Mjesto: Cvetličarna VPK, Ljubljana, Slovenija
Datum intervjua: 10.03.2011
Paleta zvukova koju donosi ovogodišnji Power Of Metal doista je široka, a posebno zanimljiva polazna točka dosadašnjih razgovora jest različito gledanje na značenje metala te poimanje koncepata generičke snage metala. Što je za tebe srž te snage?
Russell Allen: Za mene je to jedinstvena prilika da sam ponovno na cesti i da pjevam ljudima diljem svijeta. Bendovima to predstavlja sjajnu priliku za izlaganje novoj publici. Mi iz Symphony X godinama se dogovaramo da dođemo ovamo u Sloveniju, ali se tek sada, s ovom turnejom, sve uspješno poklopilo pa smo dobili zeleno svjetlo za dolazak. Osobno sam jako sretan i zbog Symphony X i zbog Power Of Metal turneje što nam je dano da dođemo ovamo, a dosad se sve pokazalo izvrsnim i u skladu s tim je i teklo. Ljudi su ovdje stvarno predivni. Fanovi koje sam danas upoznao doista su izuzetni i super. S takvim ljudima rado bih popio pivo ili dva, ako mi, naravno, ne bi trebalo raditi. (smijeh)
Bendovi su nedvojbeno vrlo raznovrsni, a što je bio ključ za izbor nastupajućih na ovoj turneji? Razlike su i u izdavačkim kućama i u žanrovima …
Russell: Detalji mi nisu poznati, pa bi bilo bolje da o tome priupitaš same organizatore turneje. Oni su nam predstavili tu ideju, a mogu ti reći da smo s dečkima iz Nevermore jako bliski jer smo već 2005. zajedno nastupili na Gigant touru i od tada smo prijatelji. Kad sam čuo da su na popisu nastupajućih, učinilo mi se da je to sjajna prilika za super druženje i odmah sam bio za, jer je uvijek jednostavnije kad se za takve turnejske pothvate odlučuješ u paketu s nekim koga poznaješ. Sve je nekako lakše jer je na turneji na putu 45 ljudi s kojima svakodnevno surađuješ. Ne znam kako je to kod vas u Europi, ali u SAD-u je prilično uobičajeno da se na pozornicu postave takvi mali putujući festivali. U Europi, koliko mi je poznato, imate više stalnih festivala koji se svake godine održavaju na ustaljenim lokacijama i u istim gradovima. Karavane bendova kakve imate ovdje stoga su rjeđe. Kad se nekako uskladiš i krenuš na put s hrpom znanaca i dobrih ljudi, to iskustvo lutanja može biti zabavnije i, rekao bih, opuštenije i udobnije za nas. Organizatori su svoj posao obavili s odlikom. Popis nastupajućih je super, jer mi se jako sviđa ideja da nije kod svih riječ o istoj stvari. Ja nikako ne bih išao na koncert na kojem bih morao slušati pet klonova Symphony X. Sviđa mi se raznolikost ponude, koja je toliko šarena da je turneja privlačna, a istodobno smo bendovi toliko različiti da jedni drugima ne predstavljamo ozbiljnu prijetnju. Što se toga tiče, takav je princip stvarno super.
A što ćete Symphony X predstaviti našoj publici?
Russell: Našoj, pardon … Vašoj publici … (smijeh) Na nama je da izvedemo što pompozniji i jedinstveni rock nastup. Svi smo dobri glazbenici i izvođači. Naš je cilj da budemo što iskreniji na pozornici i da damo 100 % bez obzira na to gdje smo – bilo da je tamo 100 ili 100.000 ljudi, za nas je to potpuno isto. Uvijek se trudimo napraviti sve što je u našoj moći i to je ono što dobivate od Symphony X svake večeri!
Do sada imate za pasom već devet ploča, a deseta se već najavljuje za skori izlazak. Što nam za sada možeš reći o albumu Iconoclast?
Russell: Iconoclast kao ploča predstavlja manje-više sljedeći korak u našoj karijeri i korak naprijed od ploče Paradise Lost. I zvučno i autorski ploča je za nas korak naprijed te nas pomiče za stepenicu više nego dosad. Doduše, uvijek posežemo u prošlost da bismo iz dubokih ostataka prošlosti donijeli nešto u budućnost, a istodobno imamo nekoliko novih zvukova i smjernica u našoj glazbi koje upletamo u ploču. Moj glas je, kao što ćete čuti, agresivniji, a istodobno je umiješan u cjelinu na ukusan način, tako da će ljudi u slušanju moći uživati. Nikako ne bih rekao da sam previše sirov … Nova ploča je kao cjelina vrlo udarna. Nema toliko uspona i padova kao prethodna ploča, koja je bila, recimo, vrlo dinamična. Na albumu je jedna skladba koja doduše jako podsjeća na ploču Paradise Lost, a istodobno je u svojoj progresivnosti toliko razgranata i razvija se u toliko različitih smjerova da bih za ploču Iconoclast mogao reći da u njoj ima puno više kretanja. To prilično podsjeća na naš stari stil, što će, nadam se, biti po guštu većini fanova koji su s nama već niz godina. Nova stvar je vrlo teška i moderna i u svojoj slušljivosti prilično lako sjeda u uši …
A crvena nit priče koja sve povezuje?
Russell: Ne radi se toliko o nekom namjernom konceptu. Doduše, uvijek smo slijedili neku tematiku i priču koju smo klesali i uvijek je tako bilo jednostavnije. Ako imaš neke smjernice kreativne vizije pa se tako late pisanja tekstova, što, usput rečeno, ne podnosim i ne sviđa mi se … Ipak dajemo sve što možemo da bismo zajedno sastavili stotine ideja. Njih zatim nanižemo u temu koja doduše slijedi načelo da tehnologija ubija čovječanstvo. Zla i zamke našeg vremena – struja na kojoj počiva cijela naša civilizacija … To je naša tema i iz svega tog sranja koje gradi našu udobnost vučemo ideje da bismo se suprotstavili zloslutnosti i zlu cjelokupne civilizacijske isprazosti. Naravno, uvijek postoji nešto dobro i svijetla strana svega toga. Tako su mi u svakom trenutku na internetu dostupna moja djeca. Taj dualizam dobra i lošeg je posvuda i uvijek mogu otići na stranicu www.štogodmiodgovara.com, a opet sam i tamo uvijek izložen zlu. Svaki dan možete čuti priče o tome kako se djece na internetu laćaju ti čudaci i izopačenici, a istodobno je ludilo dehumanizacije doseglo takvu razinu da tinejdžeri svoje druženje pletu na internetu na vrlo javan način … Znate da djeca znaju biti i vrlo okrutna, a sada je to dostupno i na uvid cijelom svijetu na Facebooku. Onda razočarani dignu ruku na sebe, a priča kojih imamo u Americi napretek nikad ne nestaje … Primjerice pucnjave i djeca koja pod dojmom onoga što pročitaju na Facebooku potpuno poludi i u ime toga ubijaju. I tome društveno sve više zapadamo, a mi smo to uzeli kao dio inspiracije pri pisanju ploče, ali u prvom je planu ipak dehumanizacija naše kulture. To je naša tematika, a ne priča o nekoj konkretnoj osobi – to je samo tema koja vije kroz sve skladbe.
Da ste vrlo plodni stvaratelji, barem u tvom slučaju, vrlo je očito jer nastupaš u hrpi bendova kao glazbenik, a što možeš reći o suradnji s Mikeom Portnoyem?
Russell: Trenutačno o tome mogu reći tek malo, jer do sada nismo puno toga zajedno stvorili. O zajedničkom stvaranju smo se do sada samo načelno dogovorili, ali do povratka kući i do toga da će se uskoro imati nešto za vidjeti, treba uložiti još malo vremena i truda. Ipak mogu reći da smo se dogovorili da ćemo nešto napraviti, a nešto ideja i osnovnih zamisli smo do sada i obrađivali. Vidjet ćemo kako će se stvari odvijati, jer je Mike nedvojbeno vrlo talentiran bubnjar, a istodobno ne namjeravamo ponovno stvarati nešto što se u našem žanru već čulo. Oboje želimo stvoriti nešto rokerskije i s jako puno energije. Uvijek sam ga se divio kako je svirao s Dream Theater, kad smo svih tih godina nastupali s njima, i uvijek je bio ta osobnost koja privlači mase kao magnet. Osobno mi je gledati bubnjara koji je tako zabavan i talentiran, a sam je uz sve to tako prirodan, doista izvanredno. Mike je jako bistar dečko i jako kul, pa znam da će, kad stvari dogovorimo do kraja i krenemo u akciju, zvučati nedvojbeno ubojito bombastično! Obojici su zajednička točka sastavi kao što su Led Zeppelin, Van Halen, a istodobno se ne branimo ni novih ukusnih stvari, Pantere i sličnog … Nedvojbeno će dakle biti jako kul, ali o tome sada još ne mogu govoriti.
Super je već i čuti da razmišljate o suradnji i da ćete, prije ili kasnije, pustiti na slobodu svoje demone kreativnosti!
Russell: To mogu nedvojbeno potvrditi …
Vrijeme za naš razgovor nažalost istječe, pa bih te zamolio za završnu misao i obraćanje našim čitateljima …
Russell: (smijeh) Ne mogu opisati koliko se veselim večerašnjem nastupu ovdje. Nastup će nedvojbeno biti jedinstven. Poznato mi je da vi ljudi ovdje znate cijeniti dobru glazbu, što ste mi jasno dokazali već razgovorom na ovdašnjem parkiralištu vani. Doista ste nevjerojatni ljudi i, kao što rekoh, jedva čekam večerašnji nastup, a i povratak te još više koncerata za vas – predivne ljude ovdje u Sloveniji! Hvala vam!
Intervju je nastao u suradnji emisije Aritmija, RockLine i Rock Hard Slovenija.
Galerija slika
