Number the Brave
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Wishbone Ash
Izdavač: MCA Records
Izdanje: 1981
Ocjena: 3.5/5
Engleski art/hard rock majstori Wishbone Ash našli su se 1981., malo prije snimanja albuma »Number the Brave«, na važnoj prekretnici svoje karijere. Nakon albuma »Just Testing« (1980.), koji je predstavljao pohvalan povratak zvučnim korijenima, izdavačka kuća MCA htjela je da legendarni sastav zaplovi u malo komercijalnije vode i više poštuje tadašnje glazbene trendove. Zbog toga su počeli ozbiljno razmišljati o tome da u bend dovedu glavnog pjevača, dok bi osnivač Martin Turner, prema prvotnom planu, obavljao samo još zadatke basista. Turner se s tim nije složio i na kraju je radije napustio Wishbone Ash nego da se nakon svih tih godina odrekne pjevanja i ‘povuče u pozadinu’.
Preostali članovi benda, to jest gitarist/pjevač Andy Powell, gitarist/pjevač Laurie Wisefield i bubnjar Steve Upton, doveli su na njegovo mjesto već tada legendarnog Johna Wettona (ex-Mogul Thrash, Family, Renaissance, King Crimson, Uriah Heep, Roxy Music, UK), što se u početku činilo doista velikom akvizicijom i najboljom mogućom zamjenom za Turnera. Ironično, Wetton je na kraju pjevao samo na jednoj skladbi s albuma »Number the Brave«, »That’s All«, iako im je nudio još mnogo drugih, daleko boljih skladbi, koje je napisao početkom osamdesetih, među ostalima »Here Comes The Feeling«.
Powell i Wisefield nisu previše marili za Wettonov zavidni progrock ugled i zvjezdani status pa su preuzeli većinu vokala na »Number the Brave«, dok je gostujući prateći vokal ponovno pripao pjevačici Claire Hamill, koja je Wishbone Ash 1981. pratila na koncertnoj turneji kao (kratkotrajna) punopravna članica benda. Pogreška, jer su »Here Comes The Feeling« i ostali Wettonovi skladateljski prijedlozi postali veliki hitovi kad je godinu dana poslije suosnovao prog/AOR superskupinu Asia. Zanimljivo je da je Wetton na »Number the Brave« doprinio i nekoliko sintisajzerskih tekstura.
Unatoč nekim lošim skladateljskim odlukama i izborima, »Number the Brave« kao cjelina ipak je i dalje solidan album. Kvalitetom je bio pomalo nekonzistentan, jer sadrži prilično mlak uvodni dio, no u nastavku se stanje osjetno popravlja, dok naslovna, završna skladba i »Open Road« čak spadaju među najbolja ostvarenja Wishbone Ash uopće. Prekaljeni veterani pod producentskom palicom Nigela Graya (najpoznatijeg po suradnji s The Police i Godley & Creme), koji je surađivao na svim njihovim, nešto tvrđim albumima iz prve polovice osamdesetih, nisu puno mijenjali dugogodišnju, uspješnu formulu uporabe dualnih gitarskih harmonija i epskih napjeva, dok su na pojedinim stvaralačkim ostvarenjima s »Number the Brave« stilski prilično varirali.
Otvarajuća skladba »Loaded«, koja je fiksirana na bluesovsku gitarsku frazu, dok se u pozadini čuje kvalitetan, ali u ovom zvučnom kontekstu neprikladno upotrijebljen ženski prateći vokal, sadrži prilično naporan refren. Unatoč nekim kvalitetnim gitarskim improvizacijama, skladba se atmosferski nikamo ne razvije. Taj očajni pokušaj da bend zvuči moderno ispada prilično usiljeno i ne nagovještava ništa dobro za ostatak albuma. I umorni boogie/blues rocker »Where Is The Love«, gdje se Powell i Wisefield dobro nadopunjuju na glavnom vokalu te u usklađivanju gitarskih harmonija, ritmički je i atmosferski dosadna skladba, koja je osjetno ispod uobičajenih skladateljskih standarda Wishbone Asha.
Loš dojam koji ostavljaju uvodne kompozicije polako se raspršuje uz iznimno solidnu baladu »Underground«, prvu skladbu na »Number the Brave« na kojoj bend ponovno podsjeća na one ‘prave’ Wishbone Ash. To im uspijeva uporabom melankoličnih gitarskih harmonija i epskih, višeglasnih napjeva, to jest njihovih dugogodišnjih zaštitnih elemenata. Powell ovaj put oduševljava prije svega na glavnom vokalu, dok Wisefield pridonosi nekoliko eteričnih zahvata na slide gitari. I »Kicks On The Street«, gdje se uspješno spajaju obje značajne zvučne strane Wishbone Asha, epsko-pastoralna i bluesy-hard rock, nikako ne ispada loše. Odlične vokalne harmonije održavaju temperamentnu melodiju, dok epski zvučeće gitarske dionice pridonose svojevrsnoj atmosferskoj drami. I ritam sekcija ovdje radi punom parom, jer Upton ubacuje nekoliko briljantnih bubnjarskih prijelaza, dok Wettonove složene bas linije napokon dolaze do punog izražaja.
»Open Road« je sa svojim pustinjskim ozračjem američkog (srednjeg)zapada i prašnjavih kaubojskih salona klasik i jedina skladba s »Number the Brave« koja se i danas rado nađe na koncertnom repertoaru Wishbone Asha, što zorno svjedoči o njezinoj kvaliteti. Powell ponovno oduševljava u ulozi glavnog pjevača, dok je u prvom planu duhovita gitarska fraza s bluesovskim prizvukom, koja priprema teren za nostalgične dualne harmonije. Od svih djela na albumu, »Open Road« je najbolje izdržao test vremena. Osim toga, Wishbone Ash su u nastavku karijere stvorili priličan broj skladbi po sličnom zvučnom receptu. »Get Ready« je obrada američkog pjevača Smokeya Ronbinsona, što upućuje na nedostatak vlastitih skladateljskih ideja, ali i na tadašnji pritisak izdavača da zvuče što komercijalnije i možda postignu kakav hit. Iako je riječ o kvalitetnoj obradi sa svim ključnim zvučnim finesama Wishbone Asha, ostaje gorak okus, osobito s obzirom na to da bi sve moglo ispasti poprilično drukčije da su poslušali Wettonove skladateljske prijedloge.
Na hard rock orijentiranom »Rainstorm«, gdje tempo diktiraju naoštrene gitarske dionice, koje su već najavile gotovo metalsku orijentaciju sljedeća dva albuma Wishbone Asha, na glavnom se vokalu nalazi Wisefield, koji uživa izdašnu prateću potporu preostalih dvaju pjevačkih drugova. U srednjem dijelu zavladaju karakteristične dualne harmonije, koje dobro obogaćuju udarnu i beskompromisnu narav ove kompozicije. »That’s That« je, kao što je već spomenuto, jedina skladba s Wettonom na glavnom vokalu, koji joj je bio i autor. Njegovo usamljeno pjevačko i skladateljsko ostvarenje, postavljeno u ubrzan tempo, nije ništa posebno, osobito ako se uzme u obzir koliko je boljih skladbi napisao za istoimeni prvijenac Asije. Među silovitim gitarskim dionicama ne dobiva puno prostora za svoje inače odlične vokalne vještine, a skladba uz to sadrži i neizražajan refren bez ikakvog komercijalnog potencijala.
Solidni »Roller Coaster« s bluesy dionicama i sjajnim pjevačkim doprinosima sadrži sličnu, pomalo sanjivu i nostalgičnu atmosferu kao »Open Road«, dok gitarski dvojac ponovno oduševljava savršeno sinkroniziranim harmonijama koje nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Pozitivno iznenađenje predstavlja završna, naslovna skladba, epsko ostvarenje pod primjetnim utjecajem nekih klasičnih ostvarenja Wishbone Asha iz sedamdesetih, iako sadrži Wettonove sintisajzerske teksture koje su potpuno pripadale osamdesetima. Potonje u ovom zvučnom kontekstu uopće ne ispadaju loše i dodatno pojačavaju moćnu atmosferu fenomenalno otpjevanim vokalnim linijama pod Powellovim vodstvom, dok su tercetne harmonije ovaj put doista prava poslastica za uši. Ta odlična završna skladba ostavlja vrlo dobar dojam i podiže ukupnu ocjenu albuma za barem jedan stupanj, zato je šteta što je se na koncertima ne sjete češće.
Wishbone Ash su na »Number the Brave«, koji je, unatoč svojoj tranzicijskoj naravi, nedvojbeno previđeno ostvarenje, hrabro zakoračili u novo razdoblje. Album kao cjelina i dalje oduševljava, i to unatoč nekim manje nadahnutim trenucima kojima su neuspješno pokušali aktualizirati svoj zvuk. Wetton, kako se i očekivalo, nije dugo izdržao u Wishbone Ash i otišao je još prije početka turneje »Number the Brave« kako bi mogao započeti nevjerojatno uspješnu priču pod nazivom Asia. Preostalim trima članovima, koji su se pod utjecajem tadašnje NWOBHM scene odlučili za kratkotrajnu, nešto metalskiju orijentaciju, nije preostalo ništa drugo nego potražiti novog basista u liku (nažalost već pokojnog) Trevora Boldera (Uriah Heep, David Bowie, The Spiders From Mars).
Postava
Andy Powell – vokal, gitara, vokal
Laurie Wisefield – vokal, gitara, slide gitara
John Wetton – vokal, bas gitara, klavijature
Steve Upton – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Claire Hamill – prateći vokal
Gasper Lawal – udaraljke
Produkcija
Nigel Gray
Popis skladbi
1. Loaded (4:10)
2. Where Is The Love (3:20)
3. Underground (4:10)
4. Kicks On The Street (4:15)
5. Open Road (5:15)
6. Get Ready (3:15)
7. Rainstorm (4:50)
8. That’s That (3:00)
9. Rollercoaster (3:20)
10. Number The Brave (4:55)