Lokacija: Novo mesto / Lokalpatriot / Slovenija
Datum: petak, 15.12.2006
Naša šarolika družina različitih godina, ali s mnogo srodnih glazbenih i drugih identiteta, odlučila je da nastup mladih novomeških avangardnih rockera, koji se odazivaju na krajnje neobično, ali dosta originalno ime Od Franclna Možgani, nikako ne smije propustiti. Pogotovo na dan kad su predstavljali svoj debitantski album “Pofrancljevanje” i u tu su svrhu dobro napunili inače mali prostor novomeškog lokala Lokal Patriot, koji inače prima najviše stotinjak ljudi. Ipak su na događaj došli i oni koji inače ne prate sastav od njegovih početaka, ali ih je bez obzira na to zanimalo što donose novo u inače prilično bljutav i obskuran prostor slovenskog avangardnog rocka. Kako sam primijetio nakon koncerta, među posjetiteljima je bio čak i neki Francuz, koji nije razumio ni riječi engleskog, a bio je unatoč tome izuzetno oduševljen, što rječito svjedoči da je riječ o sastavu s izvanrednim potencijalom koji bi bio vrlo zanimljiv i za strano tržište. Već nas je na samom početku oduševio pogled na pozornicu jer se na platnu nalazila slika ružičastih mozgova, što je onima koji nisu poznavali nijedno njihovo djelo jasno dalo naslutiti da se te večeri obećava nešto posebno.
Nakon čavrljanja u ugodnoj i prilično domaćoj atmosferi, pa i izbliza s nekim članovima sastava, nastup je mogao početi. Već prije početka primijetili smo da je ovaj put (iz meni nepoznatih razloga) izostao flautist i saksofonist Tine – Tinčk. Od Franclna Možgani sastav su za koji nije karakteristična samo vrhunska sposobnost spajanja elemenata jazza, funka, etna i avangarde u unikatnu i složenu mješavinu većinom krajnje raznolikih djela, nego i kraći skečevi između nekih skladbi, u kojima zabavljaju publiku humorističnim dosjetkama, obično na račun nekog od članova sastava. Nakon kraćeg uvodnog obraćanja gitarista Djukota, tijekom kojeg nije nedostajalo ni nekih matematičkih termina, odmah su nas iznenadili nekim djelima koja (još) nisu izašla na albumu i koja vjerojatno pripremaju za buduća studijska izdanja. Mogu reći da to što smo od tih tvorevina čuli (uglavnom su to duži jazzersko-funkerski instrumentali, u kojima su po mom mišljenju inače najjači) zvuči izuzetno poticajno. Očito sastav još više vuče prema jazz fusionu.
Za zagrijavanje su počeli kar s dvije duže jazzersko-funkerski obojene kompozicije, koje (još) nisu izašle na albumu, “Solid Fill” i “Little Mouse Cum”. Pritom je bilo zanimljivo promatrati i scenski raspored te interakciju među pojedinim članovima sastava; gitarist Djuko je u prvom planu za mikrofonom po jazzovski klizio po žicama, dok su bubnjar Brgs i udaraljkaš Pimps bili u pozadini, svaki za svojim setom bubnjeva (u Pimpsovu slučaju za setom afričkih tam-tamova, običnih bubnjeva i još nekih neobičnih glazbenih pomagala). Pomalo neobično bilo je to što je uglavnom funkerski orijentirani basist Slejk gotovo cijelu večer bio postavljen posve sa strane, takoreći izvan područja pozornice. Većinom su tijekom nastupa djelovali prilično “cool”, iako mi ne bi smetalo malo više energičnih ispada, posebno od strane gitarista i basista. Potom je slijedio jedan kratki skeč koji je izmamio i nešto smijeha publike te se preusmjerio u jedno od djela s albuma – duhoviti “Extra Bird”, koji je u tren oka prepoznala većina okupljene publike, među kojom nije nedostajalo ni njihovih gorljivih sljedbenika. Udaraljkaš Pimps si je na njegovu uvodu priuštio i oduševljavajuće i duhovito sviranje kazooa. Djuko je pak nakon “Extra Bird” priuštio i kraći solo performans. Nakon toga izveli su “Šum”, još jednu meni dotad nepoznatu tvorevinu. Publika se prvi put zaista razživjela uz Zappino obojenu “Are You a Horse?”, jedno od njihovih najomiljenijih djela. Mene je još više oduševila, po mom mišljenju, jedna od njihovih najboljih kompozicija, izuzetno složeni instrumental “Supersonic Speed”. Zatim su se zahvalili publici i priuštili kraću stanku za piće. Kad su se vratili na pozornicu, odsvirali su “Juhanovski”, koji je bio još jedno posve novo djelo. Nakon toga su na pozornicu htjeli pozvati dvojicu ljudi koji su navodno zaslužni za izlazak njihova debija, no unatoč višekratnom dozivanju nisu se pojavili. Potom je, kao odgovor na gluhu tišinu koja je obilježila izostanak obaju pozvanika, bubnjar Brgs priuštio kratak solo. Slijedilo je vjerojatno njihovo najomiljenije, a ujedno i najmanje tipično djelo. Već sad razvikani “Kolaček” izazvao je val oduševljenja među svim gorljivim ljubiteljima sastava. Uz to im se na pozornici pridružila i prateća vokalistica Tina, koja je pazila da izvedba bude što sličnija studijskoj verziji, a plesnim pokretima izazvala je i nešto više energičnosti. Unatoč tome, njezin je vokal bio ozvučen malo preglasno u odnosu na Djukotov pa je sve skupa ispalo više kao vokalni duet. Mnogi koji ne poznaju tu skladbu sigurno su bili iznenađeni jedinom “pop” skladbom u cijelom nastupu. Zatim su Djuko i Pimps počeli svirati kraću improvizaciju, koja je slijedila kao uvod u zabavni “Butterfly”. Slijedilo je još jedno od njihovih najboljih djela s debija, na karipskom ritmu zasnovana “Beach Party”, u kojoj su najviše oduševljavale Pimpsove udaraljke, funky linija Slejkove bas gitare i Djukotove jazzovski obojene gitarske dionice. Nakon dotad nepoznatog, ali prilično duhovitog “Neon Farting” Djuko i Sleyk priuštili su zanimljiv skeč u kojem su kao pred viteški dvoboj prekrižili mačeve. Nadam se da će si u budućnosti priuštiti još više takvih “kazališnih” predstava. Ne vidiš svaki put jazz gitarista i funk basista koji bi u maniri nekih epsko-metalskih sastava tijekom nastupa zavitlali mačevima. U ostatku nastupa priuštili su nekoliko svojih najduhovitijih djela, kao što je primjerice countryjem obojena groteska “Kavboj Kavbojc”, “How To Be Happy On The Floor”” te vjerojatno sam vrhunac njihovih satira – “Lesbian Show Named Herald”. Potonja je uživo ispala dosta bolje od studijske verzije i ovaj put sam se i sam prilično nasmijao Djukotovu neslanom brbljanju o tri lezbijke. “Whale In High Heels” bio je još jedan od vrhunaca večeri, dok su ljubitelji omiljenog wookieja Chewbacce došli na svoje uz “Wormhole No. 9”, u kojoj je Pimps simulirao njegovo rikanje i gunđanje. Nakon “GVARS” slijedio je izuzetno složeni, a ujedno duhovito grotesktni “Šarodoraš”, koji je bio još jedan od vrhunaca koncerta uz koji su oživjeli prednji redovi. Tada je na pozornicu, na poziv članova sastava, došao autor odlične naslovnice njihova debija, s kojim su potom natočili rujnog vinca i zajedno nazdravili zdravicu. Tako su i službeno nazdravili izlasku albuma. Uz to su redovni dio završili sa “Kaj Ste Tak Čudni vsi”, još jednom duhovitom grotesktom tijekom koje su zajedno ispalili i nekoliko pivskih dosjetki. Pravi Dolenjci. Publika je bila vidljivo oduševljena i nakon dugih ovacija i kraće stanke došli su odsvirati još i bis, koji se zvao “Sleyk’s On the Run”, još jedan duži instrumental pun improvizacija, koji je bio vrhunski prikaz svega njihova potencijala. Tijekom njega me nekoliko puta odnijelo ne znam kamo (što mi se inače tijekom koncerta dogodilo i više puta).
Nakon završetka nastupa osobno smo se zahvalili i nekim članovima sastava. Ponajprije bismo se još jednom u ime Rocklinea zahvalili udaraljkašu Primožu-Pimpsu na suradnji i ljubaznosti. Od Franclna Možgani oduševili su nas svojim instrumentalnim akrobacijama i duhovitim scenskim pristupom. Nastup je za domaće prilike, ponajprije glazbeno, bio na zavidnoj razini i nadam se da ćemo ih uskoro opet imati priliku vidjeti. S druge strane, primijetilo se da su dečki bili pod izuzetnim pritiskom (što su i sami priznali, jer je bila riječ o izuzetno važnom nastupu) i da su tek na početku svojih scenskih performansa te da će trebati dodatno izbrusiti kontakt očima s publikom (posebno kod obaju gitarista). Inače nemam nikakvih drugih primjedbi. Koncert je za domaće prilike i za sastav koji je tek na počecima bio odličan i u njemu sam stvarno uživao. Kao što sam već više puta naglasio: dečki za naše skromne logističke prilike sviraju fantastičnu glazbu, već sad imaju prepoznatljiv zvuk i scenski pristup te potrebnu scensku kemiju među pojedinim članovima. Zato im u budućnosti želim još puno sreće u izgradnji svog daljnjeg zvučnog i scenskog identiteta. Da bi on procvjetao u svom sjaju.
autor: Peter Podbrežnik
fotografije: Thomas Breznik
Setlista:
1. Solid Fill
2. Little Mouse Cum
3. Handsonic Flash Of Extra
4. Extra Bird
5. Kitara
6. Šum
7. Are You a Horse?
8. Supersonic Speed
9. Juhanovski
10. Brgs Time
11. Kolaček
12. Đuxo + Pimps intro for Butterfly
13. Butterfly
14. Beach Party
15. Neon Farting
16. Sleyk & Đuxo medival contest
17. Kavboj Kavbojc
18. How To Be Happy On the Floor
19. Lesbian Show Named Herald
20. Whale In High Heels
21. Worm Hole No. 9
22. GVARS
23. Šarodoraš
24. Kaj Ste Tak Čudni Vsi?
—dodatek—
25. Sleyk’s On The Rum
