Autor: Sandi Sadar Šoba
Mjesto: Cvetličarna VPK, Ljubljana, Slovenija
Datum intervjua: 10.03.2011
Mogli bismo ih opisati kao zvučne provokatore i manipulatore zvuka. Nedvojbeno su u svojim glazbenim epopejama oduvijek bili drski, a svojim su konceptom kreativnosti pomicali granice metalske psihodelije i stvorili monumente kojima teško da možemo pronaći ikakvu sličnost. Kvintet iz El Cajona piše svoju povijest od 1988., ali od 1998. u njihovoj vremenskoj crti zjapi velika praznina. Dugogodišnje parničenje zbog besmislenih sudskih rasprava (1998. je tijekom snimanja njihova posljednjeg videospota Faded navodno zbog loših sigurnosnih razloga oslijepio član ekipe. U igru zle sudbine umiješala se gorčina glazbenog razilaženja i skupina je gotovo 14 godina bila neaktivna. Brod koji tone prvi je napustio pjevač Buddy Lackey, poznatiji pod imenom Devon Graves. Buddy se tada više nego u Psychotic Waltz pronalazi u sastavu Deadsoul Tribe. Primjer je uskoro slijedila i ostala ekipa. Dan Rock osnovao je svoj sastav Darkstar. Norm Leggio je sa Steveom Coxom pokrenuo motor skupine Teabag. Prošle je godine razdoblje mirovanja prekinuto. U motor stare mašinerije ulivena je nova nada, a pročiščeni ventili nekoć uhodanog stroja brunde novim elanom. O prošlosti i obrisima nove obećavajuće budućnosti samo za nas su progovorili legendarni nekonformisti teško-me(n)talne psihodelije – psihotični šamani zvuka: Psychotic Waltz!
Gotovo nevjerojatno, a istinito – nakon dugih godina odsutnosti i kliničke smrti, ponovno ste skupili dovoljno veselja i želje za nastavkom prerano prekinutog leta kroz progresivne maglice drskog i dobro začinjenog psihodeličnog metala! Ali prvo se dotaknimo samog večerašnjeg nastupa i niza sastava s kojima dijelite pozornicu … Smatrate li da je paleta metala dobro popunjena kad se istog dana s iste pozornice u kratkom vremenu čuju zvuci Simphony X, Nevermorea i elite malo tvrđih zvukova te kako tu paletu nadopunjujete vi?
Devon Graves: Naša je zadaća zapravo da budemo drugačiji, jer smisao je da nešto radimo upravo u tome da nismo posve istovjetni onome što rade druge skupine, a ako me pitate kako se osjećamo što smo ovdje i u takvoj navezi, to vam mogu reći tek nakon samog nastupa … (smijeh)
Ward Evans: Nastupi su se pokazali kao vrlo dobro primljeni, a skupine lijepo surađuju međusobno, uz sve to kvalitetno se zabavljamo. Mislim da je popis imena dobar, a kako se uz sve to još i dobro zabavljamo, stvarno je sjajno! Super je što smo se vratili!
Turneja je sad negdje na pola, kakav je dosadašnji koncertni ulov?
Norman Leggio: Nastupi su do sada bili jako dobri i na pola turneje mogu reći da se osjećamo stvarno sjajno. Na koncertima je stvarno dosta ljudi koji su iskreno sretni što nas ponovno vide. U publici sam vidio i podosta ljudi sa suzama u očima koji su pjevali zajedno s nama. Puno ljudi koji su nas pratili u vremenima prije našeg raspada vraća se odjeveno u stare, gotovo zaboravljene majice … Ono što je izvanredno jest činjenica da sviramo na tržištima na kojima dosad nismo svirali, jer smo samostalno odsvirali koncerte u stvarno iznimno malim klubovima, gdje nije bilo gotovo nikakve reklame i skoro nitko nije znao da tamo nastupamo … Uz sve to, na koncertima je puno onih koji dožive prvi susret i iskustvo koncerta skupine Pychotic Waltz …
Devon: Na koncerte dolaze s oba seta CD-ja (albumi A Social Grace, Into The Everflow, Mosquito i Bleeding međusobno se razlikuju i po noti progresivnog i po količini zvučnih eksperimenata koje su Psychotic Waltz izvodili u studiju, op.p.), što nas jako bodri i potiče.
Norman: Iskustvo je dakle vrlo pozitivno i, kao što je već rekao Ward, popis imena je stvarno izniman. Sve sastave s kojima nastupamo su izniman i stvarno se jako zabavljamo!
Zar je stvarno prošlo već 14 godina otkako je svijetom glazbe odjeknula vijest da se opraštate, a sad se vraćate s posve novim zamahom. Što je bilo ono ključno što vam je donijelo novu snagu i kako se osjećate ovdje i sada – ponovno oživljeni i ponovno aktivirani?
Brian McAlpin: Čini mi se kao da između nije prošlo toliko vremena. Kao da sam pritisnuo gumb za brzo premotavanje i – puf – tu smo!
Dan Rock: Imaš pravo! Čini se kao da nije prošlo nevjerojatnih 14 godina, ali kako ste rekli i kako govore svi ljudi koji nas susreću: “Na sceni vas nije bilo 14 godina …” … Nama se tako ne čini, jer je vrijeme prošlo nevjerojatno brzo, a kad smo ponovno zajedno i sviramo, čini se kao da smo pobjegli zubu vremena. Nekoliko nam je obožavatelja reklo da zvučimo kao da smo nastavili tamo gdje smo prije 14 godina privremeno prestali djelovati. A stvarno je prošlo 14 godina – provjerite svoje satove …
Vrijeme je nedvojbeno moćan faktor, a s druge je strane energija koja vas povezuje, natrag, i u njoj je snaga metala, “power of metal”, ako smijem upotrijebiti krovnu frazu ovogodišnje turneje … A što vama, dečki, znači taj “power of metal”?
Ward: Hmmmm … Power of metal … To je nešto što mnogima predstavlja različito. Nama znači snagu koja nas je ponovno ujedinila i pozvala natrag. To je kemija svih nas zbog koje nam je stalo do nastavka i zbog koje je stvarno sjajno biti ovdje i opet na okupu te raditi ono što volimo. Kao što je rekao Dan – kao da nikad nismo prestali stvarati. Ne znam je li to snaga metala i može li se “power of metal” izravno povezati s našom matricom, jer nismo heavy metal sastav i nismo Manowar ili nešto slično … Nedvojbeno pak je zajednička snaga u masama obožavatelja te snaga u nama koji smo se vratili i radimo ono što najbolje znamo. To je to što bih ja imao o tome reći …
Možemo se nadovezati na notu progresivnog, ali kad biste glazbu koju stvarate ipak morali označiti i kategorizirati, iako to nije nešto što bi opisalo cjelokupnu glazbu, koju biste oznaku upotrijebili?
Norman: Ja bih rekao, OK … Da sam u svojoj prodavaonici ploča (Norman je u međuvremenu zapravo bio vlasnik vlastite prodavaonice ploča, op.p.), a na policama uz metal bude i puno punka i HC-a, nas bih zapravo smjestio u odjeljak progresivnog metala, jer nas tako plasiraju brojne prodavaonice, ali nismo prog metal sastav. Imamo određene sklonosti, ali pišemo samo glazbu koja nam je draga. Možemo nabrojiti brojne utjecaje koji su nas definirali kao mladiće – puno je utjecaja zajedničkih, ali među nabrojenim lako ima puno toga što se nekome sviđa, a ostalima ne. Mi smo Psychotic Waltz kao zdjela u kojoj se ta raznovrsnost utjecaja druži i zato stvaramo to što radimo. Nikad se ne ograničavamo time da ćemo pisati nešto namjenski i zato da bismo zadovoljili definicije! Prva ploča (A Social Grace iz 1990., op.p.) na kojoj ima puno kompleksnih stvari – nismo razmišljali da želimo stvoriti nešto takvo. To smo jednostavno napravili i na ploču izlili naša srca! I to je princip kojem smo oduvijek slijedili. Sve četiri ploče takve su. Ono što bih istaknuo jest činjenica da su sva četiri albuma međusobno vrlo različita, ali ono što je zajedničko jest da kad god čujete bilo što od snimljenog, jednostavno znate da smo to mi – čujete harmoniziranje ljudi koji čine Psychotic Waltz. Čujete mene i Warda kako pratimo ritam, čujete Devonov glas i znate: to su Psychotic Waltz! I upravo je to nešto što smo oduvijek sadržavali – oduvijek smo stvarali glazbu koja je od prvog dana bila Psychotic Waltz glazba.
Devon: Ono što Norman želi reći jest da smo oduvijek stvarali glazbu koju smo željeli slušati i kojoj smo željeli prisluhnuti. Ne radi se o slijeđenju klišeja ili obrazaca ili o žanrovskom određivanju – oduvijek se radilo o žeđi za stvaranjem glazbe koja nije postojala, a željeli smo da pređe u stanje postojećeg.
Već dosta dugo nemate krovnu izdavačku kuću, ali ipak me zanima kako napreduje stvaranje novog materijala i koliko ste blizu tome da u svijet posijete ono što Psycotic Waltz predstavljate danas?
Devon: Ništa vam još ne možemo otkriti, jer nije napisana niti jedna nota nove glazbe. Kad je pala ideja da se ponovno nađemo, namjera je bila jasna: da snimimo novu ploču. Dan je bio zadnji koji je pristao na ponovno ujedinjenje, a upravo je ovaj festival Power Of Metal bio razlog za ponovno okupljanje i bio je dovoljno težak razlog da tome posveti svoje vrijeme kako bismo ostvarili sve ono zbog čega bi taj povratak bio moguć. Kad je pristao i vratio se, središnji je cilj bio da krenemo na ovu turneju. Zapravo se morao ponovno posvetiti tome da ponovno nauči sve ono što je nekoć napisao. Prije ove turneje tako je, umjesto pisanja i produbljivanja u novu glazbu, sve vrijeme bilo posvećeno učenju i utvrđivanju starog materijala iz našeg repertoara. Kad se ponovno vratimo kući, želim da se late stare ustaljene i provjerene metode, po kojoj Dan i Brian sjede za istim stolom ili u istoj spavaćoj sobi, zgrabe gitare i samo prebiru po idejama, dodaju ili reduciraju melodije, materiju nadograde i oblikuju u nešto konkretno, zatim to predstave Wardu i Normu, a kad dođu do željenog aranžmana, pošalju snimljenu skicu meni da stavim točku na i i povrh svega položim još i svoj glas!
Kakvi su dakle kratkoročni, a kakvi dugoročni planovi za sastav?
Dan: Kratkoročno želimo uspješno zaključiti ovu turneju, odsvirati preostale koncerte i zabavljati se, upoznati nove prijatelje u publici, koja je na sadašnjim koncertima upola mlađa od nas, što je super! Isto tako je super ponovno sresti sve naše vršnjake koje nismo vidjeli toliko godina! To je ono kratkoročno što imamo na umu. Zatim se sigurno vratimo kući i počnemo s pisanjem. A dugoročno – tko zna?
Brian: Ja bih htio snimiti hrpu novih albuma!
Devon: Želimo nastaviti i slijediti ideju da su putovi u budućnost otvoreni na oštar, a istodobno teško naslućujemo što nam budućnost donosi.
Stavimo točku na i ovom stvarno dubinskom razgovoru i zaključimo druženje vašim završnim mislima!
Ward: Ja bih rekao da je sjajno biti ponovno ovdje i na okupu! Svi se tome jako veselimo, veselimo se i turneji i ponovnom druženju, a u Sloveniju se želimo vratiti čim nova ploča konačno bude gotova. Imate stvarno lijepu zemlju i ovdje nam se stvarno sviđa!
Norman: U osnovi je to ono što je rekao Ward, to je ono pravo. Stvarno je super što smo se vratili. Ja u tome jako uživam, a prije svega mi je super biti zajedno s ovim dečkima. Isto tako se veselim stvaranju nove ploče – to svi želimo uskoro iznijeti na svijet i napraviti. Kad se vratimo, napisat ćemo je i možete se kladiti da ćemo se vratiti i prije nego što mislite!
Devon: Slastno! (smijeh) Drago mi je da ste nas ipak strpljivo dočekali i da niste posve zaboravili na nas! Hvala vam na podršci i na tome što dolazite na naše koncerte, kupujete naše ploče i ostajete nam vjerni kao obožavatelji! To je sjajno, a riječ sada prepuštam Brianu!
Brian: Zdravo! Slovenskoj kavi u Europi nema premca!
Dan: Lijep pozdrav, narode! Imate prekrasan grad! Što bih dao da znam pravilno izgovoriti ime … (smijeh)
Intervju nastao u suradnji emisije Aritmija, RockLine i Rock Hard Slovenija.
Galerija slika
