Autor: Sandi Sadar Šoba
Mjesto: Cvetličarna VPK, Ljubljana
Datum intervjua: 21.04.2011
Iz zaprašene ladice jednog je dana ispala kaseta na koju sam u međuvremenu skoro zaboravio. A slučajnosti su prizvale sjećanje na 21. travnja, kad je Slovenija opet dobila koncertni posladak bez premca – koncert kanadskih očeva punka, grupe NoMeansNo. Intenzivni koncert u ljubljanskoj Cvetličarni još nije ni do kraja odjeknuo kad sam u utrobi backstagea pred mikrofon uhvatio pogonsko grlo legendarne postave NoMeansNo, Roba Wrighta. Vidno izmoren stvarno intenzivnim nastupom, ipak je otrgnuo trenutak vremena i odškrinuo vrata u svijet stvaralaštva i glazbene evolucije tria koje od davne 1976. utire put alternativi i punku na način koji može odražavati samo njih. Karizma, udarnost, provokativnost i prodornost u liku osijedjelog frontmana rukuju se s ljubaznošću i susretljivošću.
Stvarno smo mogli biti počašćeni što ste se nakon toliko godina povratka na mjesto koncertnog užitka publike voljni vratiti ovamo i ponuditi nam novu dozu svježe NoMeansNo energije. Kakvi su osjećaji nakon ovog koncerta u ljubljanskoj Cvetličarni ovaj put?
Rob Wright: Ovdje smo stvarno nastupali puno puta, a prvi nastup upisali smo već 1989. i tada je kutija cigareta koštala pet dolara, i uvijek, moram to naglasiti, na koncertima u Sloveniji smo se stvarno fantastično zabavljali. Tako je bilo na našem prvom koncertu ovdje i svaki put kad su nas putevi doveli ovamo. Bez obzira na sve, energija publike ovdje je uvijek bila fantastična, zato sam bio stvarno zadovoljan kad sam vidio da su stvari napredovale tako da nam je omogućeno odsvirati više nastupa ovdje u Sloveniji. Uvijek je lijepo vraćati se ovamo, i zahvaljujući Ireni iz Bube, s kojom smo u vezi od našeg prvog dana ovdje! Više od 20 godina zajedničkih sjećanja i doživljaja satkalo je to da je Slovenija jedna stvarno domaća i topla, nama draga koncertna postaja s ove strane Atlantika.
Možemo reći da se onda satkala prilično ozbiljna i čvrsta veza između NoMeansNo i Slovenije? A što je s ponovnim posjetom samom mjestu zločina (u koncertnom smislu)?
Rob: Kao što sam rekao, uvijek je super doći ovamo, i u pravu si – ovdje smo uvijek imali vjerne obožavatelje i ljude koji su nas podržavali od samih početaka, a ne mislim pritom samo na zadnjih nekoliko godina. Mislim da se zato nije dogodilo niti će se dogoditi da obiđemo Europu, a da usput ne posjetimo i vaše krajeve. Baš je fora što nam je na raspolaganju dano nešto više od samo jednog nastupa ovdje. Na početku je na popisu bila samo Ljubljana, a sad ćemo rikati i na pozornicama nekoliko drugih gradova. Uvijek je zabavno vratiti se i opet napraviti korak naprijed.
Nažalost nam nije dano da u razgovoru pred mikrofonom ugostimo slavljenika koji danas slavi 51 godinu, gitarista Toma Hollistona … No ipak: kako je bilo družiti stare materijale i dati okusiti nešto novo što se još nije ostvarilo u obliku rođenja nove ploče?
Rob: Stvarno nam godi što možemo raditi ono što nam nešto znači. Znam da ljudi žele čuti puno materijala iz starog fonda, zato im uvijek udovoljimo s njim, ali uvijek smo i uvijek ćemo nastaviti pisati nove skladbe. A pišemo nove skladbe i zato da bismo opet mogli na turneju. Nove skladbe koje smo kao grupa stvorili da zadovoljimo svoje apetite, ali i zato da ih čuje publika … Kad krenemo na put, težimo tome da u izboru skladbi pokrijemo sve praznine od prve ploče do zadnjeg EP-ja. Problem je samo što je skladbi stvarno prokleto puno … (smijeh) Svi imamo svoje najdraže skladbe, tako i publika, i kad bismo htjeli udovoljiti baš svim ukusima … Hja … Nemamo na raspolaganju tri sata za koncertiranje … (smijeh) A i da imamo, brzo bi me bilo kraj, a susretljivost zna tako stvarno ubijati … (smijeh)
Nakon Ausfahrta iz 2006. ipak niste snimili novi veliki album …
Rob: Spoznali smo, hvala Bogu, da ljudi više ne kupuju ploče u CD obliku, a presušujuća potražnja na samom tržištu nalaže da ljudi, rijetki odabranici, kupuju vinile, a većina vuče glazbu s weba. Tako smo išli u korak s prilikama i odlučili na tržište ispaliti seriju EP-jeva. Dva su već izdana, treći je na putu, a kad zajedno napišemo dobrih dvanaest skladbi, a sve će biti dostupne za downloadanje, napravit ćemo nešto po mjeri ljudi. Publika će dobiti posladak koji će nasititi sladokusce, a ne neki CD napravljen sam sebi u svrhu, što je ionako sranje. Ljudi su danas više vezani uz računala i tome slijedi i puštanje glazbe na radijskim valovima. Možda će kasnije uslijediti kompilacijski CD ili nešto slično, ali ne znam tko i koliko ih bude kupovao … CD-ove nikad nisam volio, tako da sam posve pomiren s činjenicom da se sve očitije opraštaju. (smijeh)
Onda ste jako blizu ideji Billyja Corgana, koji po istom ključu gomila skladbe na internetu, a onda obećava nešto stvarno posebno i izvanredno?
Rob: Takva je već sudbina glazbe danas i tako je ljudi konzumiraju u ovom novom tisućljeću! Djeci i mladima nije stalo do ploča, dizajna i CD-ova. Mi stari prdonje više smo vezani uz vinil, ali tako to već ide. To je puls vremena u kojem živimo i s tim moramo ići u korak. Super je što se tako sama distribucija glazbe jako pojednostavi i pojeftini. Nema više posrednika i ne trebaju ti više izdavačke kuće koje bi bile spona između izvođača i korisnika. One su dosad brinule samo o distribuciji čvrstih atributa glazbe, poput omota i ploča, a nisu pružale pravo zaleđe samoj glazbi kao takvoj. Sad je izvođač izložen svima koji žele poslušati njegovu glazbu. Ako to onda žele dalje dijeliti s drugima – samo naprijed, jer tako se glazba širi! Nije me briga! Nisam toliko opterećen novodobnim piratima i profiterima koji si onda prisvajaju glazbu. Važno je da ljudi poslušaju glazbu! To je ono što je ključno. Kao NoMeansNo uvijek smo se definirali onim što radimo uživo, na pozornici. Tako jedino znamo i disati i živjeti s glazbom. Albumi su tako za nas samo reklama s kojom krećemo na turneju, a ne obrnuta igra tih osnovnih gradivnih elemenata … (smijeh) Biti u prvom planu i na pozornici za nas je najbliže onome što se u samom stvaranju može dogoditi i nema neke druge skrivene računice u svemu tome!
Ako je 2006. bila godina zadnje studijske kampanje, što je onda to što bi konkretno bilo dano budućim naraštajima slušatelja?
Rob: Kao što sam rekao, u planu imamo snimiti i završiti par EP-jeva koji će biti gotovi do jeseni i proljeća iduće godine. Zatim je u planu EP prije nego što krenemo na novu turneju, a nakon toga ćemo se moći slušati samo na internetu i potencijalno na kompilacijskim albumima. Ako netko poželi da to napravimo, možda ćemo razmisliti i o toj opciji. Što se tiče rada s izdavačkim kućama, mogu reći da sad surađujemo samo s engleskom izdavačkom kućom Southern Records i ako se taj odnos okonča i završi, s radom ćemo ipak nastaviti – sami. Bez komplikacija i nepotrebnog petljanja … (smijeh)
Kao umjetnici nedvojbeno imate i neki odnos prema estetici koju uključujete u samo oblikovanje i vanjsku sliku samog završnog proizvoda?
Rob: Svi će na internetu moći izabrati materijale i dobiti ih bez komplikacija. Već sad svi sve mogu dobiti s interneta besplatno. Ja sam drukčiji, jer nemam vremena ni energije da nekome tek tako ukradem album i zasluge s interneta, ali vjerojatno je riječ samo o evoluciji. Tako ćemo i mi ići u tom smjeru, snimiti nekoliko skladbi, objaviti ih na internetu … Više ne morate trošiti novce na ploče prema kojima neki nemaju pravi odnos, nego će vam one bez napora biti dane na raspolaganje instantno – na samom internetu. Onda si povučene skladbe možete spaliti na CD i tako je stvar jednostavna za obje strane. Jedino što ne podnosim su ljudi koji kradu i protupravno pribavljaju snimke, a onda ih u nekoj svojoj kombinaciji prodaju dalje za profit. Takve pirate jednostavno ne mogu probaviti, jer ubijaju poantu glazbe. Ako težite tome da posijete sjeme glazbe među prijatelje i pritom se ne obogatite – samo naprijed, jer tako je jedino ispravno! To je jedino jamstvo da će, kad idući put dođemo ovamo, na koncertu biti još više posvećenih mladih umova i ljubitelja glazbe!
Budući da si najstariji član postave – ne da se želim našaliti na račun mirovine i godina … – kako se sam nosiš s novim konceptom NoMeansNo za novi milenij?
Rob: O tome neka sudi publika! Ako budemo pisali nove materijale i namjeravamo s tim nastaviti, na ljudima je da prosude je li napisano u konceptu i skladu s duhom vremena u kojem živimo. To je naša mjenica za daljnji rad i zbog toga ćemo nastaviti stvarati ili odlučiti da je vrijeme za oproštaj. Ako se tijekom pisanja čovjek opterećuje time za koga i što piše, onda si talac vlastite glazbe, pa se trudim ne opterećivati se ničime. Ako mi nešto sine u mislima i procijenim da je dobro, uzbudi me i naelektrizira – to je ono što se računa i do čega mi je stalo! Ljudi su ovdje sljedeća karika te čarobne uporabne lančane veze. Ako su do sad ustrajali s nama, onda postoji mogućnost da će nam biti suputnici na ovom putu i ubuduće. Ipak je uvijek publika ta koja diktira što bi željela slušati …
A kako vam se čini kad se osvrnete na vremensku crtu i ustanovite da je tako već od 1976. i da još uvijek ustrajete u ništa sporijem tempu?
Rob: Dragi moji, činjenica je, i to priznajemo: stari smo! (smijeh) I godine su uzele svoje: malo smo usporili tempo, ne koncertiramo toliko koliko nam je bilo dano u prošlosti, a tako je i s izdavanjem ploča koje smo svojedobno prilično intenzivno nizali jednu na drugu. Ali o oproštaju zasad još ne razmišljamo! Nikad nismo bili dobri u dugoročnom planiranju. Uvijek razmišljamo samo jednu ploču unaprijed. Ja sam usporio tempo jer imam sina, John ima dvoje djece, a djeca su ono što preuredi redoslijed prioriteta u našim životima. Ujedno volimo to što radimo, a to što radimo dobro je i za nas i za naše slušatelje, pa ćemo vjerojatno s tim još nastaviti!
A što je s dugoročnim i kratkoročnim planovima za NoMeansNo?
Rob: Svakako ću se potruditi preživjeti barem još ovih nekoliko godina (smijeh). A ako budem još živ, onda ću vjerojatno još pisati i stvarati glazbu! (smijeh)
Fotografija: Goran Antlej
Galerija slika
