Mjesto: Letališče / Šentvid pri Stični / Slovenija
Datum koncerta: 23.07.2011
Broj posjetitelja: 200
Cijena karte: 0,00€
Kad pomislim na odlazak na neki motozbor, uvijek me preplave pomiješani osjećaji – općenito loša kvaliteta zvuka, hrpa pijanih i dosadnih motoristā i tek šačica nas koji smo na zbor došli zbog dobre glazbe.
Ipak, to nas s Gregom nije zaustavilo, iako smo se tek vratili s godišnjeg. Kabanice u auto (pa tko ide na koncert s kišobranom???), sendvič za užinu u autu i hop u Šentvid. Po dolasku je pozornica djelovala još pomalo jadno, iako kiše još nije bilo, a prvo olakšanje doživjela sam već pri pogledu na popločano tlo, jer to je značilo da, bez obzira na vrijeme, strašnog blata ipak neće biti. Ne da bi to previše pokvarilo doživljaj, ali ipak je bolje tako.
Atmosfera se ubrzo razgorjela kad su po instrumentima udarili članovi prvog benda – The Đipsiz. Pogled je odmah privukao gitarist koji je s naopako okrenutim left-handed Fenderom htio oponašati Jimija Hendrixa. Naravno, blues glazba, pa smo se s Gregom automatski požurili do prvog reda. Prvorazredno iznenađenje! Ovo stvarno nismo očekivali na motozboru! Dečki će doduše trebati još malo vježbe oko uigranosti, ali su i autorskim komadima i obradama zadovoljili svako uho bluesovskih fanatika – pogotovo onih koji vole slušati dodatke na usnim harmonikama, koje su tu stvarno palile do ekstaze. The Đipsiz su svirali gotovo 2 sata, a prostor se u međuvremenu sve više punio. Nakon njihova nastupa sa zanimanjem smo pratili događanja na pozornici, koju su zauzela zatamnjena lica sljedećeg benda – Murmaider (Dethklok cover band), zajedno s pratiocima s kosom, sjekirom i puškom. Sama sam očekivala neki pošteni “pokolj” na pozornici ili među publikom, kad sam vidjela da su pratioci s “oružjem” nakon uvodnog intra napustili pozornicu. Nažalost, ostala sam razočarana – oružje je cijelo vrijeme nastupa ostalo skriveno, a članove benda zbog previše dima na pozornici gotovo nije bilo vidjeti. I inače su njihovi ritmovi i zvukovi bili pomalo “pretvrdi” za moj ukus, iako je publika bila prilično oduševljena njihovim nastupom, pa sumnjam da su dobro odradili svoj posao, a nastup su začinili i pirotehničkim umetcima.
Već tijekom nastupa Murmaider Adam Bomb se opušteno u svojim ružičastim gaćicama šetao među posjetiteljima, jednom s ćevapom i Pepsi colom u ruci, drugi put opet s cigaretom i pumpicom Ventolina. Za glas se očito mora brinuti na sve moguće načine. Za postavljanje na pozornici Adam Bomb ne dovode osoblje – sve stvari uz pomoć organizatora donesu na pozornicu i postave sami. Dok je kanibalka Violet razmišljala gdje će postaviti svoj bubanj-set, Adam je mirno sjedio na podu pozornice i spretnim rukama počeo mijenjati žice na svojim gitarama. Zatim je provjerio rade li svi ukrasni led lampice na svim zvučnicima i pojačalima te postavio svoj mikrofon, ukrašen zeleno-žutom led žaruljom, na sredinu pozornice (božićne lampice su očito otišle rakove svirati). Violet još nije pošteno ukrasila svoje bubnjeve perjem kad su se iznenada, najprije plaho a zatim sasvim hrabro, iz oblačnog neba sasule kišne kapi. Organizatori su potom na pozornicu poslali striptizete. Adam je bio oduševljen njihovim nastupom, prekinuo je ozvučenje instrumenata i srdačno snimao nastup striptizeta na svoj mobitel. Vječno tužni Adam je u tim trenucima svoja objesena usta razvukao u blaženi osmijeh. Pa, striptizete nisu otjerale kišu, no Adam je unatoč tome započeo svoj nastup. Unatoč sve jačem nebeskom krštenju vodom, nas se tik ispod pozornice skupila šačica entuzijasta (kabanice su naravno ostale u autu). Pissed, Je t’aime bebe, Asocial, Pure Sex, Andry angry, Rock like fuck,… Adam je klizio iz jedne uspješnice u drugu, a svojim spretnim prstima i rukama stvarao je sve moguće trikove i iz gitare izvlačio onoliko različitih zvukova koliko ih gitara uopće može dati. Majstor instrumenta koji je tehnike svog učitelja nadopunio svojim osjećajem za inovativnost, privlačnost i suzvučje. Neumorno su ga pratili i Kanibalka Violet na bubnjevima i The Paul del Bello na bas gitari. U publici smo uživali u nevjerojatnoj uigranosti svih članova benda, koja je najviše došla do izražaja pri ponovnom dolasku obiju golih striptizeta na pozornicu, kad je Adam nenajavljeno prekinuo svoj nastup i opet se posvetio kameri na svom mobitelu. Violet je straga s rukama na činelama uz smijeh čekala kad će njezina muška kolega biti spremna za nastavak komada. Već iz pokreta ruku, bez ikakva pogleda, sva tri člana znaju “pročitati” kad i kako dalje. Stvarno za divljenje! Adam naravno nije zaboravio na svoje pirotehničke umetke – zeleni dim, plesne iskre iz gitare, goruće činele, bljuvanje vatre del Bella,…, sve to smo mogli promatrati kroz cijeli koncert, koji je Adam završio tradicionalno s gorućom gitarom, zahvalom publici i obećanjem da se vraća u Sloveniju.
Kiša je prestala, kosa nam se polako već sušila, a mi smo se rano ujutro zadovoljni uputili kući, jer smo doživjeli jedan od boljih koncerata ove godine. Pohvala organizatorima, koji su ovaj put doista imali sluha za ljubitelje dobre glazbe i pripremili izvrstan glazbeni izbor za svoje okupljanje motoristā.
fotografije: Greg Žagar
Galerija slika
