9. Heaven’s Die
10. Out of Hand
