Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum koncerta: 25.10.2016
Broj posjetitelja: 500
Cijena karte: 20,00€
Očito je da su i Swans, poznati predstavnici američkog “no wave” pokreta, dobili konačno prebivalište u Sloveniji. Nakon dvije godine ponovno su posjetili Kino Šiška (i to ukupno već treći put). Ovaj put s novim, odnosno ukupno već četrnaestim studijskim albumom naslovljenim »The Glowing Man«. Navodno bi to, prema najavama šefa grupe Michaela Gire, trebao biti treći i posljednji studijski album grupe Swans u postavi koja je zajedno inkarnirana od 2010., kada se ponovno aktivirala. Njihova potpuno neobična glazbena poza, koju prati oznaka »čudaštva« glazbenog zanata, ili »ukrasno« rečeno avangarde i apstraktnosti, zagledana u masivni zvučni omotač dugih repetitivnih petlji, kroz ponavljajuće valovanje (post-rockovska odrednica), na našim je prostorima vrlo toplo prihvaćena. Već prije dvije godine jedva si disao u tom prostoru kad su svirali Swans. I ovaj put posjećenost koncerta bila je više nego zavidna.
Prije dvije godine na toj je poziciji stajala pjevačica Margaret Chardie iz sastava Pharmakon, a ovaj put su Swans na turneju pozvali drugu umjetnicu. Njihovu koncertnu večer otvorila je naime švedska ekstravagantna umjetnica Anna Von Hausswolff, koja je u Kinu Šiška sa svojom pratećom grupom predstavila svoj treći studijski album naslovljen »The Miraculous«. Atraktivniji izbor za ulogu predgrupe Swans za ovu europsku turneju gotovo da nisu mogli smisliti. Već uvodno je ta predstavnica potpuno samostalne i neovisne glazbene art poze »utopila« publiku mračnom meditativnošću, masivnim zvučnim kulisama koje je evocirao čas bijesan, često i nerazgovjetno pupajući zvuk orgulja, a u sljedećem trenutku taj se zvuk posve neočekivano pretvorio u potpuni atmosferski prevrat i odveo publiku na putovanje kroz psihodeliju alienske, ekstraterestričke, »lost in space« vrste tripanja. U tom se smislu tijekom cijelog nastupa u sjećanju javila izvedba skladbe Evocation, koja je na jednoj strani na neki način spajala i utjecaje klasične glazbe, dok je drugi dio skladbe zapravo počivao na jednom jedinom tonu koji je polako, gotovo »dronovski«, rastao te bio kontrastno poduprt prodornim krikovima i vokalnim linijama Anne. Ona posjeduje nevjerojatno ekspresivan vokal. Može biti posve tanak, a postane i prodorno piskav, pri čemu razvija željenu ekspresivnu snagu, a istodobno postiže veliku teatralnu kompatibilnost sa svom pokrenutom bukom koju Anna zajedno sa svojim sastavom stvara i kojoj nije teško prijeći ni granicu kaotičnih ekscesa. Anna je inače carica. Prije nekoliko godina mediji su u javnosti podigli mnogo prašine kad je cura navukla majicu kontradiktornih norveških black metalaca Burzum. Hrabra u svakom pogledu. A to se izražava i u njezinu glazbenom vizionarstvu, koje ne poznaje nikakva ograničavanja.
Swans su se predstavili zapravo s nepromijenjenom postavom u odnosu na njihov prethodni posjet Ljubljani. Samo je umjesto udaraljkaša Thora Harrisa voditelj sastava Michael Gira ovaj put odlučio na turneju povesti klavijaturista Paula Walfischa (Botanica). On je već u uvodnoj The Knot pokazao da ima najviše posla među svim članovima seksteta kad je divljao po svojem dulcimeru i pokretao more tonova koji su se prelijevali od ponora kaotičnosti do »čitljivih« melodija njegova improviziranja. Ovaj put su Swans uvodno na pozornicu došli svi odjednom, pri čemu je Michael Gira dugo održavao očni kontakt samo s bubnjarom Philom Puleom, a to je ujedno značilo i da je prvih dvadeset minuta publici uporno pokazivao leđa. Stvar koja se, dakle, savršeno uklapa u nekonvencionalnu pozu grupe. Bend je zatim polako i očekivano počeo nagovarati publiku tako da se uhvatio odabranog tona i počeo na njega nalagati zvučni sloj na sloj, sve dok se oblikovana pastela zvučnog krajolika nije prelila u pravi ocean zvučne teatralnosti koji je jahao na golemom valovanju. Kreacija atmosfere hipnotičkog djelovanja brzo je posrkala u svoje njedra publiku, koja se tako prepustila slobodnom tripoidnom putovanju na Morfejevim krilima. U toj zvučnoj sirovosti i golom instinktu Swans razvijaju rudimentarnu stvarnost zemaljskih zvukova koji nas na neki način vraćaju majci prirodi, Zemlji. Repeticije, poduprte tribalnim udarcima snare bubnjeva koji su povremeno topovski rešetali zvučnu masu, djelovale su šamanski. Pritom je svih deset očiju na pozornici neprestano bilo uprto u vodećeg šamana Michaela Giru, koji je, neprestano vihoreći svojom crnom polakustičnom gitarom marke Gibson rustikalnog modela ES-355, preuzeo ulogu apsolutnog koncertnog dirigenta. Očni je kontakt pri takvoj monotoniji beskrajnih repeticija vodećih uzoraka nužan element, inače se sastav izvedbeno može raspasti odnosno na pozornici zakazati. Dakle, svjedočili smo nevjerojatnoj usredotočenosti i fokusu cijele šestorke, koja je pritom zračila nevjerojatnom izvedbenom opuštenošću te zračila pravim izvedbenim fanatizmom (predvođena poglavicom Girom) dok je putovala kroz svijet svojeg jedinstvenog glazbenog svijeta.
Glavnina minutaže koncerta tako je očekivano pripala aktualnom albumu »The Glowing Man«, a grupa je za posljednju skladbu setliste odabrala upravo naslovnu pjesmu, kojoj nije bilo ni kraja ni konca. U trajanju od dobrih pola sata teatralno se zaključila, a grupa je tako zaokružila svoj više od dva sata dugi nastup. Publika nije skrivala oduševljenje.
Nevjerojatno. Koliko ljudi na pozornici i koliko »instrumentarija« odnosno cijele logistike za svega desetak odsviranih tonova. U tom raskošnom evociranju »minimalističkog pretjerivanja« Swans su danas u glazbenom svemiru pravi avant-gospodari alternativnorockovskog podzemlja. Nisu čudaci. Ali su neobični jer negacijom onoga što čovjek obično očekuje upozoravaju na posve svojstven, eklektično unikatan način na koji glazba ne poznaje, ne podnosi i zapravo ne razumije nikakva ograničenja.
fotografije: Klemen Udovč
Setlista
SWANS:
1. The Knot
2. Screen Shot
3. Cloud of Forgetting
4. Cloud of Unknowing
5. The Man Who Refused to Be Unhappy
6. The Glowing Man
Galerija slika
