Autor: Sandi Sadar Šoba
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum koncerta: 03.11.2011
Broj posjetitelja: 50
Cijena ulaznice: 8,00€
Mali klub u kombinaciji s dvama izuzetnim sastavima koji ne trpe polovičnost, šaka odabranika u parteru i glazba s dušom – to je kombinacija koja je otopila poslovičnu hladnoću Ljubljane i u srcu zapalila golemu vatru nade.
Vrijeme je krvnik koji nas bez milosti gura po dužinama naših života tako brzo da se nekoliko godina tako lako okrene. Kao da je prošao tren, tako je prošlo punih pet godina otkako sam se prvi put upoznao s riječkim nadama nove generacije – skupinom Father, koji su mi u dušu i uši ulili čisti ekstrakt, dušni nektar albuma Inspirita te u mom inače vrlo izbirljivom srcu ukrali lavovski dio prostora namijenjenog onim skupinama za koje bih bio spreman voditi krvavu bitku. Zato ne obećavam neku produbljenu esencijalnu istinu, nego će ovi redovi ispod biti bliži duševnim impresijama ili recima iz dnevnika tinejdžerskog ljubitelja tvrdih zvukova, samo što je taj tinejdžer s ove strane ekrana već prekoračio prag trećeg desetljeća života. Unatoč tome duša neće biti ništa manje mladenačka, tako da nema straha!
Petkom navečer Ljubljana je rezervirana za bezlično potucanje po laganim izmaglicama, kušanje hmeljevih ekstrakata, produbljene rasprave o spašavanju svijeta ili za lagani odmor od svakodnevnih briga – ako je uz to dobra glazba, utoliko bolje. A upravo za potonje bi s najavom ponovnog posjeta Sloveniji, od zadnjeg je prošlo nekoliko godina, odnosno više nego što se očekivalo, mogli pobrinuti momci iz kvarnerskog uporišta dobre glazbe i urbane arhitekture – grada Rijeke – skupina Father. Momke, odnosno sada već malo starije momke, mogli bismo opisati na više načina i različitim pridjevima, no među nizom riječi nikako se ne bi uvukle riječi poput polovičnosti, površnosti, dosade ili stereotipnosti i sličnih generičkoj ispražnjenosti suvremene glazbe primjerenih riječi. Vitalni su, iznenađujući, potresni, sočni i profesionalni nositelji zastave pravovjerne alternative i kao izuzetna skupina imaju i ukusnu mjeru pristupačnosti i skromnosti, a upravo zbog toga sam se prije godina nadahnuo ritmom, melodikom i dubokim porukama koje petorka s preciznim dušnim kompasom utiskuje u svoje glazbene vinjete.
Tada je izlika za opsjedanje pozornica bio prvijenac Inspirita, a ovaj put je uz album One Eon bio i zov nostalgije za starim vremenima te želja za dosezanjem visokih vrhunaca duševne ekstaze, na kojima sam se nekoć već nalazio i s kojih je pogled na svijet tako lijep da je i gorka svakodnevica slađa od božanske mane.
Zato sam zaputio korak prema hramu glazbenog događanja, ne prema crkvi, nego najviše alternativnoj kapelici rockerskog štovanja – ljubljanskom Orto Baru. Doduše prerano, ali tako pravodobno da sam u zadnji čas doznao iznenađujuću i više nego obećavajuću vijest da će kao predjelo svoju glazbu poslužiti Štajerske metal – metalcore nade Inmate. Srce počinje brše kucati i pomalo osušeno grlo traži prvu dozu piva, a zatim po strmim stepenicama i preko njihajućih vrata zauzimam svoj kutak škrto odmjerenog prostora …
Umjesto gužve iznenađuje činjenica da je svoj trenutak užitka na sličan način potražila tek šačica od kojih 50 pojedinaca. Tome je možda kumovala činjenica da po Ljubljani nigdje nisam primijetio niti jedan plakat koji bi najavljivao događaj, a o petkovom glazbenom slatkišu nije ništa svjedočilo ni pred samim Orto Barom. Istina, živimo u doba digitalnih medija i web-stranica, čvorišta i komunikacijskih chatova i istina, taj na binarni kod vezan oblik obavještavanja ekološkiji je, ali ako nitko ne prikvači vijest da će se nešto negdje i kada dogoditi, publika može biti još više desetkovana nego što bi (možda) inače bila. Nema veze, bar je malo više prostora za meditaciju ispod pozornice, rekli bi optimisti!
Kao prvi na pozornicu su stupili Inmate. Šest godina nakon nastanka i od trenutka kad je svoj novi trenutak postojanja potražila družina ljubitelja tvrdih zvukova iz sastava Rotting Cemetery, Astris i Frozen Hell, mladi entuzijasti dobili su nova pluća i grlo s čeličnim parom glasnica u liku pjevača Mikea, a skupina diše, viče i ruši sve pred sobom posve samosvojnim opusom tvrdozvučne estetike. Ono što čovjek prvo opazi jest ono što većini slovenskih bendova zapravo nedostaje, a Inmate to imaju – osjećaj za scensku postavu, za dojam profesionalnosti i za estetski dovršen dizajn. Time bi se mogli zadovoljiti samo vizualijama opsjednuti površnjaci, jer se glazba ne sluša (samo) očima, nego je važno što će procuriti kroz slušne kanale do moždane kore.
A nakon inače predvidljivog introa do slušačkog centra za potpuni odklop stiže suverena plotuna ukusno začinjenih gitara koje u paleti tehnički besprijekornog metalcorea zvuče ukusno i nimalo kričavo ili kičašto. Kao prva koprenu očekivanja probija skladba Without Warning. Prva skladba s za iduću godinu najavljenog prvijenca Free At Last zvuči rušilački i primjereno za mjerkanje s uglednijim prvoligašišma kao što su Unearth ili As I Lay Dying. Gitarski dvojac Aleša Krofliča na lijevoj strani i dugokosog Andreja Bezjaka na desnoj strani pozornice dopunjuje ništa pretjeran, ali paklenski masan bas Saša Bandala. U pozadini svoju bitku s tehnikom, činelama i opnama bubnjeva bije bubnjar Jure Grudnik, a kao magnet potpune pozornosti u prednjem dijelu pozornice učinkovito djeluje pjevač Mike, koji ima brutalno izbrazdano grlo, ukusnu mjeru scenskog humora i karizmu. U nastavku snaga ne pada, jer je Inexorable Path dodobra izbrušio ušni vosak već slušanjem demo verzije skladbe na Myspace stranici skupine. Budući da se ljubljanska publika ne da tako lako namamiti pod pozornicu, sigurno utočište pozornice provokativno je napustio prije spomenuti ljubitelj borilačkih vještina i bestijalnih vokala, pjevač Mike, i samouvjereno prešao u frontalni obračun s klupskom zajednicom. Lost In Words i Angels projure kao desetotonski oklopnik, a među poticateljima sve glasnijih pljeskova u prvom su redu bili i članovi sastava Father, koji su došli Inmate ne samo provjeriti, nego im pružiti i iskrenu podršku. Skladba Inner Fear, odsad zvana Victorious, nakon teutonskog početka koji zvuči kao priprema za desant na njemačku publiku koja ne sluti ništa loše, a koja je Štajerski ešalon doživjela tek dan nakon Ljubljane, ispunjava svodove ljubljanskog hrama alternative preciznom metrikom možda već pomalo suhoparnog metalcorea, ali unatoč generičnosti koju bi se moglo prigovoriti žanru i nizu kloniranih bendova, Inmate su nešto svježe i bolje već zato što su doma s ove strane Alpa, a posao obavljaju na najvišoj razini.
Možete ih proglasiti obrtnicima, ali proizvodi koji izlaze ispod njihovih prstiju zapravo su za izvoz primjerena remek-djela koja lako mogu prodrijeti i znatno dalje od susjednog zaseoka! Ni nakon zadnjeg spusta toboganom intenzivnih emocija i tvrdih zvukova uz skladbu Out Of The Darkness mišljenje se ne mijenja ni načas, tako će ožujak, kada ćemo dobiti navodno najoštriji šrapnel domaće kreativnosti, koji će u obliku svog prvijenca ponuditi Inmate, biti prokleto prekrasan mjesec. Dobit ćemo tako domaću viziju metalcorea koji nije vezan samo za domaće okruge, a u mješavini reaktivnih elementala ima dovoljno buke, melodike i oštrine da kataklizmična godina 2012. bude ako ništa drugo, barem malo pikantnija!
Kad su pozornicu napustili slovenski nositelji crnine, pred našim se očima odvila ekspeditivna leteća izmjena, jer se u utrci s vremenom i primicanjem ponoći na svoj scenski performans pripremaju hrvatski genijalci, zbog kojih su mnogi i došli do Orta. I nakon brze postave ples šamana skupine Father može započeti. Svjetla se lagano zadime i na pozornici počinje izlet u poznate sfere nepoznatog uz skladbu Cynosure. Jedan od najsočnijih plodova s plošče Inspirita. Jedan djelić koji pokreće lavinu emocija i ova je potresna skladba kojom put po obroncima svemira može početi. Bol i gorčina oproštaja nadopunjuje se u mozaik melodije, ritma i izravnosti koju kvintet, vidljivo malo umoran od nastupa u zagrebačkom Bogalooju, posjeduje u tolikoj mjeri da je urok izrečen preko zvučnika, unatoč u početku malo slabijoj zvučnoj slici, udaran i uspješan. Led je probijen i srce se raduje činjenici da su, unatoč tolikim godinama stanke, Father tek malo zaprašeni, a inače dušni stroj radi besprijekorno. Dokaz za to je nastavak u uništavajućem grooveu skladbe Chigla Pegla, jednog od zadnjih singlova s prve plošče popraćenih videom. Provjereno sviranje melodije s usputnim stankama sedla s razbješnjelog bika na stado nevidljivih bizona koji ruše sve pred sobom, a tome pridonosi kako izuzetan kompendij glazbe tako i ono čemu se čovjek ne može priučiti – karizma.
Na malenoj i nabijenoj pozornici glazbene dužnosti ravnomjerno dijele dugokosi samuraj s oslikanom gitarom Davor Tomić Pinky, njegov šutljivi gustokosi, ali u gitarskim poslovima jednako vješti protupol Dario Pazanin, a simpatični kratkokosi ritmički dvojac čine basist Franjo Jardas i nova stečevina sastava – član Belfast Fooda, The Beatles Revival Banda i zaista izuzetan ritmičar Marko Jurić. Dušu i tijelo treba i glas, a za njega se pobrinuo nadareni vrač, središnja scenska figura i dušni elemental sastava, pjevač Mihael Prosen. Potonji ne troši riječi na nepotrebno govorenje s pozornice, a riječima uspostavlja tako iskren kontakt erotskog voljenja s publikom preko svog grla i mikrofona. Poluzatvorene oči i rastvoreni registri tkaju vezu sa sublimnim, a tijelo se uz ritam i gravitaciju emocija savija u iskonski ples medija preko kojeg govore muze glazbe. Father su nedvojbeno kanal komunikacije viših sfera svijesti sa svijetom oko sebe.
Vrijeme je za predstavljanje aktualija i kao prva u nizu glazbenih novotarija novog eona s plošče One Eon igriva je erupcija emocija u skladbi Mangiafuoco Il Magnifico. Dečki ne lažu kad u uvodnom stihu najave obračun s truleži doba i svijeta u kojem živimo. Father filtriraju signale svijeta koji ubrzano pulsira prema svom neizbježnom kraju i pretvaraju ih logičkom jednadžbom u glazbu. Odmah potom dolazi vrijeme za jedno od najslađih jela s menija toolovske estetike – skladba The Downloader me barem uvodnim ritmom i vezom na astralne krajeve pobunjeničkog svemira. Kompromisi nisu prihvatljivi i preoblikovanje i pretakanje u raznobojne potrošačke bočice mentalno ispražnjenog svijeta ne dolazi u obzir. Father dignu srednjake i postave se nasuprot svim normativima bez nepotrebne opscenosti, ali s magnitudom barem stotinu atomskih bombi koje su sa zemljom sravnile Hirošimu naše ovosvjetske ništavnosti. Obračun je potpun, makar u ovom svijetu iluzija slobode i demokratičnosti naizgled svakog trena možemo napustiti rovove zarobljenosti. Kako poručuju, jedina revolucija koja bi ovaj svijet prozračila jest potpuno mentalno prozračivanje. Ako je svijet posao, totalitarizam glazbe jedino je što nas može pročistiti i napuniti nam pluća svježim zrakom.
Venus & Mars nudi lagani povratak u ravnotežu tvrdih emocija i čistih srčanih impulsa potpune ljubavi. Poput strasnih plamenova dualizma muške i ženske energije Father grade most između dviju polutki i kozmičkih polova u stilu i s nijansama koje čovjek rado plaća suhim zlatom. Father plove između Venere i Marsa i u stanju potpune levitacije imaju pupak u kojem se obje energije miješaju i pokreću rotore živih srca. Nježnost i udarnost su u ravnoteži, a potpuna meditacija nastavlja se sentimentalnim baladnim umetkom skladbe Part Of Me. One Eon je u svojoj prividnoj neuskladivosti tako prokleto efektivan da su nove skladbe poput izbrušenog punila već užarenog svijeta nakon iskonske eksplozije Inspirite. A upravo odatle dolazi strast kojom se duša tako slatko zarazila da ne može preživjeti bez novih doza energičnosti. Kao da stojim na vezivu između tektonskih rasjeda, posve prirodno preklapam na stariji nagovor skladbe Never Come Back, nakon koje slijedi rođendanski dar, premda sumnjam da je među okupljenima bilo nekoga tko bi tog sivog, a istodobno tako krvavo lijepog petka zapravo ugasio još jednu svjećicu na svojoj torti. Dobili smo vijenac utjecaja i skladbi koje su Father doveli dovde gdje jesu. Panterin I’m Broken tjera krv od nožnih prstiju do tjemena i opiranje motorici pokreta potpuno je besmisleno. U borbu strasti uvlači se stara dobra i tada još nepokvarena Metallica, a ne ide ni bez starih dobrih R.A.T.M. i u vrijeme iskrenosti još neodoljivo privlačnih Korna. Blind svija leđa i rado se spuštamo niz strmine kanjona vlastitog osobnog razvoja do dubina pakla, gdje nas Father podsjećaju na dominaciju Slayera. Father su sve to i više od same kombinacije tih nekoliko elemenata, jer imaju vlastitu kralježnicu, uz vlastiti par ušiju i gigantski veliku dušu i jedno veliko srce koje pokreće pet homogenih članova savršenog stroja, velečasne Machine, nakon čega se mogu samo ugasiti svjetla, jer ponoć znači sat ovog konačnog oproštaja.
Nadam se da će stanka biti kratkotrajna, jer je srce ispunjeno tako toplom krvlju da misli i duša trebaju skoru ponovnu utjehu. Prije kraja godine odlaze u Dubai, nekonvencionalno odredište za pružanje rockerskih užitaka, ali malo predaleko da bi to preživio džep svakog običnog čovjeka. Nismo svi tajkuni i nemamo svi bogate tatice i mamice, zar ne? Unatoč svemu nadam se da im se napokon osmjehne vila financijskog uspjeha, samo da ih šeik sa svojim, nadam se, prelijepim kćerima ne namami da potraže utočište na pješčanoj strani raja, jer ih trebamo ovdje, sada i opet uskoro. Srce je dobilo svoju dozu nježnosti i impulzivne strasti na najbolji mogući način, a u egoizmu potpune uvjerenosti željeli bismo barem malo duži koncert, na kojem bismo dočekali veliki finale večeri s punom dozom obiju plošča, povrh čega bi nakon Katane kao šlag došla još i Eleanor Rigby. Večer bi tada bila barokno puna, a ovako sam se mogao sretan i zadovoljan zaputiti kući, u mislima već počevši s odbrojavanjem sekundi do ponovnog susreta. Father su vrlo zarazni, jer je njihova glazba mana bez koje se srce kida i gladuje, a ovaj koncert je, i u smislu tandemske povezanosti s izuzetnim snagama skupine Inmate, bio jedan od onih kojih ću se rado još dugo sjećati i pritom gutati debele sline ovaj put utažene žudnje.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
INMATE: 1. Intro 2. Without Warning 3. Inexorable Path 4. Lost In Words 5. Angels (ITHOT) 6. Victorious (Inner Fear) 7. Written In Blood 8. … Overcome (S&H) 9. Out Of Darkness FATHER: 1. Cynosure 2. Chigla Pegla 3. Mangiafuoco Il Magnifico 4. The Downloader 5. Venus & Mars 6. Part Of Me 7. Never Come Back 8. Madley 9. Machina
Galerija slika
