Izvođač: 7for4
Izdavač: MGI Records (KDC)
Izlazak: 2004
Trajanje: 58:22
Ocjena: 4.5/5
Drugi album njemačkih jazzovskih metalaca opet će nam praviti probleme u našem eventualnom savršenom sustavu razvrstavanja glazbe. Münchenski trubaduri ovaj su put naime skupili još više hrabrosti pa su se odlučili za malo eksperimentalnije miješanje žanrova, iako okosnica i podloga ostaju jazz fusion i progresivni metal. Ovaj put se u “miksu” nađu i uzorci folk glazbe i primjese Canterbury scene (Gong, Caravan, Camel, Soft Machine …), čuje se i neki uzor koji, kako se čini, dečki barem djelomično preuzimaju od Dream Theater. Nakon ovog albuma se još češće moglo naići na oznaku “Dream Theater goes jazz (with german Vai behind the guitar)”, koja se počela pojavljivati već nakon njihova prvijenca, Contact. 7for4 su to navodno slično i najavili kad su svirali u Würzburgu pred daleko poznatijim kolegama Karmakanic.
Jazzovska reinkarnacija “Kazališta snova” odlučila se dakle 3 godine nakon fenomenalnog prvijenca ponovno za muziciranje i snimanje u studiju. Očekivanja su bila ogromna, Zenk (koji je ponovno sam napisao sve kompozicije) prije izlaska je obećavao puno, a vrijeme do izlaska mučilo je sve njemačke fusion jazzere i prog metalce. Dobili su očekivano – bombu kreativne i unikatne glazbe, koja nekako logično nastavlja ono što je ostavio prvijenac Contact.
Bajkoviti broj devet (broj skladbi) ovaj je put zamijenila jedanaestica, što se osjeti i na trajanju – dobroćudni Nijemci nas naime za zvučnike prikuju još dodatnih 7 minuta. Prva skladba naslovljena “7eitgeist” (“Duh vremena”) odlično otvara album. Već je ime “time-ovsko”, a dok ga slušamo, upravo na to – vrijeme – zaboravimo. Engl super započinje snažnim ritmom, nakon kojeg Froschmeier klavijaturskim uzorkom jazzovski oboji nastavak skladbe. Brzo se pridružuju i Zenk i drugi Markus, koji melodiju konačno oplemenjuju. Skladba je nekako sastavljena od mnogih dijelova koji slijede jedan drugog i povezuju je, a možda upravo zato dobivamo onaj osjećaj bezvremenosti. Latino umetci Zenka samo još začine ionako odličan “start” u ploču.
“Temperamento”, koji slijedi nakon “7eitgeista”, kao što nam već ime kaže, počinje izuzetno temperamentno; uz brze ritmove bubnjeva, gitare i klavijatura (bas je više u pozadini) želimo ustati i zaplesati – vrijeme je za sambu! Pravi plesni komad njemačkih progresivaca, jazz-rockovski obojena samba s povremenim usputnim rockerskim rifovima i neobičnim vremenskim stankama. 7for4 ponovno nadmašuju sami sebe. Virtuoz Zenk tako kraljuje brzim “shredanjem” i “sweepanjem” kroz ljestvice, Engl se iskazuje nešto egzotičnijim bubnjanjem, a Froschmeier španjolskim zvukom klavijatura (Grützner ovdje doista gotovo ništa ne radi iz pozicije slušatelja). Zadnja četvrtina pjesme ipak se pretvori u nešto tipičniju melodiju Nijemaca i udarno te praktički iz ničega završi.
“Spacy” akustični zvuk gitare vodi nas u “Where Are You Now”, koja nam kao jedina skladba na albumu i druga ovog benda uopće nudi vokal – ovaj put je on, za razliku od onog s Contact, ženski; glas pripada Conny Kreitmeier, koja pjeva u raznim drugim sastavima (pjeva i šansone), npr. u funk-rock grupi Daisy Ultra. Sve zvuči prilično fusionistički, sve do vokala; prvi dio pjevanja vrlo je blizu popa; ubrzo se ritam i glas brzo pojačaju, sve dok se skladba ne vrati onoj popovskoj melodičnosti. Vrlo smiren komad (za 7for4), gdje ponovno prednjači Zenk, a veliku ulogu ima i Froschmeier. Posve smireno i s vokalom Conny pjesma i završava.
“7:44 AM” (pažljivo pročitajte ime komada – “seven for four”) ponovno se spušta u nešto jazzovskije vode i osjeti se ono što je ostalo od “7eitgeista”. Odlična melodija, opet se Zenk upušta u lude solaže koje prekida u nemogućim trenucima i nastavlja ambijentalno profinjenom melodijom. Skladba je nekako definicija samog benda, snažno jazzovska s povremenim progresivno metalskim dijelovima, koji su u prvom planu ponajprije zahvaljujući Wolfgangovoj gitari. Komad se pred kraj spušta u nešto rock’n’rollovskiji ritam, s nekakvom melodijom iz starih vesterna. Njemački jazzovski metalci i završavaju kako dolikuje, s onom jazzovskom lakoćom i smirenošću 7for4 nam u ovoj skladbi bacaju još jedan duhovit “dodatak” – komad je dug točno 7 minuta i 44 sekunde.
Prvi dio naslovne skladbe izniman je, Froschmeierove klavijature odvode nas u neki drugi svijet. Zenkovo ubiranje žica ima snažan uzor u Gilmouru, skladba počinje prilično slično onima pinkfloydovskima, gdje su u prvom planu Wright i Gilmour. Skladba se pretvara u nekakvo klasično sviranje klavira i melodično “gitariranje”, s pravom mjerom onog fusiona. Drugo nego zatvoriti oči i prepustiti se toku glazbe da nas odnese, glazbenici nam niti ne dopuštaju. Kraj završava početkom (ako to uopće tako možemo reći; ako se vrijeme negdje počinje, može li se vrijeme možda i završiti?) – s nevjerojatnim zvukom klavijatura u pozadini i ugodnim gitarskim umetcima.
Već sam naslov, “Rock’n’Rolex”, govori dovoljno. Snažni rockerski ritmovi i soliranje metalca Zenka. Prilično repetitivna skladba već se gotovo gubi među gomilom boljih skladbi. Da je čuješ prije nego što si ikad slušao 7for4, mislio bi o njoj sve najbolje, no ovako je samo još jedna superiorna skladba koja ipak ne iznenađuje. Klasika ovog njemačkog benda. Možda vrijedi spomenuti samo Zenkove solaže, koje su, ako je to uopće moguće, još luđe nego u već odslušanim skladbama.
“Perpetuum Mobile” još je jedan odličan primjer kad ne znaš pod što bi komad svrstao. Naravno, jasno je da je lijepljenje etiketa na glazbu smiješno i naposljetku besmisleno. Skladba sadrži nevjerojatne stanke među pojedinim dijelovima, koje su nekakva granica između brzo sviranog jazza i progresivnog metala, nekakvo akcijsko ozračje, gdje malo više dolaze do izražaja Engl i Froschmeier. Komad koji je opet nekako “savršen”; ništa manje od “7for4-ovaca” nismo ni očekivali.
Osma skladba nastavlja naslovni komad, ponovno se nalazimo u onom “pinkfloydovskom” svijetu; za njih prilično neobičan ritam i uopće okružje koje stvaraju naprosto su fantastični. Zenk pokazuje da nema samo brze i precizne prste, nego da zna biti i profinjen gentleman; sve do polovice, jer dečki naprosto ne mogu iz svoje kože i eksplozija zvuka otme nas iz prethodno stvorenog svijeta te nas baci u već poznatu, prepoznatljivu “7for4-ovsku” melodiju jazzovskih i metalskih elemenata. Ipak, Froschmeier sam odlično završava smirenim tipkanjem.
Kad već nekako zaboravimo na Grütznerov bas, na njega nas podsjeti sam Markus. “Flux Capacitor” (svi ljubitelji znanstvenofantastičnih filmova brzo ćete se sjetiti filma “Povratak u budućnost”) glasna je jazz fusion skladba, sa zanimljivim vremenskim pomacima i prepoznatljivim zvukom Zenkove gitare, na koji smo već navikli. Jazzovski dijelovi snažno unaprijede zvučnu sliku, a zbog njih i odstupa od “7for4-ovske” prežvakane klasičnosti.
Kad se nadamo drugačijem sljedećem komadu, upravo to i dobijemo – čujemo countryjevski zvuk Zenkove gitare. Tako je “Burnt Chicken Wings” (vrlo duhovit naslov s obzirom na glazbeni sadržaj) pravi “ear-candy”, s izuzetno poskočnim country dijelovima, a inače s rock’n’rollovskim rifovima i takvim ritmom. Ako vam country glazba nikad nije bila slušljiva, Zenk je odsvira tako virtuozno da ćete se s veseljem sjetiti američkih “redneck-ova” iz prikolica, okruženih kokošima. Naravno, country nije sve što komad nudi, nevjerojatne metalske solaže i povremeni zanimljivi klavijaturski umetci Froschmeiera uz već samu Zenkovu genijalnost u countryjevskim dijelovima otklanjaju možda očekivanu jednoličnost. Akustično sviranje gitare zaključuje odličan primjer miješanja žanrova u glazbi.
Zadnja skladba, “Slow [e]motion”, kao što već prosuđujemo po naslovu, sporijeg je ritma, gdje se Zenk ne forsira previše, uspostavljena je nekakva ravnoteža među instrumentima, a čak i da ne znamo da je riječ o zadnjem komadu, to se može osjetiti. Svakako sjajna završna skladba.
Album nam daje uvid u neku drugu stranu stvaralačkog Zenka – to nam nudi ponajprije na dvodijelnom komadu “Time”, gdje se pokazuje da nije sve što zna samo ludo brzo prebiranje po žicama. Koncept je idealan za nešto slično u većoj mjeri (možda cijeli album?), jer taj (iako prepoznatljiv) jazzovsko metalski zvuk, kojem su 7for4 i ponajprije Zenk tako vjerni, počinje postajati prilično repetitivan, kad ga se navikne, postane nekako jednoličan. Ovaj album srećom daje tek začetak napisanog. Međutim, dečki su nekako napredovali, ponajprije Zenk; recimo da je malo “naučio” iz prethodnog albuma i svoju najmračniju stranu ostavio izvan studija, jer je Time prije jazzovski nego metalski usmjerena ploča. Naravno, i dalje je riječ o albumu koji je izuzetno gitarski usmjeren, s malo prostora za druge instrumente, kojih nikad nema toliko malo da bi mu se išta snažno moglo zamjeriti.
7for4 tako ostaju vjerni svom prepoznatljivom zvuku, koji su pronašli već na prvijencu Contact. Slušatelja i dalje znaju pozitivno iznenaditi, što im uspijeva ili dodavanjem kojeg žanra (country, klasika), ili stvaranjem potpuno drugačijeg svijeta (što im uspijeva skladbom “Time” te djelomično s “7eitgeist” i “7:44 AM”). Očekivanja slušatelja prije izlaska izdanja tako svakako ispune, a potiču i nova očekivanja (i sumnje) u budućnost i sljedeća izdanja.
Postava
Wolfgang Zenk – gitara
Markus Grützner – bas gitara
Klaus Engl – bubnjevi
Markus Froschmeier – klavijature
Produkcija
Wolfgang Zenk
Popis skladbi
1. 7eitgeist
2. TempERAmento
3. Where Are You Now
4. 7:44 AM
5. Time (Chapter I)
6. Rock’n’Rolex
7. Perpetuum Mobile
8. Time (Chapter II)
9. Flux Capacitor
10. Burnt Chicken Wings
11. Slow [e]motion
