Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Siddharta
Izdavač: Dallas Records
Izlazak: 2001
Trajanje: 61:23
Ocjena: 4.5/5
Ohrabreni općim prihvaćanjem i uspješnim dočekom prvijenca “Id” (RockLine recenzija OVDJE), skratka lijepim uspjehom kojim su definirani prvi koraci, dečki su i dalje kovali željezo dok je bilo vruće. “Id” se definirao svojom višeslojnošću, ali i nizom potencijalnih smjerova samog razvoja koje bi grupa mogla odabrati u budućnosti.
Za “Nord” su odlučili da će brusiti zvuk u smjeru njegove veće kontrole, veće profilacije kontrasta njegovih osnovnih gradivnih elemenata. Zvuk na albumu “Nord” znatno je više uglačan i pročišćen u odnosu na “Id”. Vidi se sklonost klasičnoj opremljenosti zvuka i aranžmana, koji u klavijaturama brinu za izdvajanje elementa simfoničnosti. Siddharta su navili zvuk gitara u distorziji, koja je na novoj ploči zapravo zametaliziran. Do većeg izražaja dolazi i upotreba zvučnih petlji i programiranja zvučnih uzoraka u kombinaciji sa sintetizatorskom protetikom, čak i pjevanje vokala kroz efekte u refrenima (skladba “01”). Sklonost razvoju simfonijskih elemenata odražava sama zamisao skladbi, a skladba B Mashina nosi čak i aranžman za violinu. Možda je upravo ta skladba pravi naslov koji u četiri i pol minute nudi slušatelju najizravnije karakteristike albuma “Nord”. Nakon srednjeg instrumentalnog dijela, koji vodi solo saksofona, u prijelazu prije refrena simbolično se pojavljuje govor preminulog slovenskog alpinista Tomaža Humara.
U novom zvuku s više kontrole i manje organskosti, u cjelokupnoj zvučnoj slici intenzivnije nego na “Id” izložen je i kontrast melodijskih linija bas gitare, koje je za “Nord”, s iznimkom dviju skladbi, doprinio tada (još) gostujući glazbenik Jani Hace.
Osjećaj za stvaranje refrenskih napjeva uz optimalno kombiniranje učinaka melodije i udarnosti na “Nordu” nudi veći broj skladbi koje su “hitmakeri” u odnosu na “Id”. Općenito se u prvoj polovici albuma samo redaju Klinik, Neon, B Mashina, Samo edini… kasnije točku na i stavlja još Platina, zapravo skladba s očuvanim naglaskom na akustici i skladba u kojoj je Siddharta, uz skladbu Neon, najučinkovitije složila odnos kitica-refren u pobjednički hit albuma “Nord” (hja, križ je sa ženama – sreća da je tako, inače Platina ne bi “pogađala” tako učinkovito). Sve s iskorištavanjem svečanih refrenskih napjeva, sa značajnom koprenom melankolije koja se povlači u korist osjećaja patetike (Samo edini) ili prkosa (Apokalipsa, B Mashina). Refreni su, u pravilu, svi opremljeni navijenim ojačelim riffanjem gitara kojemu se pridružuju simfo aranžmani klavijatura. To daje neku notu ledenog pisa koji se vijuga kroz album.
Odmaci na albumu? Keltvek s vodećom melodijom piščali i moćno huktavim napjevom u refrenu, gdje gromoglasni muževni vokali grade glavninu ledene atmosfere u kontrastu s ječećim udaraljkama. Eboran, pobjednički trik koji razbija opasnost da album padne u monotoniju i odlično razgibava dinamični razvoj albuma, kad se grupa odluči skladbu snimiti u potpunosti u suprotnom smjeru. Nosi melos arabeske, pa čak i stihovi dobivaju podznačenje kao da dolaze s Bliskog istoka. Himnični napjev u refrenu ostaje izložen i maksimalno iskorišten u melodijskom iskorištenju.
Siddharta se na albumu Nord “zabola” dakle u smjelu nadogradnju jezgrovito kompaktne poruke. Svoj značajni “id” kapitalizirali su u smislu jezgrovite melodijske minimalizacije, koju su obogatili dodavanjem zvučnih kolaža programskih uzoraka, sintetizatora, simfonijskih aranžmana klavijatura, uz povremeno produbljivanje simfonijske atmosfere (violina, piščal). Saksofon je potisnut samo još u srednje instrumentalne dijelove i više ne služi kao podrška riffanju gitarskih fraza. Istodobno zvuk postaje leden, logičan, racionalan – sažima ga odlično turobna “totemska” naslovnica, koja nalaže klanjanje zapadnoj civilizaciji, simbolu “logične materije”, koja je na albumu “Nord” zamijenila prirodno stvaranje prožimanja zvučnih kolaža prvijenca “Id”.
Genij snažnih poruka, plasiranih kroz melodijsko iskorištavanje stihova za Siddharti tipičnu uporabu slovenskog jezika, ostaje s nama. Možda ga najljepše sažimaju upravo skladbe Opice i Zoo 69, koje su unatoč snažnoj i dorečenoj zamisli vodećih melodija nekako zasjenjene “tučom” hitova albuma “Nord”.
Zapravo album ima jedan jedini minus. Trebao se zaključiti sa Zoo 69. Svakako Siddharta nije skrivala veliku ambicioznost i stvaralački zamah pa je htjela ponuditi što više svojim glazbenim masama. Otud album dulji od jednog sata. Za posljednje tri skladbe bilo bi bolje da su ih odvojili prefiksom “bonus”. Orion Lady je u igri riječi skovana iz sažetaka tekstova i naslova preostalih skladbi albuma “Nord”. Nosi kabaretsku notu uspješnog kombiniranja Tomijeve vokalne muževnosti s klavirom. Slijedi remiks skladbe Eboran iz kojeg je odrezana gitarska riffovska masovka, bubnjeve zamjenjuju udaraljke, aranžmani dodatno produbljuju arapski melos skladbe. Outro sažima vodeći “01” gitarski motiv, uz pokrivalo saksofonske solaže, čije iskorištavanje doista nedostaje na albumu “Nord”. Dakle, u zaključku albuma postava ne nudi ništa posebno, samo već rečeno izražava u rekapitulacijama na malo drugačiji način. Tako je osjećaj da se album “Nord” potpuno smiruje i tu gubi pompoznost koju grupa razvija na glavnini njegova kostura. To daje onaj osjećaj da je bit albuma “Nord” već bila izrečena u prvih pedeset minuta njegove minutaže.
Album “Nord” je pri izlasku 2001. godine u Sloveniji izazvao pravu “Siddhartamaniju”. S njime su se Siddharta temeljito usidrili u sve sfere pulsa rock kulture u Sloveniji, srušili prodajne rekorde, postigli s njime dvostruko platinastu nakladu. Postava je dakle podredila razvojne silnice potenciranju pompozne melodičnosti, koju je u odnosu na “Id” postizala kompaktnijom riffovskom (“zametaliziranom”) distorzijom, opremljenom sve češćim opremanjem simfonijskim aranžmanima, produbljivanjem drama atmosfere uz pomoć izdašnije upotrebe programiranja i prepredenim začinima dodavanja zvučnih petlji. U svemu tome iskorištavanje Tomijeva karizma, kao vokalista, dodatno je optimizirano na albumu, a njegov značajni pristup još većom lakoćom postiže činjenicu drama pompoznosti albuma!
Postava
Tomi M. – vokal, gitara, kotli, prateći vokal
Primož B. – gitara
Tomaž O.R. – klavijature, programiranje, prateći vokal
Cene R. – saksofon
Primož M. – bas gitara
Boštjan M. – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Jani Hace – bas gitara (sve skladbe osim br. 8. i 12.)
Peter Penko – klavijature, programiranje, programski uzorci, kotli, udaraljke
Anita Kay – prateći vokal na skladbama br. 4. i 15.
Boštjan Gombač – piščali na skladbi br. 9.
Bojan Cvetrežnik – violina na skladbi br. 6.
Robert Rebolj – metlice na skladbi br. 11.
Produkcija
Peter Penko & Žare Pak
Popis skladbi
01. Intro (1:13)
02. Apokalipsa (4:35)
03. Klinik (3:29)
04. Eboran (3:03)
05. Neon (Shusuglao) (4:08)
06. B Mashina (4:30)
07. Samo edini (4:47)
08. Na soncu (3:41)
09. Keltvek (3:50)
10. 01 (3:35)
11. Platina (4:27)
12. Opice (3:22)
13. Zoo 69 (4:32)
14. Orion Lady (4:43)
15. Eboran (remix) (5:15)
16. Outro (1:58)
